Friday, November 27 2020
Posljednja vijest

Aleksandar Janinovic: OBRED ZA TRI VJERE U KRUCAMA

AcoKruče su jedno od najljepših i najpitomijih sela u ulcinjskoj opštini. Takvi su i njegovi mještani: vedri, tihi, radišni i samozatajni. Nije zabilježeno da su ikada imali neki konflikt na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, a u Kručama stoljećima žive katolici, muslimani i pravoslavci.

A kolega Aleksandar-Aco Janinović je najplodonosniji izdanak te kručanske sloge, solidarnosti i interkulturanosti.

Za naše čitaoce prenosimo njegov tekst objavljen u listu „Pobjeda“, 3. februara 2002. godine.

 

U priobalnom selu Kruče, poznatom po tome što ima dvadeset puta više vikendica u odnosu na četrdesetak kuća mještana, bio je muslimanski vjerski obred ,,Mevljud”. Pomen svom bratu Cufu, umrlom u Švedskoj, je u džamiji, gdje je službu vršio imam Redžep Lika (sa kolegama) činio Junuz Litov Vuković, i on ,,gastrabajter”.

Pozivu su se odazvali svi mještani, ljudi sve tri vjere. Vjersko šarenilo prepoznaće se po Mišku M. Stevu i Rašku J, po Đoni, Filipu i Nikoli H. ili Ani (Preni) B, te Muhu J, Emru L. i drugim. Stotinak ljudi se okupilo da oda poštu mještaninu, koji je, inače, prije skoro pet decenija otišao u ,,bijeli svijet” da tamo umre i bude sahranjen.

Ali, ostale su uspomene i sjećanja, priča sa prenijela do najmlađih, da potvrdi još i ovakvih detaljom priču o poznatoj slozi i pažnji među Kručanima. Ovaj ,,mevljud” će poslužiti za početka priče o tome kako su Kručani kalili slogu, koja, eto, sve do danas daje pozitivan rezultat. I nastavljena je sa vikendašima. Za kraj priče o ovom ,,obredu za tri vjere” recimo da su i svi inovjerci pozvani da prisustvuju molitvama u džamiji što su neki prihvatili, iako nijesu, naravno, klanjali. Obred je završen podjelom slatkiša i sokova svim prisutnima.

Priča o međusobnoj pažnji Kručana, gdje žive mještani ,,tri vjere” i dvije nacije”, mogla bi da počne primjerima kako se selo brinulo o jednoj familiji ,,ortodoksa” (pravoslavnih Crnogoraca), ali i detaljima koji govore kako je ova ne baš velika familija J. to zaradila svojim postupcima. Osamdesetogodišnji Muho I. ispričaće kako je ugledna domaćica Marija J. umjela da zadrži ,,finance” i druge policajce koji bi tridesetih godina prošlog vijeka došli da potraže ima li u selu ribe ulovljene dinamitom (bez odobrenja) ili duvana za trgovinu. Dok bi oni u ovoj pravoslavnoj familiji pili kafu i rakiju, glas se selom širio da su ,,stigli džandari”. Dovoljan razlog da se sve skloni na vrijeme. I odlazili su praznih šaka.

Ni slave ni svadbe u selu nije moglo biti bez jedine pravoslavne familije. Njih je bilo najvažnije ugostiti i pažnju im ukazati. Porodica J. im se revanširala za vrijeme svojih božića, uskrsa, krsnih slava. Bile su to gozbe za sve Kručane.

Ni rat (Drugi svjetski) nije narušio tu pažnju i slogu. Svaki stariji mještani će vam ispričati kako je jedne zimske noći, ne naravno prvi put, u ovoj kući na početku sela, zanoćila grupa partizana. Saznavši za to, balisti su opkolili kuću, a onda izveli dvojicu starije braće tražeći da im otkrije seoske partizane koji su se bez posljedica izvukli. I prijetili su im strijeljanjem. Kad se čulo u kakvoj su nevolji, mještani su se spontano okupili, molili baliste da ne izvrše nikakvo dejstvo, a oni su se dobrovoljno zaputili u grad da odleže u zatvoru umjesto dvojice braće J. Zbunjeni balisti nijesu znali šta da rade. Nakon dogovora sa svojom komandom pustili su ih na slobodu, a svoje prijetnje su prenijeli na mještane.

U oslobođenom selu nije mogla da ni jednom mještaninu ,,fali dlaka s glave”. Pa ni ulje, po čijoj proizvodnji je ovo selo bilo poznato. Nekoliko mještana je odmah nakon oslobođenja sakrilo nekoliko buradi ulja u podrumu Laza J. da bi ga sačuvala od otkupa, bolje reći tada od otimanja. Kad se posumnjalo da se ulje krije u tom podrumu, bilo je dramatično. Ali domaćin nije dozvolio da uđe po cijenu života.

I kručanski izbori su posebna priča. Nikada (sve do nedavno) se nije vodilo računa ko je u većini, pa da mu se da vlast. Naprotiv. Ovdje podsjećaju da je Đuro J. više od 40 godina bio kmet sela u prvoj Jugoslaviji, odnosno ,,pretplaćeni” odbornik (i delegate) u drugoj. Sjećam se kako je to jedan stariji mještanin nama ,,obrazlagao”. Prvo, birali smo ga jer je bio iz dobre familije, pa smo time i njoj ukazali čast i poštovanje. A drugo: znali smo da on ima autoritet i kod vlasti, pa smo ga slali u vatru da se za sve nas bori. I on je to uspješno činio. Tako je na tajnim izborima (kad su u kutije stavljana kuglice koje su bile zaokruženi glas) a i kad se biralo samo dizanjem ruku – Đuro J. pobjeđivao. Pune četri decenije Kručani nijesu imali problem sa izborom svojih predstavnika. I bili su zadovoljni.

Sada je u Kručima manje porodica nego ih je bilo pedesetih godina prošlog vijeka. Najviše je ljudi odavde pošlo u inostranstvo. Ali, Kručani se okupe kad god zatreba. Kao što je bilo kad je pravljen ,,mevljud” Cufu L. Vukoviću. Da podsjete na poznatu kručansku slogu.

 

Tekst je urađen u sklopu projekta „Interkulturalni prikazi“, koji sprovodi NVO „Ul info“, uz finansijsku podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top