Tuesday, November 12 2019
Posljednja vijest

Nikolaidis za Al Jazeeru: SLOBODA IMA TACNO OMEDJENE GRANICE

Edward Snowden će, za sada, ostati u Rusiji. “Rusija nikada nije izručila nikoga i nikoga neće izručiti”, rekao je portparol Vladimira Putina, Dmitrij Peskov. Tako je, za sada, sretno okončana ovonedjeljna drama u kojoj je ulog mnogo više od sudbine smjelog pojedinca. Snowden je, podsjetimo, otkrio kako, saberi-oduzmi, američke vlasti nelegalno prisluškuju i nadziru – čitavi svijet. Snowden nije demantovan – niti to može biti. On je, umjesto toga, u maniru koji je podsjetio na zloglasne prakse totalitarnih režima, markiran kao izdajnik koji je u pitanje doveo vitalne interese svoje države.

Pratkični cinizam

Američki mainstream mediji povodom slučaja Snowden izveli su impresivnu vježbu iz praktičnog cinizma – institucije koje su “posvećene istini”, koje navodno i postoje da bi svojim čitaocima isporučili dnevnu dozu istine, bez koje, je li, nema slobodnog pojedinca i demokratije, zaključile su kako je istina koju je iznio Snowden štetna upravo po američku slobodu i demokratiju.

Stoga je njegovoj istini mjesto u nekom hangaru pod oznakom Top Secret, a Snowdenu mjesto u zatvoru. Slučaj Snowden nosi nekoliko upečatljivih poruka. Prije svega, akcije Istine danas ne stoje osobito dobro – oni koji su spremni uložiti u nju, čine to na vlastiti rizik.

Sloboda, dalje, ima tačno omeđene granice – unutar njih slobodni smo se slobodno ponašati onako kako se od nas očekuje.

Sloboda pristupa informacija i sloboda govora ne podrazumijevaju govor o tome da vas neko nelegalno prati i snima. Na suvislo pitanje – ako ne možemo govoriti o tome, osim pod prijetnjom doživotne robije, zašto bismo govorili o bilo čemu drugome, zašto bismo podražavali iluziju o slobodi jedinki pod hi-tech mikroskopom Imperija? – odgovor nećete naći u slobodnim medijima.

Jeffrey Toobin, kolumnista New Yorkera, napisao je kako je Snowden “narcis koji zaslužuje zatvor”. Od kada je u kulturi čiji star-sistem počiva na eksploataciji narcizma, narcizam kažnjiv? Snowden u zatvoru jer je narcis? Neka se pripreme Beyonce i Tom Cruise.

Moćno pero New York Timesa, David Brooks, smatra da je Snowden izdajnik iskrenosti i integriteta. Osim toga, Snowden je i “željan slave”, lijenčina”, čovjek koji je “ugrozio borbu protiv terorizma” … da okončamo ovaj dnevnik uvreda koje su viđeni borci za slobodu govora uputili čovjeku koji je progovorio o skrivenim stvarima koje potvrđuju najmračnije Foucaultove vizije o biopolitičkom nadzoru.

Kako je primijetio Gordan Duhaček na t-portalu, u hajci na Snowdena najzanimljivije je držanje Washington Posta, koji danas praktično osuđuje najslavniju epizodu u vlastitoj istoriji.Washington Post, “koji je otkrio aferu Watergate, i to baš zahvaljujući osobi iz struktura državne moći koja je bila voljna svjedočiti o kršenju zakona, sada agitira protiv istraživačkog novinarstva i zviždača”, lucidno primjećuje Duhaček.

 

Joker i Batman

Ove smo nedjelje saznali i da je prema informacijama dostupnim u dokumentu koji su sačinile pakistanske vlasti, svaka peta žrtva napada bespilotne letjelice – civil.

U izvještaju pod nazivom “Detalji o napadima NATO snaga/predatora u federalno administriranim plemenskim područjima” opisano je više od 70 napada bespilotnih letjelica. Prema izvještaju, koji ima 12 stranica, u razdoblju od 2006. do 2009. godine izvedeno je više od 70 napada u kojima je ubijeno 746 osoba. Potvrđeno je da je među njima bilo 147 civila. Još gore od toga: među žrtvama je čak devedesetčetvoro djece.

Ovu informaciju koja “ugrožava borbu protiv terorizma” objavile su “lijenčine željne slave” iz Ureda za istraživačko novinarstvo, neprofitne organizacije iz Velike Britanije, a narcistički ja sam je pronašao na Index.hr.

Američki mediji Snowdena portretiraju kao živu verziju Jokera iz Nolanovog “Viteza tame”, vjerovatno najboljeg filma o Batmanu.

Zaplet Nolanovog filma je jednostavan: negativac, Joker, je terorista koji napada Gotham City.

Batman je tu da grad zaštiti od njega. Zlikovac Joker je, kao i Snowden, lik koji uporno insistira na istini.Joker to čini jer je uvjeren da će se sistem raspasti ako se otkrije količina laži na kojoj počiva – Snowden pak saopštava istinu jer je siguran da je to jedini način da se sistem izliječi od zloupotrebe moći u kojoj je ogrezao.

Jokerovi teroristički napadi na Gotham biće okončani ako Batman ispuni njegov zahtjev: da skine masku i otkrije svoj identitet – otkrije, dakle, istinu o sebi. Da se to ne bi dogodilo, pobrinuće se tužilac Dent, koji će, ne bi li zaštitio stvarnog Batmana, slagati i pred novinarima objaviti da je Batman – on. Ne bi li uhvatio Jokera, inspektor/komesar Gordon izrežira vlastitu (lažnu) smrt.

