Tuesday, September 19 2017
Posljednja vijest

Dzelal Hodzic: PORT MILENA – KRALJICA ILI SEPTICKA JAMA?

Xhelal Hoxhiq, Dzelal HodzicNa kugli zemaljskoj ne postoji lokalitet mistične prošlosti i jedinstvenih vrijednosti, remek-djelo stvaralačkog uticaja prirode, duha i vrijednih ruku čovjeka – ulcinjskih ribara, kao što je Port Milena.
Ovaj kanal-laguna, u neposrednom zaleđu Velike plaže, nastala je krajem 19.v. dejstvom prirodnih sila – katastrofalnih poplava koje su zadesile ovo područje i njegovu okolinu.
Dugačka je četiri kilometra, široka 80 do 120 metara, dubine četiri do osam metara.

ISTORIJAT
Od vremena nastanka nosi ime tadašnje crnogorske knjeginje, kasnije kraljice Milene Petrović-Njegoš, supruge knjaza, kasnije kralja Nikole I Petrovića-Njegoša.
Nakon što je Ulcinj 1880. godine pripojen Crnoj Gori tadašnji crnogorski suveren je preselio nekoliko stotina porodica iz pasivnih, krševitih krajeva na sjeveroistočni dio ulcinjske opštine, oko Zogajskog blata, gdje su postojali uslovi za proizvodnju kukuruza, u to vrijeme glavne žitarice za ishranu stanovništva.
Kako je to bila mikrodepresija sa puno vlage, kršni ljudi su brzo stradali od komaraca (malarije). Na vapaje pridošlog stanovništva knjaz Nikola I je 1885.g. pozvao ruskog naučnika Vladimira Ivanoviča Varmana da izvidi stanje i predloži rješavanje problema. On je projektovao i prokopao kanal dug oko 4,5 km, a dubine i širine oko 1,5 metara, kojom je voda oticala u more. Nakon par godina kanal je zatrpan, a poslije čišćenja i produbljivanja morska voda je prodrla u kanal, zaslanila ga i onesposobila za poljoprivrednu proizvodnju.
Početkom novembra 1896. nakon velikih padavina rijeka Drim je jednim krakom ušla u Bojanu i poplavila cijelo područje uključujući i Veliku plažu i Štoj. Voda je velikom brzinom oticala Zogajskim jezerom i iskopanim kanalom prema moru proširujući time sam kanal i odnoseći velike količine zemlje u Jadransko more.
Uslijed ove velike erozije nastala je luka „Đerane“, kasnije nazvana „Knjeginja Milena“ ili skraćeno „Milena“. Ona je bila duga 2,5 km, široka 150-200 m, duboka na ulazu 3-5, po sredini 6-7, a prema unutrašnjosti i do 10 metara.
Kratko vrijeme nakon poplave, kapetan Sulejman Bulari iz Ulcinja, na putu iz Herceg-Novog za Drač, svojom trabakulom „Huda verdi“, zaustavio se kod rta Đerane da bi ustanovio kolika je dubina na ulazu kanala u Zogajsko blato. Odvezao se čamcem u kanal, te sondom pomoću vesla došao do konstatacije da je poplava produbila kanal. Trabakulom je ušao u kanal i usidrio se, a to je za njim učinio i kapetan Jusuf Hoti sa svojom trabakulom.
Ulcinjski kapetan je uputio telegram Upravi luka na Cetinje sljedeće sadržine: „In Porto di Gospodari arrivato primo kapitano Bulari“ (U Gospodarevu luku prvi je stigao kapetan Bulari).
Knjaz ih je pozvao na Cetinje, zahvalio im na otkriću kanala i rekao: „Kanal će dobiti ime po mojoj supruzi, Mileni Petrović“.
Od tada kanal nosi ime Port Milena – luka Milena i predstavljao je sigurno utočište za brodove.
Ona je takođe decenijama bila najveće prirodno mrijestilište ribe na Mediteranu i zasluženo nosila titulu hranitelja ulcinjske sirotinje koja je u išla Porat, kako su je najčešće zvali, ne da lovi nego da uzme ribu.

