Tuesday, September 29 2020
Posljednja vijest

Aksa Murati: LJUBAV PREMA MUZICI I UMJETNOSTI VODILA ME JE KA CILJU

 

AksaSve što možda ne bi izrekla, mlada umjetnica Aksa Murati kaže kroz zvuk violine. Nekadašnja učenica ŠOSMO „Andre Navarra“ i Srednje mještovite škole „Bratstvo jedinstvo“ u Ulcinju, danas studentkinja Muzičke akademije na Cetinju. Iza sebe ima pregršt nastupa i priznanja. Bila je dio spota za realizaciju pjesme „Inje“ Vanje Radovanovića, koji nas je 2018. godine predstavljao na pjesmi Evrovizije. Jedan semestar studija provela je na konzervatorijumu „Guiseppe Tartini“ u Trstu, kao dobitnica Erasmus+ stipendije. Nastupala je širom Crne Gore, ali i u Ljubljani, Trstu, Tirani…

Sa njom smo razgovarali o prvim susretima sa muzikom, kako je baš violina osvojila, trenutku kada je shvatila da svi „znakovi na putu“ vode u samo jednom pravcu – ka muzici.

Koliko se već baviš muzikom i zašto baš violina?

Počela sam da sviram sa sedam godina u klasi profesora Vatroslava Simića. Pošto mi majka radi u Muzičkoj školi u Ulcinju, kao mala sam stalno išla kod nje. Međutim, zahvaljujući profesoru Jusufu Liki, direktoru osnovne muzičke škole, imala sam priliku da se upoznam sa zvucima raznih instrumenata. Zvuk violine ostavio je na mene najveći utisak.

Kada si shvatila da je muzika tvoj životni poziv?

Da je muzika moj životni poziv shvatila sam kada sam upisala ŠOSMO „Andre Navarra“ u Podgorici, zahvaljujući svim profesorima, a posebno ću navesti profesora Bogdana Asanovića, profesorice Nadu Glomazić i Gordanu Vujošević koji su mi bili podrška i neiscrpan izvor znanja, uvodeći me u magični svijet muzike i umjetnosti. Konačnu odluku o tome da je muzika moj životno poziv donijela sam kada sam počela saradnju sa sadašnjim profesorom Vujadinom Krivokapićem koji ima veliko svjetsko iskustvo.

Prije muzičke akademije završila si gimnaziju i srednju muzičku školu. Da li je bilo teško kombinovati obaveze na obje strane?

Kao lučonoša u osnovnoj školi, nisam mogla da odlučim čime ću se baviti, tako da sam odlučila da upišem gimnaziju u Ulcinju (kao redovan đak) i srednju muzičku školu u Podgorici (kao vanredan đak). Iskreno, pošto sam uvijek imala stav „ili najbolje ili ništa“, bilo je jako teško da stignem sve obaveze koje su zahtijevale mnogo truda, rada i vremena. Tokom prve godine sam shvatila da je muzika moja buduća profesija, tako da sam na drugoj godini prešla u srednju muzičku školu kao redovan đak. Na kraju srednje muzičke škole bila sam nagrađena diplomom „Luča“.

Iza sebe imaš veliki broj nastupa. Da li ti je neki posebno drag?

Kako dijete raste, tako raste i odgovornost prema tome što radi. Mogu da izdvojim svoje prve nastupe u srednjoj školi koji su bili veoma stresni. Ipak, zahvaljujući svojim profesorima koje sam navela u gornjem dijelu teksta uspjela sam da pobijedim strah i dobijem veliku dozu samopouzdanja.

Kako izgleda svakodnevica studenta muzičke akadmije?

Uglavnom svi dani izgledaju isto, što znači tri do pet sati vježbanja instrumenta, dva do tri sata pohađanje teorijskih predavanja. U slobodno vrijeme uvijek iskoristim priliku da odem na predstavu u Zetski dom, a ako imam više vremena, odem u Crnogorsko narodno pozorište na koncert ili predstavu.

Bila si dio projekta za pjesmu „Inje“ Vanje Radovanovića, koji nas je predstavljao na Evroviziji 2018. godine. Kakva iskustva nosiš iz te saradnje?

Tako je, 2018. godine imala sam priliku da budem dio tima za realizaciju spota pjesme „Inje“ koju izvodi Vanja Radovanović. Saradnja je bila lijepa i kao član orkestra nosim najljepše uspomene kojih ću se sjećati cijelog života.

Prošle godine si bila u Trstu. Možeš li nam reći o čemu je riječ?

Kao dobitnica Erasmus+ stipendije, dobila sam priliku da II semestar druge godine pohađam na konzervatorijumu „Guiseppe Tartini“ u Trstu. Boravak u Trstu za mene je bio od velikog značaja. Prvenstveno, saradnja sa jako dobrim i iskusnim pedagozima omogućila mi je da kroz njihova razmišljanja o muzici i sviranju usavršavam svoje sviranje. Imala sam priliku da se upoznam sa kolegama iz cijelog svijeta, što mi je donijelo mnogo lijepih uspomena. Podijelili smo iskustva, mišljenja i planove. Tokom boravka u Trstu, najveći utisak na mene ostavilo je to što sam tokom rada sa profesorima, kao i tokom nastupa bila u istoj ravni sa svim studentima na godini. Time se posebno ponosim jer sam boravkom u Trstu, shvatila da sa znanjem koje dobijam na Muzičkoj akademiji na Cetinju, uopšte ne zaostajem za kolegama iz Evrope. Realizacija ove razmjene studenata ne bi bila moguća bez vjerovanja profesora Krivokapića od samog početka. Takođe, jedno ogromno hvala dugujem i mojoj porodici, koji su mi bili vjetar u leđa i najveća podrška od samog početka.

Ako bi te mlađe kolege pitale šta je potrebno za uspjeh u muzici, šta bi im rekla?

Ljubav prema muzici i umjetnosti, požrtvovanje, rad i, naravno, sreća koja je mene pratila, kao i mogućnost da učim od najboljih. (Anđela Micić, makanje.me)

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top