Friday, November 17 2017
Posljednja vijest

Muhamed Ukovic: ZID NASEG PONIZENJA

MuriUmjesto radosti, početku nove školske 2017/2018. godine, djeca iz naselja Totoši, Bijela Gora i okoline su u petak bila tužna i razočarana. Jer, naišli su na zatvoren prolaz – zid kojim su svakim danom najkraćim i na bezbjedan način dolazili u školu. Od kada postoji osnovna škola “Maršal Tito”, ovaj putni prilaz iz pravca Totoša i Bijele gore je uvijek bio aktivan i pogodan, naročito za prvake i mladje učenike. U petak je ovaj prilaz školi zatvoren i betoniran bez razmišljanja o posljedicama, naročito u zimskom periodu.

Djeca su budućnost svakog društva i treba im posvetiti maksimalnu pažnju kako bi se normalno razvili i edukovali. Za normalan emocionalni razvoj potrebno je, izmedju ostalog, da imaju i srećno djetinjstvo, da se ne osjećaju poniženim i diskriminisanim već u tom ranom stadijumu.

U petak već u ranim satima krenuli su u školu i nažalost naišli su na zid (zid srama i poniženja). Pitali su se očajno, nemoćno i uplakano, ništa nisu govorili samo se čulo jedno: Zašto su ovo uradili? Mi njihovi roditelji nismo im mogli ponuditi adekvatan odgovor, ali su veoma dobro razumjeli naše ćutanje.

I to smo dočekali u našem rodnom gradu Ulcinju da nam se djeca još u ranom djetinjstvu suočavaju sa tipičnim primjerom javne diskriminacije. Krše se čak i prava djeteta zagarantovana Ustavom i medjunarodnim konvencijama. Njihova bezbjednost je narušena, jer od petka u školu moraju putem koji vrvi od saobraćaja, a zimi, zbog obilnih kiša, moraće da plivaju jer put koji vodi do škole “Maršal Tito”, prilikom najmanjih padavina, uglavnom poplavi i fekalije se izliju,tako da je problem autom proći tom trasom, a kamoli pješke.

Da li su oni koji su donijeli ovakvu odluku, razmišljali da to može veoma negativno da utiče na zdravlje djece, kako li će ta ista djeca reagovati, kada im učitelji budu predavali o moralu, etici, solidarnosti, zajedničkom suživotu i zabrani diskriminacije. Kako će im povjerovati kada se već u ranom djetinstvu suočavaju sa diskriminacijom i nebrigom onih koji ih edukuju. Sve se ovo dešava u gradu koji važi za primjer dobrih medjuljudskih odnosa? Sve se ovo dešava u Crnoj Gori koja pretenduje da jednog dana bude članica Evropske Unije? Da li smo zaboravili na toleranciju i zajednički suživot kao važan segment svakog civilizovanog društva koje pretenduje da bude demokratsko. Šta smo im to skrivili? Zašto nas decenijama posmatraju i ophode se sa nama puni predrasuda i stereotipa? U ovom slučaju postoji jedan jedini adekvatan odgovor: najvjerovatnije smo krivi samo zato što postojimo!

Nešto slično postoji samo u Izraelu gdje su visoki zidovi koji razdvajaju dva naroda: Palestince i Jevreje, a koji su inače u sukobu. Pitam se: koga mi to ugrožavamo? Ne mogu da se sjetim nečega što bih objektivno mogao da iznesem kao primjer da smo ikada svojim postupcima ili ponašanjem nekoga ugrožavali. Naprotiv, oduvijek smo bili časni, pošteni i lojalni građani ovog grada i uvijek smo bili spremni da svakome pomognemo u nevolji, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Mi smo kao zajednica oduvijek pripadali najsiromašnijem sloju društva, ali smo se časno i pošteno trudili da svoju djecu vaspitavamo na način da vole i poštuju svakog čovjeka bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost.

I ono na šta smo posebno ponosni: naša djeca nisu zadojena mržnjom i nacionalizmom. Ne treba niko da nas zbog toga hvali, ali nismo zaslužili sve ovo što nam se dešava. Naše naselje je već skoro dvije decenije getoizirano, opasanim zidovim duž čitavog naselja. Imamo osjećaj kao da smo u nekom karantinu, kao neko ko je jako opasan za grad i kao takve treba nas izolovati od očiju javnosti. Ko ne vjeruje, neka dodje u naselje Totoši, imaće šta vidjeti.

Mi gradjani naselja Totoši i Bjele Gore, ali i šire pozivamo sve pojedince NVO i nadležne institucije da nam pomognu da se ovaj problem riješi, prije svega zbog bezbjednosti djece, ali i starijih osoba koji sada treba da pješače mnogo duže do Doma zdravlja.
Istovremeno, pozivamo one koji su zatvorili ovaj prolaz da pokažu prije svega ljudskost i izvjesnu dozu razumijevanja i dopuste prolaz djeci da mogu do škole stići najkraćim i najbezbjednijim putem. Od nadležnih institucija na lokalnom nivou očekujemo da spriječe getoizaciju i diskriminaciju koju u kontinuitetu sprovodi uprava Osnovne škole “Maršal Tito”. Zidovi kojima smo opasani duž čitavog naselja doživljavamo kao zid srama, stida i poniženja. Za njih je to zid srama i stida, za nas je to zid poniženja.

Ako eventualno postoje nesavjesni pojedinci koji na bilo koji način prave nered u školskom dvorištu, postoje kamere i oni se mogu identifikovati, pa sam tim i sankcionisati. Nelogično je kažnjavati čitavo jedno naselje i širu okolinu zbog jednog ili dvojice nesavjesnih gradjana. Moderna demokratija ne priznaje kolektivnu krivicu, naročito ne u zemljama koje pretenduju da promovišu vladavinu prava i ljudskih sloboda.

Na kraju, želimo da naglasim: nastojaćemo ovaj problem riješiti na lokalnom nivou. Ako ne uspijemo u tome, zbog bezbjednosti djece, pripadnika različith vjerskin i nacionalnih zajednica, ne preostaje nam nita drugo nego da se obratimo nadležnim institucijama na državnom i međunarodnom nivou.
U ime građana naselja Totoši i Bijela Gora,
Muhamed Uković

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top