Sunday, November 19 2017
Posljednja vijest

Ismet Karamanaga: LEGENDARNI ULCINJSKI KAPETAN SACIR PEKU

 

Shaqiri 1Gospodin Šaćir PEKU je bio izuzetan čovjek, vrlo dobar pomorac, kapetan i zapovjednik.
Nažalost, nema ga više među nama, ali uspomena na njega i na njegov lik je još uvijek prisutna tu, na Pristanu, podno zidina Starog grada.

Kapetan Šaćir PEKU je rođen 1941. god na Pristanu na samoj pjeni od mora, dok je svoj životni put isto tako završio tu, u svojoj kući, na samo par metara udaljene od svoje rodne kuće, gdje je i ugledao svjetlost dana , svog kratkog ali uspješnog života.
Bio je jedinstven i rijedak čovjek, čovjek širokog dijapazona znanja i kulture. Volio je Pristan, zbog kojeg se uvijek vraćao svom gradu, svojoj porodici, posebno svojim prijateljima iz djetinjstva i mladosti sa kojima se družio. Bajuk DEMA, Džo Abazi, Rebo TIVARI i Filo LESKOVCI su bili rekao bih, njegove »mušterije« kada je bio u pitanju njegov humor, koji je bio dio njegovog bića. Humor namijenjen sebi i njegovim prijateljima je bio nepresušan i neponovljiv za sve nas na Pristanu, posebno po kafanama na samom Pristanu, kod Fredija, Jenuza i kod Bakula.

Imao je nepresušan repertoar koji je izvirao iz njegovog velikog srca. Nije štedeo ni sebe ni druge. Volio je da priča, dok je dolazio iz svoje kuće, čak je mnogim strancima koji su pitali za prezime Peku, uz osmijeh i uz svoj jedinstven humor, govorio da je »rođak slavnog američkog glumca Gregori PEKA.« Njegov humor je najvjerovatnije bio urođen, ali još više je dolazio do izražaja kasnije kada je kao zreo čovjek stekao visoko obrazovanje, dakle jedna fantastična kombinacija sa prirodnom inteligencijom.
Naravno, nije samo humor bio u fokusu mog interesovanja njegove ličnosti, iako je on bio neponovljiv, to se mora priznati.

Ja pišem o njemu kao jednom od velikih i obrazovanih kapetana i pomoraca našeg grada. Zajedno sa još nekolicinom iz te plejade velikih pomoraca našeg grada, posebno sa kapetanom Maksutom TIVARIJEM, Šaćir PEKU je bio i ostao jedan od najboljih naših kapetana duge plovidbe. To čini naš grad ponosnim na njih, te zbog toga pišem o njima, jer su oni dio naše istorije i naše impozantne pomorske prošlosti, ali i naše sadašnjosti.
Zato svima nama nedostaje gospodin Šaćir PEKU, ali i svima onima sa kojima se družio i kojih takođe više nema. Nema ni BAJUKA, nema ni DŽOA, nema ni ASLANA, ostali su samo REBO, koji svako jutro pije prvu jutarnju kafu u »Timoniju« dok FILJO ljeti izbjegava Pristan, ostaje u blizini svoje kuće iznad bivšeg hotela «Galeb« u jednoj maloj kafani »kod Dete«.

Kapetan Šaćir PEKU je ostavio jednu veliku prazninu na našem Pristanu. Svima nedostaje njegova pojava i njegov lik, njegov karakterističan i autentičan humor. Međutim, ja pišem o njemu prvenstveno kao jednom od najpoznatijih i najboljih pomoraca i kapetana, rođenih na ovom prostoru. Zbog toga je potrebno da se ovakvi ljudi otrgnu iz zaborava, potrebno je sjećati se njih za generacije koje će doći iza nas.
Uvijek će biti ljudi i istraživača koji će »kopati »po arhivima i pisati o našem pomorstvu, ali i o slavnim pomorcima i kapetanima koji su bili i ostali dio naše istorije i naše slavne pomorske prošlosti. Kapetan Šaćir PEKU je van svake sumnje na vrhu ove piramide.
Bio je markantan, zgodan i lijep, posebno u uniformi kapetana, koja mu je tako lijepo pristajala. Bio je obrazovan na najvišim pomorskim institucijama, prvi je bio kapetan velikih prekookeanskih tankera, vaspitan i pravi komandant posade, broda i tereta. Zbog toga smo dužni da mu posvetimo par redova. Njegova velika ljubav su van svake sumnje bili more, brodovi i plovidba, naravno, ako izuzmemo bezgraničnu ljubav prema porodici i posebno svojoj supruzi LUMNIJI, koju je skoro obožavao.
Nije bilo razgovora ni mjesta po kafanama, gdje ju je nije pominjao. Bila je to jedna velika ljubav, uostalom onakva kakva se mogla sretati uvijek kod većine pomoraca i kapetana.
Treba pomenuti neke detalje iz njegovog burnog života. Kad god je dolazio u Ulcinj, prvi koraci i prvi izlasci su bili prema Pristanu, društvu i poznatim kafanama. Međutim, često je pozivan na skupovima da iznese svoje utiske sa putovanja, o plovidbi i ćudima mora, o velikim lukama i drugimm narodima i zemljama, gdje je uplovljavao kao kapetan i komandant prekookeanskih brodova.

