Monday, August 10 2020
Posljednja vijest

Nikolaidis: ULCINJ BEZ VODE PA I DA NAS NA AMAZON PRIKLJUCE!?

Mediji su javili da je pjevačica Jelena Karleuša, eto baš tako piše, „doživjela neprijatnost“ , u budvanskom klubu „Trokadero“. Jedan od vlasnika lokala se, navodno, vitlajući pištoljem uputio prema njoj.

Scena me podsjetila na to zašto je Crna Gora još uvijek Divlji istok – mnogo sličnija Americi iz vestern filmova nego Americi blaziranih stanovnika Menhetna i San Franciska. Sličnu neprijatnost je, recimo, u trećem dijelu „Povratka u budućnost“ doživio Michael J. Fox: u jednom eminentnom lokalu na Divljem zapadu jedan je kontroverzni biznismen potegao pištolj na njega, pucao mu pod noge i tako ga natjerao da pleše.

Da se razumijemo: imao je Divlji zapad i dobrih strana – Crna Gora bi bila sretnija i uređenija zemlja ako bi i ovdje zaživjele neke od tamošnjih praksi društvenog  aktivizma.

Recimo: kao i svako ljeto u posljednjih 40 godina  – a mještani kažu i duže – u Ulcinju, gdje živim, ljeti nema vode. Nije to mala stvar: da nema vode u gradu od par desetina hiljada stanovnika koji bukvalno leži na vodi. Ulcinj je okružen močvarama, Šaskim jezerom i rijekom Bojanom. Zapravo je pola današnjeg Ulcinja sve do poslije Drugog svjetskog rata bilo pod vodom. Komunisti su na jedvite jade vodu otjerali. I ona se od tad ne vraća. Budući da jezero i rijeka – koji bi vodom mogli snabdjeti Njujork –  Ulcinju, ipak, nisu bili dovoljni, grad je priključen i na regionalni vodovod: do nas, dakle, stiže, odnosno trebala bi stizati, i voda iz Skadarskog jezera.

Ali eto, vode u slavinama nema. A po svemu sudeći, ne bi je bilo sve i da nas priključe na Amazon.

Problem vodosnabdijevanja Ulcinja je očito kompleksan, ali mi se čini da bi njegovo rješavanje ipak bilo ubrzano ako bi Ulcinjani primijenili recept koji su za obračun sa prevarantima koristili stanovnici Divljeg zapada: ako bi rukovodstvo opštine i JP „Vodovod“ uvaljali u katran i perje. A onda ih natjerali da trče od opštine do vodovoda. Pa ko stigne prvi, za nagradu dobije pištolj na vodu.

Međutim… budući da je Crna Gora danas pravna država i demokratija, a imamo i tržišnu privredu, pa povrh svega, po mišljenu MMF-a i Svjetske banke, još i  relativno velike ekonomske slobode – takvo što nije moguće. Nismo mi divljaci pa da posežemo za katranom i perjem, je li.  Umjesto toga, možemo se žaliti Sudu za ljudska prava u Strazburu.

Crna Gora je, što ne zaboravljaju istaći naši zvaničnici, „regionalni lider u evropskim integracijama“ . Evropski zvaničnici napominju da nam pravosuđe ne valja, opominju da je pred nama još mnogo posla, ali i pohvale: Crna Gora postiže zavidne rezultate u evropskim integracijama, vele.

To je lijepo. Ali… ne znam kako bih vam rekao: lider nema vode. A i struje često fali. Eto, čovjek je proklet: ja bih radije da je Crna Gora bezvezna zemlja, ali da ima vode, nego regionalni lider bez vode. A prva evropska tekovina koju bih usvojio nije ni funkcionalna demokratija, ni slobodna štampa, niti nezavisno sudstvo, nego česme iz kojih curi voda.

Čini se kako priča o integracijama bivše Jugoslavije u EU staje u onu narodnu: vidjela žaba konja da se potkiva, pa i ona digla nogu. Ako bismo stvar sagledali iz kuta koji je malo bliže zemlji, shvatili bismo da je Crna Gora malo bliža standardima Jamajke, na primjer, nego takozvanim evropskim standardima.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top