Friday, April 3 2020
Posljednja vijest

M.Canka: POUKE IZ ISTORIJE SOLANE – SANSA ZA PREPOROD ULCINJA

Mustafa CankaKrajem ljeta Opština Ulcinj trebalo bi da preuzme upravljanje Solanom. Ostalo je još pola godine do tada, ali nema najava da se preduzimaju neke konkretne mjere u tom pravcu.

A moralo bi! Jer, istorija Solane nam dokazuje da se za taj poduhvat treba izuzetno dobro pripremiti, naporno raditi, tražiti najbolje savjete i imati snažnu podršku.

Naime, punih sedam godina trebalo je graditeljima Solane da u neposrednom zaleđu Velike plaže, na močvarnom području, izgrade Solanu (1927-1934). Ukupna ulaganja države (u današnjoj vrijednosti) iznosila su oko 20 miliona eura. Bilo je to vrijeme ogromnog entuzijazma, jer se vjerovalo da taj projekat može preporoditi tada tragično zapušteni Ulcinj.

I zaista: za potrebe Solane dovedeni su voda i struja u grad, nekoliko stotina ljudi zapošljeno je u tom velikom preduzeću i Ulcinj je sredinom 30-tih godina prošlog vijeka krenuo u privredni procvat. Tako je 1935. izgrađen hotel “Republika” na Pristanu, tri godine kasnije hotel “Jadran” na Suki, a 1939. “Ko-op”, koji se kasnije preimenovan u “Galeb”, najmoderniji hotel na cijeloj jadranskoj obali. Građeni su i putevi i ostala neophodna gradska infrastruktura.

Solana je postala simbol modernog Ulcinja. Ona se nazivala hraniteljicom i uz Hotelsko-turističko preduzeće „Ulcinjska rivijera“ decenijama je bila ponos ovdašnjih građana, posebno onih koji su tamo radili.

Da se pokrene jedan takav projekat bili su potrebni vizija, znanje i velika pomoć države. Jer, pretvoriti more u so, uz pomoć vjetra i sunca, a Solanu u uspješnu firmu, treba dakako i dosta soli u glavi. Ali, formula je bila jednostavna: prirodnost, marljivost i strpljivost. Ta kombinacija truda i ljubavi uvijek daje najbolje rezultate.

Dakle, početak rada Solane je praktično bila prekretnica u novijoj istoriji Ulcinja. Ona je, što je najvažnije, donijela novi način razmišljanja. Tu su radili najbolji kadrovi, koji su došli iz čitave zemlje. Samo iz Dalmacije je bilo 20-ak vrhunskih inženjera.

Solana je imala biblioteku za svoje radnike, potom i kinoprojektor. Arhitekta Solane, direktor i inženjer Ante Koludrović, bio je i predsjednik Aero-moto kluba, koji je 1938. godine u Ulcinju, prije 82 godine, organizovao Aero miting!

Napominjem da je ratni direktor Solane, inženjer Kujundžić, završio fakultet u Londonu.

A koliko je samo Ulcinjana za sedam decenija otškolovala, koliko njih je dobijalo visoke stipendije, koliko ih je tamo bilo zapošljeno?!

Ni kada je Solana postala partijsko preduzeće, ni kada je ona surovo gurnuta u stečaj, ni svih ovih godina kada nema berbi soli i kada su oćerani radnici, ni onda kada su oduzimane koncesije za morsku vodu i uništavane pumpe ili isključivana struja, nijesam gubio nadu. Znao sam da su duboki korijeni te Institucije.

Iako trenutno sliči ratnom Vukovaru, Solana će opet izrasti kao feniks. Sada svi znamo da je ona ekonomska, ekološka, turistička i kulturološka vrijednost Ulcinja i čitave države. Evropljani, sa pravom tvrde – i njihova.

Valjda sada možemo da se ponovo, na ovoj tački, mobilišemo kao zajednica uvjereni da će obnova Solane označiti ekonomski preporod za čitav Ulcinj.   

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top