Monday, October 26 2020
Posljednja vijest

Akademik Serbo Rastoder: “MONUMENTI” DR GANA KRAMANAGE

Serbo RastoderKada se god sretnem s novim djelom dr Gani Karamanage imam problem da objasnim sebi i drugima posvećenost ovog znamenitog humaniste svom rodnom gradu. Iako je topos “Olcinum” davno ucrtan na mapama svijeta, kao znamenito pomorsko mjesto na obalama Jadranskog mora, imam osjećaj da je upisivanje ovoga toposa u duše njegovih žitelja prevashodna zasluga dr Karamanage. Bilo da priča o ljudima, običajima, istoriji, kulturi ovoga grada, autor ne sakriva svoju subjektivnost i slabosti kada opisuje njegove osobenosti. Pri tome, kao moto svog najnovijeg djela stavio je čuvenu latinsku sentencu: Nemo profeta aceptus est in patria  sua“. (Niko u svom mjestu ne može biti poslanik).

Načelno, navedena sentenca postoji kod svih u bezbroj varijanti i uglavnom teži tome da kaže, poput Napoleona “ja sam za sve car osim za svojeg ličnog slugu“. Odnosno, da bi bio opštepoštovan nužno je da neposredno okruženje zna što manje vaših slabosti, a to je nemoguće kada si im stalno blizak i u svakodnevnom dodiru sa njima. Navedena izreka može biti i otklon od urođene skromnosti i ujedno poziv da se vidi gdje smo. Autor je svojim posljednjim knjigama ušao u srce Ulcinja (Stari grad), opisao nam ono što nijesmo znali, ali i ukazao na neke simptome “oboljevanja”koje ne mora biti samo fizičko nego i emotivno.

Naslov je jednostavan “Monumenti” – spomenici.” Mada se gradsko jezgro uglavnom nalazi u lošem stanju sa oronulim istorijskim strukturama ipak su u znatnoj mjeri sačuvani brojni tragovi istorijskog značaja tradicionalnih funkcija,oblikovnih kvaliteta i arhitektonskih vrijednosti“, tvrdi autor u opisu starog grada Ulcinja, odbijajući da bude “milostiv” prema vijekovima u njegovim temeljima i vremenu u njegovim žilama. On za autora mora biti stalno, “mlad, vitalan, neprolazan” i to pokazuje na primjerima spomenika koji svjedoče i pričaju. Logično je da sve priče počinju od prvih razreda škole (mekteba) i onih koji su bili vlasnici znanja. Kao što svaka priča o zidinama sadrži informaciju o onome ko ih je gradio, rušio, obnavljao u milenijskom trajanju. I svako je imao razlog za tako nešto. Kao što je čuveni jevrejski mistik Sabatai Cevi našao utočište u ovom gradu u “Balšića kuli”, dok je u bezbroj lokaliteta unutar grada oživljeno doživljeno, narativno i literarno uzbuđujuće sa konkretnim ljudima i događajima koji su autoru poslužili ,ne da ispriča priču o događaju, nego priču o mjestu unutar kojeg se nešto desilo. Ko bi još znao za “Hajlijin ćošak” i ulicu gdje smo se mnogo puta okupili kao gosti porodice Resulbegović da svjedočimo o onome i onima – “što je bilo”, da nam autor nije ispričao jedan segment priče vezan za ovaj topos. I tako redom, kule, kuće, turbeta, sokaci, šetnja gradom, vremenom i istorijom “oživljavanje” nestalog i podsjećanje. Zuko Džumhur bi ovo nazvao “hodoljubljem”, dok je to kod dr Ganija Karamanage to šetnja kroz sjećanje i prizivanje prošlih vremena. Istovremeno, materijalni spomenik kulture, prikazan u različitim vremenima, pored opisa urbanističko-arhitektonskog sklada, dodatno je obogaćen pričom o ljudima koji su u njima provodili život. Naročito onima koji su nakon 1878. godine u novostvorenim okolnostima postali važni žitelji ovog vječnog grada.

U cjelini, najnovija knjiga dr Gani Karamanage je još jedan prilog hronici grada Ulcinja kroz opis nasljeđa spomeničkog karaktera kojem je autor udahnuo konkretan život kroz priče o ljudima koji su obitavali na tim lokalitetima. Obilje fotografija, među kojima ima značajan broj rariteta, vizuelno upotpunjuju ovu uzbudljivu naraciju za sve one koji imaju ambiciju i potrebe da dublje proniknu u život starog grada Ulcinja.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top