Monday, November 11 2019
Posljednja vijest

Drugi pisu, Slobodna Dalmacija: UTISCI SA PUTOVANJA U ULCINJ I SKADAR

 

Ulliri, Maslina, Ullishta, Maslinada…Koliko je neopisivo lijep pogled iz tvrđave Besac, toliko je poseban osjećaj hodati kroz maslinik obitelji Sadiku, smješten u uvali Valdanos u općini Ulcinj. Maslina do masline, gdje god pogledaš samo masline, stare i mlade. Na ovom području ukupno je čak 85.000 stabala maslina, od kojih je glavnina u privatnom vlasništvu, a oko 18.000 je na državnom zemljištu.

Između maslina, među kojima su i one stare gotovo dvije tisuće godina, proveo nas je Fatmir Sadiku, poznato ime u svijetu crnogorskog maslinarstva. U vlasništvu obitelji Sadiku je 700 maslina, ali surađuju s drugim obiteljima koje su prihvatile moderniji pristup maslinarstvu. Fatmir Sadiku je nabavio uređaje za berbu maslina i proizvodnju maslinova ulja, koje koriste i drugi maslinari, a njegova maslinova ulja imaju i certifikate kvalitete iz Italije.

– Ovdje poštujemo rimsko pravo. Plodovi pripadaju vlasniku stabla, a ne vlasniku zemlje. To pravilo vrijedi stoljećima. Nema granica između nas. Ako želiš prijeći preko zemlje u nečijem vlasništvu, nitko te neće zaustaviti. To je naša tradicija u Crnoj Gori – kaže naš domaćin, dok nam prolazeći njegovim maslinikom objašnjava sve o uzgoju maslina, proizvodnji i prodaji maslinova ulja, tradicionalnoj i modernoj proizvodnji i odnosu ovdašnjih ljudi prema maslini, povezanosti sa zemljom i ovom biljkom, koja je mnoge u povijesti prehranila, a i danas je mnogima izvor prihoda i užitak u prehrani.

– Proizvoditi maslinovo ulje je nešto posebno. To nije kao neko drugo zanimanje – ističe Fatmir Sadiku i dodaje da je maslina kao majka. U djetinjstvu, kaže, nije volio okus maslinova ulja, ali poslije se to promijenilo. Danas živi od maslina i za masline, a dio godine bavi se i turizmom i povezuje maslinarstvo s turističkom djelatnošću. Govori nam kako se ljudi u poljoprivredi teško odlučuju na promjene, ali zadnjih godina prihvatili su novosti u berbi i proizvodnji. Maslinarstvo se moderniziralo, a Fatmir Sadiku jedan je od ključnih ljudi koji je tome doprinio. – Važno je imati kvalitetno ulje, dobro pakiranje i dobru priču – otkriva nam proizvođač ulja Olcinijum što je najvažnije za plasman na tržištu. Ulje prodaje u Crnoj Gori jer ga nema dovoljno za izvoz, ali za njegovo se ulje daleko pročulo. Kad su princ Charles i vojvotkinja Kamila bili u posjetu crnogorskom državnom vrhu, iskoristio je priliku i darovao im autentični proizvod – fino dizajniranu bocu ulja od masline starije od tisuću godinu. Sa zadovoljstvom je pokazao i tekst koji je o tome objavljen u časopisu Maslina u izdanju Slobodne Dalmacije. Fatmir Sadiku, kao i drugi maslinari u Crnoj Gori, povjerio je 2015. godine stručnjacima Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Istanbulu da utvrde starost pojedinih stabala.

Ispred njegove kuće nekoliko je drvenih ploča s podacima o crnogorskim starim maslinama, njihovim vlasnicima, geografskim koordinatama i nalazima šumarskih stručnjaka. Tako su korištenjem dendrokronoloških metoda stručnjaci utvrdili kako je stablo drveta sačinjeno od puno stabala koja su nastala iz istog korijena. Procijenjena starost glavnog stabla je u jednom slučaju 1892 godine, za jednu drugu maslinu utvrdili su da ima 1777 godina, a jednoj su procijenili starost od 1291 godine, pa još jednoj od 1124 godine… Mjerenje starosti stabala maslina provedeno je u okviru projekta “Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća u Crnoj Gori kroz razvoj klastera”, koji je financirala Europska unija, a provela Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) u partnerstvu s UNDPom i Ministarstvom gospodarstva Crne Gore. Cilj je bio ojačati konkurentnost malih proizvođača maslinova ulja na lokalnom i regionalnom tržištu. Kako su tada objavili mediji, ispitivana je starost 50 stabala na području Ulcinja i Bara, utvrđeno je da su dva stabla starija od 2000 godina, a četiri su bila između tisuću i dvije tisuće godina. Ulcinj i Skadar – zajedno Sadiku od drveta starih maslina izrađuje i suvenire i predmete za svakodnevnu upotrebu, kao što su stolovi, ogrlice, držači, ukrasi… i svi su unikati, oblikuje ih onako kako mu priroda dopusti. Sve to mu predstavlja zadovoljstvo, a svi ti predmeti uvijek dobro dođu za uspomenu turistima.

