Tuesday, June 2 2020
Posljednja vijest

I.Karamanaga: MAJSTOR KULINARSTVA – NIJAZI RESULBEGOVIC

NijazijaUvijek je veliki izazov pisati o sasvim običnim, skromnim ljudima, posebno onima koji su u našem turizmu, naročito u kulinarstvu, ostavili duboki trag. Čovjek koji je kod nas upamćen po svom bijelom mantilu i kravati u jednom od najelitnijih hotela iz onih zlatnih vremena našeg turizma jeste svakako gospodin Nijaz Resulbegović. Skroman, tih i miran čovjek, vrsnih manira i vrhunske vještine u kulinarstvu.

Kulinarstvo je van svake sumnje umjetnost. Još u davna vremena vladari se i u ratnim pohodima nijesu odvajali od svojih kuvara. Poznati su dokumentovani primjeri iz istorije o receptima i vrhunskoj umjetnosti spremanja hrane još iz
antičkih vremena.

Veliki Rimski vojskovođa i imperator Gaj Julije Cezar je u svojim ratnim pohodima na Gale, čije opise možemo sresti kod čuvenog rimskog pisca Tacita u njegovoj knjizi »De bello Galiko« imao svoje kuvare koji su ga pratili i za njega
spremali hranu.

Kasnije se kulinarstvo razvijali u srednjem vijeku do savršenstva tako su i nastale francuska, italijanska, orijentalna i neke druge kuhinje. Možda bi trebalo naglasiti da se posebno isticala francuska kuhinja, naročito u vrijeme Luja XIV.

Dakle, kuvari i nijihova vještina su uvijek bili na cijeni. U današnje vrijeme je to posebno izraženo kod vrhunskih hotela u kojima gostuju turisti visoke platežne moći i poznati ljudi iz svijeta umjetnosti i biznisa. U tim hotelima su vrhunski kuvari, prvi ljudi na lestvici personala.

Ovaj uvod je samo mali izazov da bi se tek malo mogao osvjetliti i opisati ličnost jednog našeg vrsnog kuvara i turističkog radnika iz onih zlatnih vremena našeg turizma. Pisati o gospodinu Nijazu Resulbegoviću je zaista pravi izazov. Ovaj gospodin je još uvijek vedar i nasmijan čovjek, vrsnih i uglađenih manira, onako kako to dolikuje čovjeku plemenitog roda iz čuvene porodice Resulbegovića.

Govori tiho, usudio bih se da kažem da je nezamislivo da je on bilo kada ili u bilo kojoj prilici podigao ton. Takav je bio i na poslu dok se školovao u Opatiji i kasnije dok je radio u vrhunskim hotelima bivše Jugoslavije, takav je ostao i dok je bio glavna poluga velelepnog hotela “Galeb” hotela naše mladosti, takav je danas dok je danas u zasluženoj penziji.

Govori sa nostalgijom o dobrim, starim vremenima i dok govori o svom posljednjem radnom mjestu kaže sa tugom da je “Galeb” odletio”, nestao. Njegov vrhunski personal prodaje cigarete i novine po kioscima, mlađi su pošli u inostranstvo, poneko u penziju, dok se poneko preselio u neki “bolji svijet”. Mnogi i od tuge za “Galebom”. Ostao je u našim sjećanjima, kaže ovaj tihi i nenametljivi čovjek našeg vrhunskog turizma.

Bliži se 80-tim godinama, međutim još uvijek je vitalan i van svake sumnje svakako je najbolji gastronom u Ulcinju danas. Mnogi ga pozivaju da se konsultuju i još uvijek drži mladima poneko predavanje. Ja ga pamtim još iz vremena dok je radio u “Galebu”, ali i kasnije sam ga često sretao u “Palati Venezia” u Starom Gradu nakon penzionisanja . Pozivaju ga na konsultacije, a on rado dolazi, jer je kulinarstvo u njegovoj krvi, izraz njegove ličnosti, tako da rado dolazi u “Palati Venezia” posebno na razne manifestacije ili kada su razne grupe ili inostrane delegacije biznismena ili političara.

Zadnje dvije godine na “Noćima Bamije“ je on glavni konsultant. Manifestaciji koja se već dvije godine održava među drevne zidine Starog grada i ona jeste novitet koji je još više uzigao naš turizam i našu tradiciju.

Njegovo vrhunsko umijeće i kulinarski specijaliteti su nadaleko poznati. Govorim iz iskustva jer sam često vodio mnoge grupa turista kroz Stari Grad i uvijek je zbog njih pozivan gospodin Nijazi Resulbegović da bi gosti uživali i u našoj kuhinji. Rijetko ko je mogao da napravi “Kapama”, “Elbasan tavu” ili “Bamije” kao on.

No, ovaj vrhunski turistički radnik je ostao upamćen i po vrhunskim specijalitetima svjetskih kuhinja. Školovanje u Opatiji i rad u mnogim elitnim hotelima bivše Jugoslavije su iskustva koja je prenio svojim učenicima. Siguran sam da ga pamte mnogi kojima je on i danas bio i ostao uzor.

Ovaj radišni, mirni i skromni čovjek je bio šef u mnogim nekada vrhunskim objektima.
Sjećam se detalja boravka grupe stranih turista iz Švajcarske, koja se bavi posmatranjem i proučavanjem ptica u ovom božanstvenom prostoru Ulcinja i okoline, a koja je uživala u kulinarskim specijalitetima ovog virtuoza kulinarstva.
Ako još dodate da ti gosti godinama dolaze i borave u apartmanskom kompleksu “Palate Venezia” u Ulcinju među drevnim zidinama jednog od najstaijih i najatraktivnijih gradova Jadrana i Mediterana, onda nije teško zamisliti sa kakvim utiscima odlaze iz našeg grada.

Imao sam čast da toj grupi budem vodič kroz Stari grad, gdje sam ih i upoznao sa impozantnom istorijom i kulturnom baštinom našeg grada i vjerujte da svi sa sobom nose prelijepe utiske.
Naravno, slag na torti za sve njih su uvijek večere koje ovaj virtuoz priprema za njih. Zbog njega, ali i zbog ljubaznosti personala i smještaja u ovom kompleksu, ovi gosti nam se ponovo vraćaju. To i jeste cilj turizma.

Napisao sam ovih par redaka o ovom divnom čovjeku da bi da upamptili mladi naraštaji. Pisana riječ ostaje vječito i dobro je da se sjećamo, da ih pamtimo i da ih ne zaboravimo. A gospodin Nijazi Resulbegović je van svake sumnje zaslužio da ga pamtimo i da ga se sjećamo. On je van svake sumnje na vrhu piramide našeg turizma iz onih zlatnih vremena naših sjećanja.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top