Monday, February 18 2019
Posljednja vijest

Miras Martinovic: ZAPIS O “PJESNICKOJ KALIMERI“

Da li će sloboda umeti da pjeva

Kao što su sužnji pevali o njoj.

Branko Miljković

 U istoriiji se dešvaju paradoksi, koji nijesu rijetki. Jedan, na sreću, od lijepih paradoksa se desio u Ulcinju. Trg na kome su u davnim vremenima prodavani robovi postao je trg pjesnika. Tamo gdje su nekada zvečali lanci, već pune dvadeset i dvije godine, poput nesputanih ptica u nebo lete pjesničke riječi. I sam sam bio u prilici da u okviru ovogodišnje manifestacije PJESNIČKA KALIMERA izgovorim riječi na tom trgu, s osjećajem da one odjekuju između zidina starog ulcinjskog grada, tražeći put u nebo i čovječija srca.

“Pjesnička kalimera” je jedan od najelitnijih kulturnih događaja koje se organizuje već 22-gu godinu za redom. Njeni gosti su bili Albanski pisci: Fatos Arapi, Ali Podrimja, Dritëro Agolli, Mehmet Kraja, Enver Đerćeku, Džuzepe Skiro di Madžo,Visar Zhiti, Ridvan Dibra, Basri Čaprići, Hajro Ulćinaku, Ećrem Baša, Zija Čelja, Mimoza Ahmeti, Ćerim Ujkani, Kim Mehmeti itd., crnogorski pisci: Jevrem Brković, Mladen Lompar, Zuvdija Hodžić, Andrej Nikolaidis itd., kao i pisci iz drugih zemalja Balkana i svijeta: Slavko Pregl (Slovenija), Gilbert Beers (SAD) itd. Na ovaj način, “Pjesnička kalimera” se smatra najznačajnijnim književnim događajem kod Albanaca u Crnoj Gori a i šire.

Pjesnici su najljepše pjevali o slobodi, što se toliko puta potvrdilo. Kao potvrdu za to uzimam pjesmu velikog albanskog pjesnika i mog prijatelja Visara Zhitia. Dok sam te trećeavgustovske večeri govorio na ovom trgu čuo sam riječi iz Visarove pjesme Slobodni robovi:

Mi bijasmo slobodni,
Ali neoslobođeni.
Govorili smo samo o dikaturi
U jednom luksuznom restoranu pored vatre,
U poznatoj svjetskoj metropoli.
Pokazivali smo svoje rane,
Jedan drugome,
Drago kamenje, dijamante,
Koje nam je darovalo jedno čudovište.
Hvalili smo se ropstvom
I oštro kritikovali. I
Vremena nismo našli da bismo bili slobodni.
Naše sjene,
Plamsajima vatre uvećane,
Zadrhtale su nad modernim mozaikom,
Kao neka daleka kolona ljudi
U okovima.
Nekad robovi, nismo li možda slobodniji?

Bruxelles, 13. ožujka 1994.

Na trgu Pjesnička kalimera, čovjek se osjeća slobodan. Tamo gdje su pjesnici, tamo je sloboda.
KAKO JE ZAMIŠLJENA
“Pjesnička kalimera” se organizuje od 1993. godine. Tokom prve tri godine, ona je bila osmišljena kao susret gostujućih pisaca i onih koji su boravili u Ulcinju tokom ljetnjeg odmora, i zvala se “Pjesnička taverna”. Kasnije ona se pretvorila u međunarodnu manifestaciju gdje su 15 pisaca (iz Albanije, Kosova, Crne Gore i Makedonije) učestvovali na programu. Najbolje pjesme su nagrađene od Komisije Art Club-a i Radio Ulcinja.

Od 2000. godine, “Pjesnička kalimera” se transformisala u književnu manifestaciju, čiji su gosti bili najpoznatiji albanski i drugi pisci. U svakoj ediciji su učestvovali po dva-tri pisca o čijem stvaralaštvu su govorili književni kritičari koji najbolje poznaju njihovo djelo.
“Pjesnička kalimera” se smatra najznačajnijim književnim događajem kod Albanaca u Crnoj Gori i šire. Imajući u vidu pisce koji su učestvovali i put razvoja ove manifestacije, sa pravom se može reći da se “Pjesnička kalimera” pretvorila u akademske časove albanske i crnogorske književnosti. U dana njenog održavanja, Ulcinj postaje centar i mjesto spajanja pisaca iz regiona. Ovaj kulturni događaj služi i za obogaćivanju turističke ponude Ulcinja tokom ljetnje turističke sezone.
Glavni cilj organizovanja manifestacije “Pjesnička Kalimera” je da promoviše najbolje albansko i crnogorsko književno stvaralaštvo, kod lokalne publike tako i turista. Ovaj kulturni događaj ima takođe za cilj promovisanje osnovnih ljudskih vrijednosti putem književnosti.