U Vitezu tame ono što na kraju spašava društveni poredak jest – laž. Da bi sačuvao ugled i imidž bijelog viteza koji je za života imao tužilac Harvey Dent,  na koncu Batman pribjegava još jednoj laži, a ta laž spašava društveni poredak. Uistinu: Kafkina misao “Od laži se gradi poredak u svijetu” činila bi savršeni sažetak i, ujedno, reklamni slogan Nolanova filma. Jer “dobri momci” u ovom filmu, zanimljivo, neprekidno lažu, a jedini koji je zainteresovan za istinu je – negativac.

Dozvoljene istine

 

Ako je film u kojem je istina rezervirana za ultimativnog negativca bio mega-popularan, ne govori li nam to nešto o netrpeljivosti koju gledalište osjeća prema istini, ne sugeriše li to krajnju nepoželjnost istine? Nije li to ujedno i objašnjenje ravnodušnosti “širokih narodnih masa” prema Snowdenovoj sudbini – ako neće aplaudirati njegovom utamničenju, masa sasvim sigurno neće izaći na ulice i svojim tijelima braniti čovjeka koji je rizikovao tako mnogo zbog uvjerenja da građani ipak imaju pravo da znaju?

Simon Critchley, mislilac koji je na cijeni u Guardianu, novini koja je zakotrljala Snowdenovu priču, napisao je kako je razlika između demokratije i ostalih društvenih uređenja u tome što je demokratsko društvo svjesno “svoje uvjetovanosti i operacija moći”. Po njegovom tumačenju, građani koji žive u demokratiji svjesni su, navodno, onoga što stoji u temelju poretka, a što, navodno, u ostalim porecima ostaje skriveno od građana.

A šta ako je u demokratiji građanima kroz pluralizam partija (koje su sve nosioci hegemonije) i metež informacija (koje čine zaštitnu mrežu za zaustavljanje istine), ponuđeno da u demokratskoj proceduri biraju jednu od opcija koje počivaju na dozvoljenim istinama?

Ovako to formuliše Nolanov Batman: “Ponekad istina nije dovoljna. Ponekad, ljudi zaslužuju više. Da vide da se ostvaruje ono u što vjeruju.” U datom slučaju to znači: ljudi zaslužuju vidjeti kako se ostvaruje laž u koju vjeruju. Drugim riječima, za stabilnost poretka u kojem živimo od najvećeg je značaja da se građani ne suoče se s istinom o akcijama (koje podrazumijevaju i ubijanje djece u Pakistanu i nadzor svega što misli i govori) nužnim da bi se održao vladajući poredak.

Priča o Snowdenu je današnja verzija Andersenove bajke o carevom novom ruhu. Brojni kolumnisti zlorabe Andersonov tekst, učitavajući u njega ono čega tamo nema. Po popularnoj verziji koja podržava tezu o značaju slobode govora, nagi car sa pratnjom koja se pretvara da je odjeven u prekrasno odijelo, na koncu biva poražen od strane djeteta koje naglas saopšti očitu istinu: car je go! Ta objava, navodno, mijenja sve, i baš zato nam je, eto, važna sloboda govora – da bismo tim putem vršili kontrolu onih koji imaju moć.

‘Imperij ostaje imperij’

 

Ja… aha. Toga, nažalost, u Andersonovom tekstu nema. A nema ni u takozvanoj stvarnosti, što potvrđuje i slučaj Snowden. U Andersonovom tekstu, građani, koji su ionako vidjeli da je car nag, nakon što dijete izgovori istinu, stanu ponavljati kako je car go. Problem je u tome što nije samo car go: goli su i građani – kada je dijete otkrilo nagost moći, otkrilo je i nagost njih, koji su vidjeli golotinju cara ali su se u svom konfomizmu ponašali kao da ona ne postoji. Njihova nagost je upravo ono o čemu govori  Critchley: oni su demokratsko društvo koje je svjesno “svoje uvjetovanosti i operacija moći”, nagosti u temelju poretka. Pristajanje na tu nagost nagim čini i onoga koji taj pristanak daje.

Stoga istina ne ostavlja posljedice: car, koji je i dalje car, nastavi ponosno koračati, a njegova pratnja i dalje mu pridržava skute. U Snowdenovom slučaju, iako nag, Imperij ostaje imperij. A dijete iz Andersonove bajke, koje šireći štetne informacije podriva borbenu gotovost sistema?

Interesuje li nas uopšte što će se zbiti s njim?

Do sljedeće nedjelje,

vaš,

Andrej Nikolaidis

3 comments

  1. Nikloaidi zna sta je ogranicavanje slobode. Bio je slobodan covjek, ali gaekonomska situacija natjerala da se promijeni misljenje i postane savjetnik onogakoga je najvise kritikovao. Salto mortale, koje mu je oduzelo svali legitimitet i pravo da se predstavlja intelktualcem.

  2. ”Radzda” ‘u zdravom tijelu zdrav duh’, Nikolaidis upravo prelama

  3. @Radzda

    Nisam siguran da bih se na tvom mjestu odvazio da procjenujem intelektuane kvalitete bilo koga, jer u tom slucaju prostom logikom bi se ocekivalo da ja budem u najmanju ruku pismen, sto ti nazalost nisi.
    Drugo, tvoja procjena da je Nikolaidisev izbor vodjen ekonomskim potrebama je na nivou kafanskih prica. Vjerujem da je izabrao benigno zlo u zlocudnoj Crnoj Gori. Da li je mogao ostati neutralan, to je vec drugo pitanje, ali u procesu formiranja drzave i identiteta iste, logicno je da jedan intelektualac, sto Andrej svakako jeste, da svoj doprinos tokom finih radova oblikovanja ove zemlje. posao nije zavrsen, i nikada do kraja nece biti, ali ocekujem njegovo uskoro povlacenje, jer vise ni nema nekog smisla biti tu gdje jeste.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top