A kad je o turistima riječ, za one koji žele biti dio ove povijesne maslinarske priče pripremljena je i Ruta maslina Valdanos, duga pet i pol kilometara. Počinje u Starom gradu Ulcinju, jednom od najstarijih arhitektonskih kompleksa duž Jadranske obale, a nakon hoda gradskim ulicama i trgovima dolazi se do proizvođača ulja Olcinijum, gdje se mogu kušati ekstradjevičanska maslinova ulja. Ruta dalje vodi do Begove česme i prati stazu starih maslina, sve do uvale Valdanos. Nakon Ulcinja, gdje smo saznali dosta toga o povijesti Staroga grada slušajući Ismeta Karamanagu, koji nas je proveo njegovim ulicama, te o aktualnostima razgovarali s Mustafom Cankom, glavnim urednikom portala Ul-info, a upoznali smo i Dženanu Bibezić, autoricu knjige o kulinarstvu južnog dijela Crne Gore, put nas je odveo u Albaniju.

Na albanskoj strani, spektakularan pogled na Skadar i Skadarsko jezero, te rijeke Bojanu i Drim, pruža se iz dvorca Rozafa, a grupe turista izmjenjuju se jedna za drugom uživajući u tom pogledu i razgledavajući ovo zdanje. Dvorac je impozantan kao i legenda o Rozafi koja je zazidana u njegove zidine, ali je tražila da ostanu dvije rupe u zidu, kako bi mogla i dalje dojiti svoje dijete. Dođite u Albaniju i guštajte Upravo na tom mjestu, Andi Cekaj iz ureda “Antenna” iz Skadra, koji sudjeluje u provedbi IPA programa prekogranične suradnje Crne Gore i Albanije, te Crne Gore i Kosova, informirao nas je o dosadašnjim provedenim projektima i mogućnostima suradnje u jačanju turizma, obnovi kulturne i prirodne baštine, zaštiti okoliša, povećanju zapošljavanja i mobilnosti radnika, te socijalnoj i kulturnoj uključivosti uz granicu.

– U devedesetim godinama ljudi se nisu baš poznavali, projekti prekogranične suradnje su ih približili i donijeli svima dobrobit – kazao je Cekaj. A tih projekata je poprilično. Jedan od njih vezan je uz turističku promociju Ulcinja i Skadra, udaljenih 42 kilometra. U 19. stoljeću dijelili su usluge fotografskog studija, koji je osnovao talijanski emigrant Pietro Marubi, čije nasljeđe danas spaja ta dva grada na Marubijevoj ruti, koja uključuje kulturne i prirodne znamenitosti ovjekovječene na Marubijevim fotografijama. Fotografska zbirka u muzeju Marubi sadrži više od 500 fotografija, a među njima je i prva do sada snimljena fotografija u Albaniji, iz 1858. godine. U okviru ovog projekta, koji je EU podržala s 360.000 eura, obnovljen je dio Etnološkog muzeja u Ulcinju, a izložba Marubijevih fotografija, na kojima su osobe u crnogorskim i albanskim narodnim nošnjama, obišla je više europskih gradova. Turizam i poljoprivreda jedne su od najvažnijih gospodarskih grana u Albaniji. Altin Prenga, vlasnik restorana “Mrizi i Zanave” to je odlično spojio u svom poslu. U mjestu Fishte u regiji Zadrima, između Skadra i Lješa, razvija agroturizam koji privlači goste sa svih strana i dobiva izvrsne recenzije za svoj koncept koji poštuje albansku tradiciju i ljubav prema prirodi.

Prenga je pobornik pokreta “Slow Food”, njegov je slogan “Misli globalno, jedi lokalno” i taj natpis na engleskom jeziku vidljiv je na pregačama konobara. “Mrizi i Zanave” dobio je ime po djelu albanskog pjesnika Gjergja Fishte, koji se rodio u ovom mjestu i koji je bio prvi albanski kandidat za Nobelovu nagradu, a govori o mjestu gdje će dobre vile ostati i živjeti. Prenga je više godina radio u Italiji, kao i njegov brat, i otac prije njih. Svi su se vratili.

– Radio sam u talijanskim restoranima i kad smo se brat i ja vratili htjeli smo napraviti nešto novo, ne talijansko već u duhu albanske kulinarske tradicije. Na početku smo angažirali nekoliko žena koje su u pripremanju jela imale iskustvo svojih majki, baki. Tako smo donijeli međunarodno iskustvo u lokalnu hranu – govori Altin Prenga, vodeći nas po svom imanju, između vinograda, voćnjaka i povrtnjaka, pokazujući moderno opremljene proizvodne pogone, sufinancirane uz pomoć njemačkih i danskih razvojnih programa. Počeli su posao u staroj kuhinji koju su dovezli iz Italije, a danas zapošljavaju 70 ljudi i brojne obitelji od kojih nabavljaju hranu. Osim što sami uzgajaju voće i povrće, proizvode sir, suhomesnate proizvode, vino, likere… zapravo sve što im treba i što nude gostima raste na poljima u ovom kraju. Prenga radi s 400 lokalnih proizvođača u zaštiti i promociji albanske kulinarske baštine. Uspjeli su postići i sniženje stope PDV-a za agroturizam na šest posto.

– Ostvarujem svoj san, korak po korak, ne uvijek s novcem već strašću za ovaj posao – kaže Altin Prenga. A ono što pripremi u kuhinji, gostima ostaje dugo u sjećanju. Brzi i spretni konobari donose slijed za slijedom, svako jelo originalno je u okusima i izgledu, posluženo na zanimljiv način. Za svega desetak eura po osobi, gosti u restoranu “Mrizi i Zanave” mogu se počastiti jelima koja bi u Hrvatskoj i drugdje koštala znatno više. Zato treba doći u Albaniju. (Ljubica Vuko, Slobodna Dalmacija)

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top