Tuesday, July 14 2020
Posljednja vijest

Nikolaidis: DRZAVNO NASILJE

Šta se to dešava u Crnoj Gori, “regionalnom lideru u evropskim integracijama”, kako vole istaći ovdašnji političari? U sitne sate Podgoricom odjekuju eksplozivne naprave, kroz prozore TV postaja leti kamenje, a u Nikšiću crnogorski junaci palicama mlate novinarke.

I sve to tek što je Crna Gora u pregovorima sa Evropskom unijom otvorila famozna Poglavlja 23 i 24, što je vlast u Podgorici protumačila kao priznanje vlastitoj proevropskoj politici.

Ako se nastavi sa ovakvom “pro-evropskom” politikom, Crna će Gora uskoro dostići ne samo evropske, nego i avganistanske i sirijske standarde bezbjednosti.

Da smo na Bliskom istoku, ova količina bombi i, lijepe li riječi, sačekuša, koja je posljednjih nedjelja zasula Crnu Goru, učinila bi nas regionalnim liderom u nasilju.

Najprije je neko, koga je policija u zvaničnom saopštenju opisala kao „za sada nepoznato lice, na čijem identifikovanju se intenzivno radi”, podmetnulo bombu – najvjerovatnije M 75, vele u policiji –  ispred ulaznih vrata stana Miloša Radulovića, načelnika Centra bezbjednosti Bar. Dešava se to u podgričkom bloku 9, oko tri i po ujutro.

CSI: Danilovgrad

Bomba je nanijela štetu na vratima Radulovićevog, kao i dva susjedna stana. U trenutku eksplozije u Radulovićevom stanu su bile i njegove kćerke – djevojčice od tri i sedam godina. Povrijeđenih nije bilo. Srećom, ili ne – jer namjera bombaša najvjerovatnije i nije bila da povrijedi, nego da zaplaši.

Izvršen je uviđaj, forenzičari u Danilovgradu rade punom parom. Kako u Crnoj Gori ekipe za uviđaj rade dan i noć, treba očekivati i da po završetku “Budve na pjenu od mora” počne snimanje “CSI: Danilovgrad” – po istinitim neriješenim slučajevima već sada mogu snimiti pet sezona…

To nije bio prvi napad na Radulovića: “nepoznate osobe” su 2. juna ove godine  bacile dinamit ispred zgrade u kojoj živi.  Počinioci nisu uhapšeni, tako da su, oni ili kolege, imali priliku za novi bombaški napad, ovoga puta još opasniji.

Čelnici policije su izjavili kako su uz Radulovića, kako je napad na njega napad na sve njih… Ali riječi tu nisu od pomoći. Sve što policija treba reći je sljedeće: da su napadači uhapšeni.

Bombaški napadi na policijskog starješinu Miloša Radulovića kompletnoj javnosti šalju poruku da su ugrožene vitalne funkcije policije, ocijenio je Aleksandar Saša Zeković, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Naravno: ako policija nije u stanju zaštititi vlastitog oficira, kako će zaštititi građane?

Nedugo zatim, “nepoznati počinilac” je postavio bombu pod kancelariju glavnog urednika dnevnika Vijesti, Mihajla Jovovića. Povrijeđenih, opet srećom, nije bilo. Opet su sa svih strana pljuštale osude, tamo gdje je potrebno brzo hapšenje i pravedno stroga presuda.

Koji dan kasnije, novi “nepoznati počinilac” bacio je kamen na prostorije televizije Montena. Kakva je situacija, zaposleni u toj televiziji trebali bi mu zahvaliti na ljubaznosti – po crnogorskim visokim evropskim standardima, sve što ti na kuću padne, a manje je od bombe, premija je ravna sedmici na lotu.

Kao potvrda te teze stiže najnovija vijest: novinarka Dana Lidija Nikčević u petak veče je pretučena gumenom palicom. Napadač je bio maskiran i navodno je pokušao oteti žrtvinu tašnu. Napad je kvalifikovan kao krivično djelo razbojništvo u pokušaju. Ali je jasno da niko maskiran ne pljačka novinare, koji su vazda švorc. Lidija Nikčević, izvjesno, nije pretučena zbog novčanika, nego zato što je pisala o nekome ko ima moć i komociju da organizuje napad na nju.

 

Hoće li biti pravde?

Dakle… Ukoliko nema uhapšenih i pravedno osuđenih, država Crna Gora je onda odustala od državnog monopola na legalnu upotrebu nasilja. Ako se u Crnoj Gori ubistva, bacanje bombi i batinanje ne kažnjavaju, to znači da u ovoj državi te djelatnosti nisu nelegalne. (Ovdje nelegalni nisu ni ratni zločini: praktično svi kojima je u Crnoj Gori suđeno za ratne zločine oslobođeni su krivice).

No to onda znači da Crna Gora i nije država. Ukoliko neko može vršiti nasilje nad predstavnicima države, i to njenog represivnog aparata, kakav je Radulović, a država nije u stanju uzvratiti, tada ta država nema jedan od osnovih prerogativa države. Ono što nema osnovni prerogativ države i nije država. Ima li “to” zastavu, himnu i zvanični jezik posve je svejedno.

Ima još, i još gore od toga.

Valja nam se sjetiti nauka Svetog Augustina. Budući privržen Državi Božijoj, Augustin je imao brojne zamjerke na ovozemaljske države.  Utemeljenje i održanje države uvijek podrazumijeva određeni stepen nasilja, pri čemu je brutalna fizička represija tek vrh ledenog brijega. Ono što iskupljuje državu, po Augustinu, jeste distribucija pravde. Ukoliko se iz države ukloni pravda, ono što ostaje nije država, nego „razbojnička družina“.

Ovako je govorio Augustin: “Odmakne li se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razbojničke družine? Jer što su drugo razbojničke družine negoli mala kraljevstva? Ta družina je skupina ljudi kojom vođa upravlja, vezani su zajedničkim ugovorom, plijen dijele po uglavljenu zakonu. Ako pri dolaskom velikog broja zdvojnika to zlo tako naraste te i mjesta zaposjedne, uspostavi svoje sjedište, osvoji gradove i podjarmi narode, onda sebi bjelodano prisvaja naziv kraljevstva, koje mu javno dodjeljuje ne umanjena pohlepa, prirodita nekazanost.

Jer i duhovito i istinito odvratio je Aleksandru Velikom neki zarobljeni gusar. Kad je toga čovjeka kralj upitao, što je mislio, kad se upustio po moru napadati, on mu je otvoreno i drsko odgovorio: ‘Isto što i ti kad si napao cijeli svijet; ali jer to ja činim s malim brodom, zovu me lopovom; a ti s golemim brodovljem, i zovu te carem’.”

U Crnoj Gori razbojnike definitivno imamo, bili su dovoljno eksplozivni i jasni. Formalno, imamo i državu, mada trenutno ne daje znake života. Ali sve se svodi na jedno: hoće li ovdje biti pravde? (Aljazeera Balkan)

2 comments

  1. andrej pazi se Kusturice ….

  2. Bravo Andrej, svaka čast na ovakvom tekstu.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top