Cilj organizatora manifestacije “Pjesnička kalimera” je da preraste u međunarodni književni festival, gdje bi pored albanskih i crnogorskih pisaca, učestvovali i pisci koji stvaraju na drugim jezicima.
OVOGODIŠNJA KALIMERA


I ove godine, Udruženje umjetnika i intelektualaca „Art Club“ iz Ulcinja organizovali su od 2.-4. avgusta 2014. god. tradicionalnu manifestaciju „Pjesnička kalimera“. Ovogodišnja 22-ga edicija za redom, nastavila tradiciju prethodnih na kojoj su učestvovali najpoznatiji albanski pisci, i pisci iz drugih zemalja regiona i svijeta. Gosti ovovogodišnje avgustovske edicije bili su pjesnikinja Luljeta Lleshanaku (Lešanaku) iz Albanije, crnogorski pisac Miraš Martinović i pisac sa Kosova, Beqë (Beć) Cufaj, kojima je posvećene po jedno autorsko veče. Sa njima su u formi intrevijua koji se odvijao pred publikom razgovarali moderatori, a oni su čitali svoje pjesme, što je bio poseban doživljaj u ambijentu u kom se Kalimera odvijala, uz zvuke muzičkih instrumenata koji su pratili svaku od tri večeri..
SERVANTES U ULCINJU
I zapisi i narodno predanje se slažu da je slavni španski pisac Miguel de Servantes u svojoj mladosti bio rob ulcinjskih gusara. Štovise, i njegovo znamenito djelo “Don Kihot’, dovodi se u vezu sa zatočeništvom u Ulcinju.
Neki istraživači su u Dulčineji od Toboza, glavnoj junakinji romana, prepoznali Ulcinjanku. Jer,“Don Kihot” je nastao poslije Servantesovog robovanja u Starom gradu, koji se u romanskim državama, kako tada tako i danas, naziva Dulcinjo. Znači li to, dakle, da je Dulčineja drugo ime za Ulcinjanku? Narodno predanje pominje izvjesnog Serveta, čija se sudbina, ali i osnova imena, poklapa sa Servantesovim.
Šetnja kroz mnoge tekstove odvešće nas do saznanja da je 24-orogodišnji Servantes dopao robije “jednog dana 1575. godine kada su tri ulcinjska leuta pod komandom strašnog kapetana Arnauta Mamija (brzi gusarski čamci) napali neku špansku fregatu u Sredozemnom moru. U krvavom obračunu, gusari su savladali ratoborne Špance i brod sa zarobljenicima dovezli u svoju luku. Među zarobljenicima je pronađen i jedan sa posebnom preporukom španskog kralja. To je značilo da se radi o vrijednom robu, za koga je, prema procjeni vlasnika, trebalo uzeti dosta zlata”.
Mještani su ga nazvali Servet, što je, zanimljivo, osnovica imena kasnije slavnog Španca. Njegovo ponašanje se pratilo sa posebnom paznjom. Ovaj bi rob, primijetili su Starograđani, do kasno u noć ostajao budan u svojoj ćeliji, stalno nešto razmišljao i zapisivao. Danju je, interesantno, uvijek pjevao, pa su djevojke često izlazile na prozore da ga slušaju. Jednoj djevojci, kaže predanje, to nije bilo dovoljno, pa je svaki put kada bi rob Servet pošao u šetnju dozvoljenim stazama, išla za njim. I tako se rodila ljubav između mještanke i nepoznatog roba. Nakon nekoliko godina, jedan je stranac donio mnoštvo novaca i oslobodio roba, koji je sa sobom poveo i lijepu Starograđanku.
Po jednoj drugoj predaji, vlasnik je Miguela odveo u Alžir, odnosno u Berberiju, sa kojima su Ulcinjani imali bliske veze. Kupio ga je jedan od najsvirepijih tamošnjih glavara, izvjesni Hasan-aga. Odatle je Servantes uspio da se izvuče zahvaljujući španskim fratrima koji su otkupljivali zemljake zarobljene po Mediteranu. Za Miguela su morali da izbroje 500 zlatnih talira i tako je on, kako se navodi, poslije pet godina teškog robovanja, stupio na špansku zemlju. Nakon toga će uslijediti “Don Kihot” i priča o ulcinjanki Dulčineji.
Nepobitna je činjenica da se prije nego što je oslobođen u septembru 1580. g. i krenuo za Španiju Servantes branio od optužbi da je sarađivao sa berberskim gusarima. Možda je sa njima došao do Ulcinja ili je od njih ili drugih zarobljenika slušao priče o „luci Dolcinjo“, sa druge strane mora.
Ova priča ili legenda, postala je jedan od simbola ovog grada sa dvoipo milenijumskim trajanjem.

