Monday, December 9 2019
Posljednja vijest

Mustafa CANKA: NAJLJEPSE JE, IPAK, U ULCINJU

“Najljepše se osjećam u Ulcinju. Vjeruj mi da se samo tamo mogu odmoriti. Lijepo je posjetiti Bar, Budvu, Kotor ili Podgoricu na nekoliko časova, ali živjeti je definitivno najljepše u Ulcinju“, kazao mi je prijatelj, uspješni poslovni čovjek, koji već nekoliko godina živi i radi u jednom velikom gradu u Crnoj Gori. Kada sam mu rekao da svakog jutra već u sedam sati pijem kafu sa prijateljima ribarima na Pristanu i čitam novine, samo je izustio: toga nigdje nema.

Obradovah se, mada sam to uvijek znao. Zato nijesam imao nikada želju da negdje drugo živim. Svi mi na ovoj Zemlji imamo neku tačku, neki prostor, za koji smo vezani. Ja sam, na svu sreću, vezan za svoj rodni grad, tu sam utemeljen, poznajem njegovu prošlost i svjestan sam njegovih ogromnih mogućnosti. Takvi resursi sigurno ne postoje niđe u Evropi. Zato i žele da nam ih otmu. A naše je prirodno pravo da im ih ne izručimo i svojevoljno se odreknemo šansi da sami usmjeravamo razvoj. Koji nam treba tačno onoliko koliko neće narušavati našu tradiciju i socijalnu koheziju grada, odnosno koji će donositi prihoda upravo onoliko koliko nama treba. A ne tajkunima, domaćim ili bjelosvjetskim, svejedno je. Uostalom, tako se Ulcinj razvijao vjekovima i svi su toga bili svjesni. Urbanost se shvatala kao najplemenitije ponašanje ljudi i grad je razvijao brigu za ljude, resurse i kulturu. Zato je čovjek nalazio ovđe uvijek više draži u zadovoljstvu života nego kod zapadnjaka. Ovo je poklon od Boga, ali to ljudi čini se ne shvataju, tako su nepažljivi i nerazumni. Pokušavaju živjeti istim stilom ili načinom života kao takozvani moderni ljudi, nastoje ih imitirati. A to je jedna beskorisna i štetna želja jer gube draž zadovoljstva života. U toj žurbi, trci, panici, čovjek nema vremena da pronađe draž i smisao života. A to je blagoslov i poklon za sve nas koji ovđe živimo, budući da smo bliži prirodi. Priroda daje ljudima snagu i zadovoljstvo i što je čovjek bliže prirodi, više energije dobija, više zadovoljstva i više draži i otkriva više slobode od svega ostalog. Svaka kriza i žalost koje nas pogađaju su kazna jer se udaljavamo od prirode i zato što je naša veza sa prirodom sve slabija. Tehnologija je svela povezanost savremenih ljudi sa prirodom na najmanju moguću mjeru time što ih je dovela do toga da žive u željeznim ili betonskim gradovima, gdje ne dolaze u dodir sa prirodom. Svuda oko njih je metal i u svome okruženju ne mogu osjetiti elemente prirode. Udaljavaju se od svoje fizičke prirode, a čovjek može disati samo ako je fizički povezan sa prirodom.

Sa dolaskom žurbe i mašina, mora se raditi brže i naše fizičko tijelo se brzo troši, i čovjek se umno i duhovno uništava. I postaje kao mašina. Naši ljudi koji posjete Zapad kažu da ih samo semafori mogu zaustaviti. Tehnologija želi ljude napraviti svojim robovima; ona želi kontrolu nad ljudima umjesto da ljudi nju kontrolišu. Tehnologija želi kontrolu nad cijelim svijetom, nad čitavim čovječanstvom. Ovo je tajna i najdublji uzrok svih nevolja i muka današnjih ljudi. Nikako ne mogu spoznati istinu da od samih sebe, od svoje suštine, ne mogu pobjeći, pa makar pošli i u Australiju ili na Mars. Tu đe ste, tražite sreću, mir, zadovoljstvo, spokoj. Ne morate niđe ići: svega toga ima u Ulcinju. U izobilju. Samo se potrudite da to nađete u sebi i okolo vas, u dobrim ljudima i u ovom prekrasnom prostoru. Za početak, divno bi bilo kada bi u ovom gradu bilo manje neistina, zavisti, inata, dvoličnosti i neznanja. I kada bi se radile male, lijepe, dostupne stvari, a ne stalno govorilo o nekim silnim, nerealnim projektima, zamislima i fikcijama. Život, uostalom, i čine male stvari.

One comment

  1. Zato smo postali najveci tiftikani……

Postavi komentar za Dajaku Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top