SADAŠNJE STANJE
Sa početkom razvoja turizma na Velikoj plaži, krajem šestdesetih godina XX stoljeća, a naročito poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, obale Port Milene su izložene pravom stampedu. Uzurpira se njena obala praćena nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka (kanala) Bratica.
Niko se dosada nije bavio direktnim i indirektnim ekonomskim gubicima koji je proizvela ova devastacija i degradirana Port Milena.
Mnogo nas je koštala nebriga, a još više će nas koštati zbog izbjegavanja stranih investitora da ulažu u objekte u čijoj je neposrednoj blizini velika septička jama.
O vizuelnom utisku narušene ambijentalne vrijednosti jednog od bisera na području Ulcinja da i ne govorimo.
Ona je klasičan primjer neodgovornog odnosa prema prirodi, turističkim resursima, istoriji, tradiciji, identitetu i sveukupnom respektu Ulcinja.
U najkraćem, za Ulcinj ona je:
– Po imenu koje nosi – kraljica
– Po vremenu nastanka – istorijska vrijednost
– Po načinu nastanka – klimatsko-geografsko čudo
– Po socijalnoj dimenziji – hranilica sirotinje – ribara
– Po biološkom bogatstvu – najveće prirodno mrijestilište i uzgajalište riba na Mediteranu
– Po pravno-imovinskom tretmanu – uzurpirana, pokradena, zloupotrijebljena
– Po moralno-etičkim normama – marginalizovana, potcijenjena
– Po statusu koji uživa – siroče bez oca, majke i staratelja
– Po sanitarnom stanju – mogući izvor epidemije i zaraze
– Po zdravstvenom stanju – teško bolesna, u komatoznom stanju
– Po mogućim opasnostima – ekološka bomba pred eksplozijom
– Po trenutnoj namjeni – gradska deponija i velika septička jama
– Po stanju flore i faune – bez riba i biljaka, ali sa puno otvora
– Po postulatima održivog razvoja – neodrživo stanje
– Po prisutnom trendu – preobražena od fenomena do uništenja.
VIZIJA
Port Milena je dio kulturne baštine, potencijalni turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.
Stoga, i takva kakva je, Port Milena izaziva pažnju turista, ribara, urbanista, arhitekata, građana, civilnog sektora, na stranicama je raznih biltena, turističkih vodiča, razglednica…

Port Milena treba da bude „Crnogorski Kanal Grande“ – tako reče jedan strani diplomata prilikom boravka u Ulcinju – po kojoj klize (plove) mali brodići i velike barke (trabakule) sa turistima, a svaka kalimera (starinska, mistična sprava za ulov ribe) biće dio turističke ponude grada. Tada će se i riba vratiti, a vrlo vjerovatno i dio ulcinjske dijaspore da svojim kapitalom oplemeni ovaj biser.

Prethodno, treba izgraditi obalu utvrdu (Parapet), pa kej sa obje strane obale, pješačke staze i ugostiteljske objekte okrenute prema vodi – Portu, a ne cesti, kao što je to sada.
Istočni dio bi mogao poslužiti za sportsko-rekreativne aktivnosti (npr. kajak, kanu, pripreme sportista…) i na taj način bi se produžila turistička sezona.

I ne zaboravimo. Port Milena je sa okolnim močvarama prirodni i biološki nerazdvojni dio Skadarskog jezera i rijeke-delte Bojane koja figurira kao budući prekogranični rezervat biosfere pod zaštitom UNESCO-a, program „Čovjek i biosfera“. A to je najveći stepen zaštite.
Uostalom, uzrok svega na ovom području je njegovo veličanstvo – čovjek, njegovo činjenje i nečinjenje!

Na kraju, upitajmo se: da li je dosadašnji maćehinski odnos prema Port Mileni, tj. prirodi odraz državne nemoći, ljudskog neznanja, zakonskog nepoštovanja, namjernog uništavanja i rasipanja narodnog novca? Da li ovdje novac dominira nad prirodom i pameću, da li se neki parama poreskih obveznika razmeću? I još nešto: da li treba ili je trebalo upoznati i nasljednike dinastije Petrović-Njegoš sa budućnom vizijom i namjerama vezanim za Port Milenu?

One comment

  1. dr miko jovanovic beograd

    dragi Dzelale,kao i uvijek strucno,argumentovano,ljudski.posteno.Na zalost sviih nas Ulcinjana i onih koji volimo Ulcinj,oni kojjima su preca licna dobra od kolektivnog,uspjeli su da pokazu dokle stize i doseze ljudska glupost,pohlepa,nepostovanje sredine, u kojoj zive, i ljudi sa kojima zive.Priroda zna da kazni ,kao 1979.god.,ali je covjek taj koji moze i radi na tome da prirodu unistava i time pokazuje da ljudskoj gluposti i pohlepi nema granica.Ono sto smo naslijedili od predaka treba da ostavimo u nasledje potomcima,o kojima neki i ne razmslljaju.Posljedice ce trpjeti i snositi generacije koje dolaze.Tebi i vsmim ljudima koji vole NAS Ulcinj zelim sve najbolje.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top