Friday, November 17 2017
Posljednja vijest

Dzavid Ustabeciri: CUNAMI NA BOJANI

Na Bojani je, kako je javnost upoznata, “uspješno” izvedena akcija uklanjanja kućica koju je sprovelo JP Morsko dobro. Kao kolateralna šteta, jedna kućica je srušena, ali je meta pogođena. Bojanski ribari koji nisu sklopili ugovor sa JP MD, morali su to učiniti, da ih ne zadesi sudbina te srušene kućice. JP Morsko dobro je izvršilo svoj zadatak u Ulcinju – nije uklonilo nijednu kućicu ali zato se vratilo u Budvu punih dzepova. Ali to je tek početak. Vratiće se oni kad im bude nedostajalo para u budzetu. Malo pred sezonu, mnogo u toku sezone, pa ako je neko u prva dva navrata preteko njega će dokrajčiti u postsezoni. Iluzorno je očekivati da će se prikupljena sredstva uložiti u Bojanu i Ulcinj, nego će samo biti usisana i transportovana van Bojane i Ulcinja.

Po kom principu se naknada bojanskim ribarima naplaćuje to ni doktoru nauka ne može biti jasno. Samo radi podsjećanja riječ je o naplati zemljišta koje koristimo a čija nadoknada se od 2010. do 2013. godine uvećala 100%, a na to se dodao i  PDV od 19% koji tada nije ni postojao. Kako je krenulo bojim se da će u naredne  3 godine taj iznos biti uvećan još nekoliko puta, jer niko ne zna po kojim pravilnicima su se utvrdili cjenovnici, niti po kojim pravilnicima se oni povećavaju. Izgleda da kako negdje dođe do manjka u budžetu, tako se bojanskim ribarima uveća naknada za kućice.

Tako dolazimo do apsurda da su ribarske kućice izjednačene sa kućicama koje služe u turističke svrhe. Vlasnici tih kućica obično nisu čak ni državljani Crne Gore, već im služe za njihovo ljetovanje kao i ljetovanje njihovih bližih i daljih rođaka i prijatelja. Pritom ta lica ne plaćaju nijedan cent lokalnoj samoupravi za boravišne takse, niti se prijavljuju u bilo kakve knjige gostiju. Zbog ovih rupa u zakonu je i došlo do devastacije rijeke Bojane. Sami ribari nisu odgovorni za ovu situaciju, jer neki od nas i više od 50 godina žive zajedno sa rijekom Bojanom. Moji đedovi, moja djeca su pila vodu iz rijeke Bojane, a sada to ne bih dozvolio svojim unucima niti „prijateljima“ iz JP Morsko dobro. Imao bih hiljadu primjera devastacije da nabrojim, ali znam da to nikoga neće potresti. Mene svaki primjer boli. I kada se željezni kancerogeni šipovi zabadaju u Bojanu, i kada čovjek posječe jasen, koji je tu bio i prije nego što sam ja pedesetih godina prošlog vijeka još kao dijete došao na Bojanu. Zašto je jasen posječen? Zato što takvima koji imaju para da plate te cijene za svoje udobne vikendice, a JP Morskom dobru takvi izdašni vlasnici odgovaraju, smeta jasen jer im kvari pogled kad izađu na terasu da se sunčaju. I koliko je drugih jasenova posječeno… Nije tačno da se JP MD bori protiv devastacije. U ovom trenutku mogu im pokazati nove barake koje su u fazi izgradnje. Njima na neki način i odgovara kada se grade barake, jer to za njih znači veći prihod.

Da se vratimo na cjenovnik i taj nonsens za ribare. Prije svega govorimo o ljudima koji na taj način zarađuju za život ili o ljudima kojima to nije osnovna djelatnost jer se od toga ne može prehraniti porodica, već samo žele da imaju vezu sa đedovima i prađedovima kojima je to bila osnovna djelatnost. Većina u Crnoj Gori pokušava da sakrije svoje porijeklo, a nama bojanskim ribarima i njihovim potomcima upravo je čast što smo potekli iz takvog okruženja.

Da li je 30 kvadrata ribarske kućice luksuz? Tako je definisano u „ekspertskim“ budvanskim krugovima. Svaki ribar na Bojani zna da nekih 6-7 kvadrata treba da se lageruju mreže, sidra, bove, pa još 6-7 kvadrata da se te iste mreže krpe u improvizovanoj radionici, pa jos 2-3 kvadrata za skladištenje pecaroških štapova i opreme i na kraju dobijamo 10-12 kvadrata za život. Je li to luksuz ? Ako je luksuz što i ribarske kućice posjeduju struju, nije problem da se to ukine, jer mi smo 50 godina radili pod fenjerima i svijećama, pa nam to ne bi teško palo. Ali pada nam teško dažbina od preko 400 eura godišnje, jer jednostavno uz sva ulaganja u mreže i štapove, uz svu volju da nastavimo tradiciju i kulturu svojih prethodnika, to je jednostavno neisplativo.

Nama je priroda omogućila da jedino mjesto za siguran vez barki bude na rijeci Bojani. Uz ove dažbine, jednostavno ćemo biti prinuđeni da se odreknemo barki, Bojane i mora. Ulcinj više nema veće brodove za ribarenje, koje je imao u prošlom vijeku. Uskoro će bojim se doći trenutak kad nećemo imati ni barke.

Jedna činjenica je ipak jako čudna i zabrinjavajuća, a to je ćutanje lokalne samouprave (čast pojedincima, koji će se sami prepoznati, koji su uložili trud, iako je kompletan rezultat negativan po ribare). I pitam se samo dokle će još ćutati? Šta treba još da se desi, da bi se lokalna samouprava pokrenula? Svi se prije izbora kunu u zaštitu poštovanih građana, a kada treba aktivno djelovati i pružiti im pomoć, malo nam „junaka“ ostade. Na kraju krajeva, slavismo li zajedno postavljenje jednog Ulcinjanina na važnom mjestu odlučivanja u JP Morsko dobro.  Ako je u tom preduzeću nemoguće da se zastupaju interesi Ulcinjana, onda se pošteno istupi, podnese ostavka na funkciju i građanima objasne razlozi ostavke. Što će nam funkcija direktora JP MD ako ta funkcija služi samo kao ikebana za zamajavanje javnosti.

U JP Morsko dobro su izjavili „da ih tradicija i ribari ne interesuju. O tome treba neko drugi da brine“. Oni nikad neće razumjeti dušu ribara, jer njihova polazna i završna tačka je novac. Nasuprot tome, ribarima materijalne vrijednosti ne znače ništa. Recimo da se desi da barku JPMD zahvati kakav jugo ili bura na moru, ribari će im uprkos svemu dati ruku spasa, jer imaju veliko srce i ljudske vrijednosti.

Dakle, zaključismo da JP Morsko dobro ne interesuju tradicija i ribari. Da li lokalnu samoupravu interesuje ulcinjska tradicija? Bogami, moraće mnogo više da se pomuče da dokažu da ih interesuje. Ne smije se više pasivno čekati šta će neko u Budvi odlučiti, ko ama baš nikakve veze nema sa našom tradicijom i koga u suštini to ni ne interesuje.

Kao što sam na početku naglasio, JP MD će se vratiti da nekoga dokrajči tokom sezone, a nas ribare će definitivno dokrajčiti nakon sezone. Ako ćete samo pasivno da čekate na to, bićete saučesnici ubijanja soptvene tradicije i kulture. Ako želite ideje, prijedloge, smjernice, možemo ih zajedno dogovoriti i postaviti minimum zahtjeva koje ćemo zajedno da branimo.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top