ĆUTANJE KAMENA
Te trećeavgustovske večerei, skren uli su mi ljubazni domaćni pažnju kamen na kome bi se popeo rob i pokazao onima koji su trgovali ljudima. Bila je to za mene strašna činjenica. Pokušao sam da zamislim tu scenu, koja je u meni budila ogorčenje, da čujem govor kamena, sada jednog svjedoka te strašne trgovine. Ali kamen je ćutao, a vizija se mutila. Nijesam mogao to da zamislim!
Ali sam mogao sebi da kažem: Dobro je što se sa ovog trrga oglašavaju pjesnici! Što sa njega odjekuje slobodna riječ..Simbolika me je fascinirala, pa sam i moj nastup na trgu doživio kao nešto posebno osjećajno.
ČUVARI TRGA -ČUVARI RIJEČI
Protagonisti ove manifestacije, čuvari ovog trga, njegovo srce i njegova duša su divni trio: Ali Salaj, Ismet Kallaba i Qazim Muja. Bila je ovo prilika da sve njih bliže upoznam i da postanem prijatelj sa njima. Prilika da upoznam poznatu albansku pjesnikinju Luljetu Lleshamaku, da se družim sa Mustafom Cankom, da upoznam bliže, meni bliskog pjesnika Basri Čaprićija. I Sabinu Osmanović, profesora na univerzitetima u Skadru i Tirani, kojoj sam poklonio rijetki primjerak mog romana TEUTA na albanskom. Upoznao sam mladu pjesniknju Fljutur Mustafu, koja je sjajno govorila moje stihove na svom jeziku. Bila je ovo prilika da sretnem mog prijatelja Met Đonija (koji je sa Željkom Perovićem, u vrijeme dok je Perović bio ambasador a on druga ličnost naše ambasade u Tirani) radio na uspostavljanju dobrih odnosa između dvije zemlje. Sreo sam i dva naša uspješna Albanca u Americi Cafa Bogu i Sabri Đonija. U Ulcinju se rodila ideja da Udruženje umjetnika i intelekltualaca ART CLUB objavi moj roman TEUTA na albanskom i crnogorskom jeziku, pošto su oba izdanja odavno rasprodata. Bila je ovo prilika da se sjetim zajedničkog prijatelja, Ali Podrimje, velikog pjesnika alabanskog jezika, koji je bio čest gost ove manifestacije. Moje veče je bilo je omaž i posveta njemu, koji je živio za poeziju, bio njen istinski8 posvećenik. S vjerom u riječ, neograničenom vjerom, živio je svoj život. Bila je ovo prilika da čitam pjesme iz moje rukoveti ČUVAR ZVJEDANIH STADA, nastale nakon vijesti o njegovoj smrti. Iz tog vijenca, na ulcinjskom trgu, izgovorio sam pjesmu.
BIO SI DOBAR PLIVAČ

Bio si dobar plivač
Najbolji skakač sa Đakovčkog mosta

Sada nepomičan

A prije dvije godine si mi rekao
Ponovo ću da skačem

Da li
U Drim
Ili u vječnost

Nijesam razumio
Obistinili su se stihovi Branka Miljkovića. Sloboda je propjevala, na kamenom trgu, gdje nekada prodavahu robove. I još jednom se potvrdila istina da su pjesnici profeti!

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top