Monday, December 10 2018
Posljednja vijest

Dr Djuraskovic: ISTRAZIVANJA NAFTE UGROZAVAJU SADASNJE I BUDUCE GENERACIJE

Ljiljana DjuraskovicxSaopštenje za javnost poslanice Demokratskog fronta dr Ljiljane Đurašković.

U vrijeme kad ovo bude objavljeno, grupa građana koji su se pod parolom “SOS za Jadran” okupili, privode kraju svoj četvorodnevni marš protiv eksploatacije nafte na Jadranu i približavaju se svojoj krajnjoj destinaciji, Herceg Novom.
Krenuli su u petak, rano ujutru, iz mog Ulcinja. A u Ulcinju – skoro pa muk. Ljudi su zbunjeni jer u veoma kratkom vremenskom roku se pojavilo puno briga vezanih za vodu: male hidroelektrane i prekogranični problem sa Cijevnom, autoput i ranjeni kanjon Tare, a evo, i Jadran, i pitanje da l’ je nešto “investicija koja će nas pretvoriti u Norvešku na Mediteranu” ili još jedan razlog za brigu?

Ovo poslednje je, sigurno. Ljudi su opterećeni s toliko osnovnih egzistencijalnih problema, a nigdje da čuju glavnu stvar: da je pitanje voda ne samo ekološko, već životno pitanje, od kojeg nam svima zavisi kako ćemo i od čega živjeti. Nisam mogla a da se ne zapitam da li je moguće da nas je kolektivno apatija toliko savladala, da čak i kada našem zdravlju i bezbjednosti prijeti direktna opasnost ne preduzimamo ništa?

A probuditi se moramo. Jer prihodi većine stanovnika Ulcinja, kao i svuda na primorju, direktno zavise od ljetnje sezone. Na nivou cijele države, ukupni prihodi Crne Gore od turizma u 2017. procijenjeni su na 900 miliona eura. Ne mogu da zamislim turistu koji će doći bilo gdje na Crnogorsko primorje znajući da pogled ka pučini završava na naftnim platformama. Ne mogu da zamislim nijednu osobu koja će jesti ribu iz Jadrana ili se kupati u Jadranskom moru znajući da je dosije jedne od kompanija u italijansko-ruskom konzorcijumu Eni-Novatek, koji je dobio dozvolu za vršenje seizmičkih istraživanja sada i kasniju eksploataciju nafte daleko od čistog. Samo u Nigeriji, u kojoj su naftne kompanije zakonom u obavezi da svaki izliv nafte saniraju u 24 sata od izbijanja nezgode, italijanska kompanija Eni prijavila je 820 izliva od 2014. do početka ove godine, a u jednom slučaju bilo im je potrebno čak 430 dana da dođu, izvrše uviđaj da bi procijenili štetu i utvrdili mjere sanacije. Dakle, 430 dana umjesto 24 časa. U slučaju da se postave platforme i dođe do izlivanja nafte u barskom podmorju, nafti će trebati oko 20 minuta da dođe do obale. Da li zaista možemo očekivati adekvatan tretman? Naravno da ne možemo. Kao što ne možemo očekivati ni da seizmološka istraživanja podmorja prodju nezapaženo od strane životne sredine.

Ne postoje slučajevi u kojima su istraživanja podmorja prošla bez štete. Šteta je nanijeta svim vrstama života u moru, posebno morskim sisarima poput delfina, koji se oslanjaju na zvuk da bi komunicirali, i koje razaraju jake i česte detonacije vazdušnih topova, koji su osnovni alat za istraživanja nafte i gasa. Ulcinjski ribari pamte kako je nakon seizmoloških istraživanja nafte i gasa u Jadranu početkom ovog milenijuma ulov ribe bio desetkovan, a neke vrste se vratile tek nakon više godina. Većinu građana Crne Gore ovo će pogoditi direktno kroz sadržaj trpeze, jer će nam umjesto domaćih ribljih specijaliteta trebati uvozna zaledjena riba. Zašto niko ne kaže gradjanima da se jedan od blokova na kojima će se vršiti seizmološka istraživanja poklapa sa teritorijom u kojoj je epicentar velikog zemljotresa iz 1979. godine. Vršenje ovakvih istraživanja u tim vodama uvećava mogućnost javljanja zemljotresa čak 10 puta!

Sve u svemu, ne možemo govoriti o prihodima od investicija koje direktno ugrožavaju zdravlje i bezbjednost građana. Kada se od svih tih velikih cifara koje bismo navodno zaradili oduzmu troškovi u zdravstvu, turizmu, i uzme u obzir sam opseg rizika ovakve djelatnosti, zaključujemo da, kao i Italija i Hrvatska prije nas, i mi moramo reći “NE” ovakvim projektima.

Fosilna goriva pripadaju prošlosti. Sami smo sebe proglasili ekološkom državom Ustavom, a odobravanje ovakvog projekta daleko je od usklađenosti s tim epitetom. Vlada je prepoznala turizam kao granu industrije po kojoj Crna Gora treba da bude locirana na međunarodnoj sceni, a bušenje nafte na Jadranu u otvorenom je konfliktu s tim. Ponosno se ističe na sva zvona kako smo “faktor stabilnosti na Balkanu”, a u slučaju da dođe do štete, Jadransko more ne mari za naše državne granice, pa će ovaj projekat direktno ugroziti i stanovnike Albanije, Hrvatske, Slovenije i Italije, njihov ribolov i njihov turizam. Konačno, pričamo o otvaranju poglavlja 27 za pristupanje Evropskoj uniji, koje se tiče zaštite životne sredine, a Vlada je aminovala ovaj projekat, koji se međunarodno otvoreno tumači kao davanje prednosti kapitalu zarad bogaćenja manjine nauštrb zdravlja prirode i dobrobiti lokalnih zajednica.
Zato pozivam svoje kolege da se oglase, jer je stepen informisanosti građana Crne Gore o ovom problemu još uvijek veoma nizak. Pozivam građane da podignu glas, jer da se bune imaju pravo svi koji izdaju apartmane, imaju riblje restorane, love ribu, ali, prije svega, svi koji žive na moru, koji ne vole nepravdu i ne daju da odobravanje ovakvog projekta ugrozi kako sadašnje, tako i generacije koje dolaze.
Moćnici očekuju profit, a mi samo možemo očekivati otrove, Rihtere i Merkalije!

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top