Friday, August 18 2017
Posljednja vijest

Almir Causevic: IMORALIZAM I KORUPTIVNI UM

allmir-causeviqImoralizam. Narcisoizam. Tuciorizam. Egoizam. Regresija. Eristika. Sofizam. Zbir početnih slova ovih riječi čini riječ – INTERES. Interes, definisan kao prva i osnovna ljudska vrlina, čini osnovicu današnjeg morala i etike. Njegova početna premise je: “Ako se ja ne vodim isključivo svojim interesom, ko će brinuti za moj interes”! A u službi interesa su, naravno, vlastita čast i poštenje. Kakav nihilistički pogled na društvo, na zajednicu, na ljude! Pa nije baš takva ekstremna situacija, pošto nekad brinemo i za tuđi interes, ali opet- radi svog interesa! To već nije egoistično!
Kratak opis, jednog nekada divnog grada na jugu nekada časne države. Odakle sad sve ovo posrnuće?! Prosto, socio-ekonomska situacija grada i održavanje interesnih parazita na javnoj sceni. Svi smo začuđeni kada se ovaj grad pun potencijala neprekidno pojavljuje na dnu socio-ekonomskog razvoja države, ali niko da se zapita da li su neki ljudi, koji uporno ne odustaju od svojih interesa, najvećim dijelom zaslužni za to. Svakako, ne smije im se umanjiti učinak, jer pored okom vidljive grozote, dali su i veliki doprinos moralnom posrnuću ljudi. Zamislite kada umjesto zatvora/prikladne kazne, gradski sadašnji i bivši službenici i dalje imaju uticaja da proguraju svoje interese i predmet su naizgled divljenja i poštovanja. Lopovi i prevaranti, uz to i bludnici, se označavaju kao snalažljivi, dok ostali kao jadnici – “nisu se snašli”! Divnog li društvenog poretka!
Nego, da pređemo na prostu matematiku koja kaže da ako ti uradiš nešto za mene, onda ću i ja uraditi nešto za tebe, i na kraju meni nešto, tebi nešto, njima ništa! Upravo je ova matematika dovela ovaj grad na rub siromaštva i moralnog posrnuća. Ovo je nametnulo prostu logiku: sve dok se naginjemo vladaru, uspostavljeni sistem će funkcionisati savršeno. Koruptivni um malograđanskih struktura kroji sudbinu grada, lokalne zajednice, ali i društva u cjelini – znači nismo izuzetak. Jedini “napredak”, kojem su korupcija i koruptivni um dali veliki doprinos, jeste divlja gradnja i, naravno, urušavanje životne sredine. Tako Grad, nekada poznat sa najviše sunčanih dana u godini, postaje grad sa zonama “džungli od betona”, kao crnim oblacima pokriven.
Slogan “Svi za turizam” je bukvalno shvaćen kao “sve za turizam”!
Međutim, nisam siguran kako će istraživanje nafte doprinjeti tome! Možda bi građani i protestovali, ali većina nema slobodnog vremena, pošto moraju da izgrade objekte prije usvajanja “Zakona” o legalizaciji! Koji se još nije ohladio, a već ide NOVI, koji isključuje odlučivanje lokanih samouprava o svom prostoru?!
Ionako smo na lokalu i do sada glasali o subjektima po principu – “čije su pjesme patriotskije i ko jače maše zastavama”!
Dakle, ne treba posebna logika i posebna moć zapažanja, pa da se primijeti korupcija. Ali su oba ova elementa potrebna da bi se našlo nešto što korupcija nije dotakla. Ispravno su neki umni ljudi utvrdili da “obrnuta mjera vladavine prava, te korupcija, zauzvrat, rađaju cinizam, koji umanjuje građanski smisao” (Ramet, 2010). Naime, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou, odgovornost i kažnjivost za postupke i na tome zasnovana vlast, kao jedini i osnovni bedem odbrane od korupcije, kod nas neće još dugo zaživjeti.
Korupcija je u suštini vezana sa političkim i ekonomskim razvojem društva. Stoga ne čudi činjenica, da je u oba segmenta Grad u vještački izazvanoj komi. Korupcija se i dalje širi, po širini i dubini. Pošto je Grad uglavnom vođen i/ili predvođen manjinskim strankama, one kao da zaboravljaju da su odgovorne za sve stanovnike, bez obzira da li imaju podršku (političku) od svih. Možda su ove partije, zbog njihove “borbe” za manjinska prava na nacionalnom nivou i patriotske odbrane “svojih”, zaboravile da treba da vode grad u najboljem interesu građana. Ne poričem da su tokom svih ovih godina vodili računa o određenim ličnim interesima i interesima pojedinih grupacija.
Nikako se ne može izbjeći politička utakmica. Politička korupcija je jedan od potencijalnih smjerova u kojem bi mnogi mogli da magistriraju u ovom gradu. Ili doktoriraju, pošto administracija Ulcinja ima, a pogotovo je imala u prethodnom periodu, puno zaposlenih koji su magistri ili profesionalni magistri! Politička korupcija kroz partijsko zapošlajvanje i “završavanje” usluga je uzela maha nakon sticanja nezavisnosti Crne Gore, iako nije bila nepoznanica ni prije.
