Monday, October 22 2018
Posljednja vijest

Medjen Shaptafa: STA NAM PRICA O SERVANTESU ZNACI?

Medjen ShaptafiUlcinj je grad koji postoji u vremenu i prostoru i sadrži različita geografska, historijska, sociološka i kulturološka obilježja. Kroz grad su prošle razne imperije, ali je grad uspio da odoli svim pritiscima i da sačuva svoje jezgro i svoj identitet kao i da poprimi i integriše od raznih svjetskih civilizacija dosta originalnih elementata. Tu prvenstveno mislim na religije koje se manifestiraju kroz vjerske objekte.
Upravo izgled grada govori o njegovom identitetu, kulturnom, religijskom i sl. Razne historijske ličnosti i dogadjaji, kao i objekti i znamenitosti, su ono što čini supstrat identiteta kao i klimu odgoja i razvoja dolazećih generacija. Ulcinj je, bez sumnje, iznjedrio velike historijske ličnosti tokom svoje bogate historije.
TO Ulcinj je raspisala konkurs i odabrala ideju skulpture Miguela de Servantesa od mladog umjetnika Bujara Vanija (Bujar Vani).
Mislim da smo ovim činom samo pokazali koliko duboko tonemo kao grad, i to iz više razloga. No, da bismo to shvatili, moramo se prvo zapitati: šta smo htjeli postići postavljanjem statue Servantesu.
Da li je to izraz naše kulture gostoprimstva i šta nam znači kultura gostoprimstva? Da li smo time htjeli privući više turista za obogaćenje turističke ponude u vidu turističkog brendiranja grada? Da li smo htjeli da se odužimo Servantesu jer smo ga, navodono, držali u roblju? Ili smo htjeli pokazati kako cijenimo njega kao pisca i tako se približiti “civilizovanom svijetu”?
Pokušaću da odgovorim kratko.
Ono što podrazumijevam pod gostoprimstvom u ovom kontekstu u negativnoj konotaciji, nije izrazita blagost u prihvatanju drugog i drugačijeg, jer je to imperativ našeg vremena, nego u akumuliranju ličnosti i ideologija i nedostatku volje za oslobadjanjem od historijskog balasta. U prilog tome mogu samo da navedem naziv srednje skole u Ulcinju i druga obilježja Jugoslavije posebno kod Javnog komunalnog preduzeća, čija era je već davno prošla, a čega mi nismo svjesni.
To nije ni blagost niti prihvatanje drugog i drugačijeg nego je to samo neuspjeh u revidiranju i kreiranju vizije za razvoj ličnog i kolektivnog identiteta što ukazuje na nizak nivo svijesti u društvu i deficitarnost kadrova u odlučujućim organima vlasti. Pred globalizacijskim trendovima univerzalnih i partikularnih kulturnih identiteta je mnogo važno kreirati sopstvenu viziju kako za razvoj pojedinca tako i društva, a pogotovo za sam grad kao identitetski sistem. Kreiranje vlastite vizije razvoja je važno i za turističko brendiranje grada.
Poznato je da turisti razvijaju i emocionalnu vezu i imaju psihološko i emocionalno zadovoljstvo u gradu koji posjećuju ukoliko im grad pruža kvalitetan sadržaj u domenu njihovog interesa.
Zanimljiva je Deridina (Žak Derrida) teorija o gostoprimstvu sagledana kroz izraze gostu: “budi kao u svojoj kući” gdje, prema njemu, ipak postoji razlika izmedju domaćina i gosta. Ako se to razumije doslovno – nastavlja on – onda bi svaki od njih bio i gost i domaćin jer gost koji se osjeća kao domaćin je i sam takav. U našem slučaju grada Ulcinja, imam osjećaj da se to baš razumije doslovno jer se često ne zna ko je domaćin a ko je gost. Često nam se sa strane serviraju razne ideje, ideologije i ličnosti koje se odomaće u Ulcinju, jer pravog domaćina nema. I onda tu ostaju vijekovima. Kako bi se desilo sa Servantesom.
Vodjeni nepromišljenom politikom u razvoju grada kao turističke destinacije sa ad hoc koracima i snobizmom kako bi se “pokazali svijetu”, mislim da dodatno rušimo ugled grada kao takvog. Servantes ima svoje rodno mjesto a njegova veza s Ulcinjom je krajnje upitna. Ona je oživljena našim amaterskim i subjektivnim tumačenjem njegovih djela, tačnije lika Dulcineje, i time smo proizvodili mahalsku kulturu koju želimo da ovjekovječimo statuom piscu i da tu kulturu serviramo kao naše najveće kulturno postignuće.
Da ukrademo lik Servantesa i da na izmišljenoj priči gradimo buduću viziju razvoja našeg društva i našeg identiteta, to je skroz neprihvatljivo.
Ja sam naravno i protiv idejnog rješenja i mjesta postavljanja njegove statue. Oštre crte njegovog kipa koje ukazuju na moć, mogu slobodno parirati Posejdonu. Grčki bog mora je, i usprkos trozubcu u ruci, ipak blaži od pisca Servantesa koji sa takvom statuom u punoj snazi i moći sjedi na tronu pored mora ulcinjskog i drži pero i papir. Još uvijek nije zapisao sudbinu grada,jer očekuje da to uradimo mi.
A mi smo kormilo grada u sred morske stihije prepustili vjetrovima koji pušu sa istoka i zapada, bez jasne vizije za put koji ćemo slijediti.
I zato tonemo!
Pred globalizacijskim trendovima jednoobraznosti modernih gradova, oni gradovi sa partikularnim kulturnim identitetom, što znači sa jasno i kvalitetno konzerviranom historijskom tradicijom, izazivaju veće interesovanje turista. Ulcinj ima sve materijalne pretpostavke za razvoj.
Umjesto da afirmiramo naše ljude i da konzerviramo historijske kulturne znamenitosti i da Ulcinj pretvorimo u ambijent koji ima svoje prepoznatljivo lice kako njemu dolikuje na obali Jadrana u mediteranskom duhu, mi smo se opredijelili za neulaganje u infrastrukturu, kičeraj i jeftine trikove koji će nam se o glavu obiti. I historija će nam suditi. I postaviti pitanje: zar nije niko bio tu bar da digne glas?

2 comments

  1. dr miko jovanovic beograd

    lijepo je sto ste digli glas,iznijeli ,nedorecene do kraja,primjere.da li vam nedostaje hrabrosti da stvari,predlozene inicijative,probleme i pojave nazovete i navedete punim imenom,da bi znali o cemu se radi,ne znam. ili ste uvidjavni i uctivi. sklon sam da pomislim da je druga opcija u pitanju. liijepo je da ste se javili,jer,svaki pocetak je tezak. ulcinj je ,na zalost svih nas,ulcinjana i onih kojih ga volimo zamro,neaktivan. zato nije lose da ga produvaju svi vjetrovi,pored onih koje ste vi pomenuli,istocni i zapadni, neka im se pridruze i jugo i sjever,koji istinu za volju cesce i jace puvaju,kako mi ulcinjani volimo da kazemo, i da prociste vazduh u ulcinju. pozdravljam vasu inicijativu ,uz primjedbu,u pozitivnom smislu, da je trebalo da utrosite malo truda,prostora i pomenete ,bar, tri do cetiri imena zasluznih ulcinjana.svako dobro.

  2. Pa ako moze ulica da se zove po braci Fraseri i ko zna po kome jos, zasto ne bi mogao i Servantes, ne vidim razlog, ionako je sve poslo do djavola… i nije historija pobogu nego istorija…

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top