Ostaće upamćeno jedno »Veče posvećeno ulcinjskim kapetanima» u nekadašnjem hotelu »Lido« gdje je kapetan Šaćir PEKU imao zapaženo predavanje.
I još nešto o njegovoj interesantnoj biografiji. Rođen je na Pristanu u porodici sa puno djece, gdje je van svake sumnje glavnu riječ imala njegova plemenita majka gospođa Fize PEKU, nadprosječno inteligenta i vrlo rječita žena. Prava dama sa našeg Pristana.
On je pripreman za plovidbu još kao mlad, dok su se kasnije njegove sposobnosti pokazale u pravom smislu te riječi. Počeo je u »Barskoj plovidbi« na jednom brodu po imenu »Ribnica« a završio kao jedan od najpoznatijih kapetana »Zadarske plovidbe« iz Zadra.
Tu je ostavio dubok trag gdje se danas sa posebnim pijetetom i poštovanjem govori o kapetanu Šaćir PEKUU.

Shaqiri 2Njegovo ime je ostalo zapisano zlatnim slovima u arhivi ove poznate pomorske komapnije iz Hrvatske. Nakon penzionisanja vratio se u Ulcinj, i veoma važno je istaći, da je zasluženi stan u svojoj svojini u Zadru, vratio kompaniji. Veliki gest, jednog velikog i humanog čovjeka i kapetana, sa kojim se naš grad i naša Republika može ponositi.
Takav je bio kapetan Šaćir PEKU. Hvalili su ga svi, sve posade sa kojima je plovio i kojima je bio komandant za njega su imale najljepše riječi. Svuda gdje se kretao i gdje je radio, kapetan Šaćir PEKU je ostavio neizbrisive tragove.
Zbog svega toga i ja sa posebnim pijetetom i poštovanjem pišem, govorim i sjećam se ovog divnog, humanog i nadasve plemenitog čovjeka. Čak je meni i mojoj supruzi Vahidi, ponekad nalazio »prave« riječi svog nepresušnog humora. Često na svadbama, skupovima i sličnim mjestima gdje smo pozivani ili se sretali, njegova rečenica »evo dolazi najotmeniji par« je dolazila iz njegovog velikog srca. Znam da je bio iskren, ali je to uvijek interpretirao na svoj svojstven način.

Kapetan Šaćir PEKU je ostavio četiri sina, vaspitanih u njegovom duhu. Dva su nasljedila njegov snažni gen pomorca, kapetana i komandanta na prekookenaskim brodovima, ALBAN je prvi oficir palube, dok je DRITAN prvi oficir strojarstva.
Dozvoljavam sebi da upotrijebim jednu veliku rečenicu Kapa Nazifa ŠABANIJA, koji kaže da je »Makina srce broda, i da bez srca brod ne može nigdje« Velika istina i logičan zaključak takođe jednog izuzetnog pomorca našeg prelijepog grada.
I na samom kraju još par rečenica o njegovoj gospođi, pravom komandantu i stubu njegove porodice i njegovog doma. Gospođa LUMNIJA, njegova “Ljumi”, je izuzetno inteligentna, humana i stabilna žena, žena jednog pravog kapetana.
Jedna dama sa pedigreom, sa nasljijeđenim snažnim genima porodice Hadžibrahimi iz Nove mahale, ali žene koja je tu snagu kasnije ispolila u edukaciji i vaspitanju svoje djece, slijedeći put svog supruga kapetana Šaćira PEKUA.
Ova stabilna, snažna i humana žena nije usamljena u prepunoj kući njenih sinova i nasljednika, ali su njene misli i pogledi uvijek okrenuti prema pučini, tamo gdje se u daljini vide prekookenaski brodovi na kojima je plovio i kapetan Šaćir PEKU, ali i na kojima danas plove njeni sinovi, njegovi nasljednici.

Neka je njegova plemenita duša u Xhehnetu.

One comment

  1. dr miko jovanovic beograd

    jedna izreka kaze da Bog voli dobre ljude pa ih uzima rano i okuplja oko sebe.Nas Saco je jedan od tih.Na nasu veliku zalost otisao je iz nase sredine rano,voljeli bi svi da je i dan danas sa nama,ali volja Stvoritelja je jaca.Ostavio nam je divne uspomene i sjecanja.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top