Baš kao i sve ostalo, uglavnom negativno, sa nacionalnog nivoa je kopirana praksa nezamjenjivih, vječitih političara. Inače, teško je kopirati nešto pozitivno, jer je teško to i pronaći! I dalje su na lokalnom nivou političari koji su bili aktivni davno prije sticanja nezavisnosti. Većina njih je nanijela nepopravljivu štetu ovom gradu. Ali oni se i dalje šepure ponosno! Pa kako i ne bi, “dali su svoj doprinos”. I još čekaju da to naplate. Vjerovatno jesu, samo ne znam čemu i kome. Mi građani, od toga dobra ne viđesmo!
Ako izvršimo retrospektivu zadnjih parlamentarnih izbora, liste koje su učestvovale (tri) se mogu podijeliti na tri kategorije: na one koje su nanijele najveću štetu (prije svega ekonomsku i moralnu), na one koje su nanijele manju štetu u odnosu na prvu (koji nisu održali obećanja da će promojeniti gradsku politiku) i one koje nisu niti će išta uraditi.
Posebno je bila interesantna lista koja je uključivala nekoliko bivših predsjednika, poslanika i sadašnjih i bivših visokih funkcionera. Skoro izađoše iz lokalne vlasti, principjelno – kako drugacije, kada im prifali da uđu u parlamentu. Odnosno da se ogradim, nisu im dopustili da se ponove izbori na određenim biračkim mjestima, u kojima bi “hranitelji” dopunili nedostajuće glasove svojim podanicima. Takođe, druga lista je imala poznata imena, ali nisu imali ovakve “zvijezde”. Što je najgore, iste liste sa istim ljudima i/ili sa kadrovima kojima su oni služili kao primjer, će uskoro opet tražiti povjerenje građana.
Kada se osvrnemo na ekonomiju Grada upravo su predstavnici i nosioci jedne liste, kao istaknuti ekonomisti, nastavili da posmatraju agoniju Grada. Dok je jedan rušio i ostavljao nezaposlene ljude, drugi je zapošljavao prekomjerno i mimo zakona isključivo radi vlastitog političkog interesa. Ipak je drugi učio na greškama svog mentora. Jeste da su malo više trošili, ali boemima i manekenima se ne zamjera, zar ne? Neki su optuženi za zloupotrebe, ali to je manje važno. Svako malo čitamo kako tužilaštvo ispituje, te ovo te ono, a oni, ipak, i dalje jašu. Umjesto da se smjeste u mračnu političku prošlost, oni će sigurno tražiti povjerenje na predstojećim lokalnim izborima! Čak su u mentorstvo, između ostalog uzeli i mlade ekonomiste vrhunskog znanja, koje će podučavati svojim sitnim trikovima, pa možda i raskošnom životu. Važno je da su naučili prvu lekciju – “prodati se radi karijere”. Koruptivnog li uma! Jesu li osim duše morali da prilože još nešto? To je već njihova javna tajna. Njihova razorna politika se nastavlja, iako bi na osnovu zadnjih parlamentarnih izbora, njihovo prisustvo moralo biti marginalizovano. Pogurali su svoje ljude na obećanim radnim mjestima, sa posebnim fokusom na sektorima obrazovanja, turizma i administracije. Ostali čekaju, mada se nadaju da će im se brzo naći nešto! Možda griješim dušu, možda su to ipak eksperti, pa je dovoljan jedan poziv nadređenih da se obavijeste direktori i/ili vođe preduzeća da im dolazi nova radna snaga, sa velikim iskustvom prije svega u interesnim manipulacijama. Čast izuzetcima, lista je bila u skladu sa onom starom izrekom: našla krpa zakrpu. Ipak su velika većina sa liste, bez obzira na profesije, dobre računovođe, tj. vode računa o sebi! Doprinose suzbijanju korucije i zatvaranju najkritičnijeg poglavlja. Vjerovatno su prilikom susreta sa ljudima iz Brisela, (bez obzira što većina nisu ni bili u Belgiji i EU institucijama), razmijenili iskustva neformalno, a možda još ponešto, i zadovoljili svoje narcisioidne potrebe i svoje neznanje predstavljali kao vrlinu. Iskustvo je iskustvo! Sve sa jednim ciljem – „da prodru u ekonomsko razmišljanje EU i primjene ga u praksi“.
Da budemo objektivni, nisu ni druge albanske liste bile bolje, samo su imale manje ekonomista sa možda manjim iskustvom u razaranju grada. Ali, možda su i oni odlučno odlučili da promijene kurs svoje politike, a prije svega kadrovske. Ili će ipak i oni nastaviti i uklopiti se potpuno u politiku razaranja. Kako stvari stoje, nisu daleko od toga, iako se od određenih mnogo više očekivalo. Ili im se pak previše vjerovalo. Ne trpe ni njihovi interesi zarad zajednice, mada je malo toga što ostalo da mogu da razore. Pitanje je da li mogu da isprave svoje greške i greške svojih prethodnika.
U nadi i optimizmu, kao i uvijek, građani Ulcinja (ono što je ostalo od njih) kroče u novi dan, misleći da će, ipak, biti bolje! Jednog dana…

(Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju gledišta i mišljenja EU ili učesnika u projektu.) Disclaimer, Projekat, Ulcinj protiv korupcije

One comment

  1. Ulcinjani su postali mnogo losi ljudi. Dobar tekst, ali nazalost malo koga je briga za te stvari.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top