Wednesday, July 26 2017
Posljednja vijest

M.Canka o godisnjici zemljotresa: SJECAM SE ODLICNO SVEGA

Mustafa CankaImao sam 10 godina kada je Ulcinj potresao snažan zemljotres 15. aprila 1979. godine i sjećam se odlično svega. Kao da je juče bilo. Pamtim razorene domove, napuklu zemlju i veliki strah. Jer, u tim trenucima, kada vidite razmjere uništenja, pomislite da nikada više nećete živjeti normalnim životom.
Pamtim, naravno, i ljudsku nadu i dječačke snove u pobjedu života nad stihijom.
Hvala Bogu Milostivom i velikoj solidarnosti svih ljudi one velike Jugoslavije: za 4-5 godina sve je bilo mnogo bolje nego prije zemljotresa. Jedino nije obnovljen hotel „Jadran“.
Sada, 38 godina kasnije, znam da je sjećanje na taj dan pouka za iskrene i razumne, a opomena za ohole i dvolične. Posebno za one egomane koji su umislili da je ovaj svijet počeo sa njima i da će sa njima završiti. Neće! Zato je tako važno podsjećati sebe i druge na taj veliki događaj.
Poznati francuski istoričar Pierre Nora naziva ovo doba „era komemoracije“ ili razdoblje sjećanja. Postoji i već odomaćen termin „kultura sjećanja“, koji je bitan za identitet zajednice, njenu stabilnost i prosperitet.
Naravno, ne treba živjeti sa retrovizorom, jer ćemo izgubiti budućnost, ali je stara istina da smo mi ono što pamtimo. Kao što, na primjer, dobro pamtimo i prisjećamo se silnih neispunjenih obećanja vladajućih struktura. Pravo zdravlje duha sastoji se upravo u potpunoj sposobnosti sjećanja. Onima koji imaju moć sjećanja teško je podvaliti nove kilometre laži i prevara.
Činjenica je takođe da je Ulcinj tokom svoje 2,5 milenijuma duge istorije naučio da živi sa zemljotresima, nesrećama i bolestima. I, uprkos svemu, opstao! Naučili smo, dakle, da nas prirodne katastrofe neće uništiti, ali znam sigurno da će nas uništiti pohlepa, sebičnost i vlastoljublje. Onoga što se danas bestidno propagira kao model ponašanja i življenja!?
Ovaj narod, ipak, pamti i sjeća se. Posebno mu je jaka „kultura sjećanja“ kada proigrate njegove nade i povjerenje.
Mudraci su nas naučili da je život koji nam je dat na ovom svijetu veoma kratak, ali da je sjećanje na časno proživljen život vječno.
Zaista, vrijeme tako brzo prolazi. Kažem vam: kao da je juče bio 15. april 1979. godine.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top