Monday, July 16 2018
Posljednja vijest

„Pobjeda“: BATRICEVICI – CUVARI USCA BOJANE

PobjedaBojana i njeno ušće fasciniraju ljepotom, vuku poput magneta ljubitelje prirode, talasa i vječnog zagrljaja rijeke i mora. No, ta je delta bila, i u bukvalnom smislu, fatalna za mnoge koji su platili danak neiskustvu, jer ih je prevario “beskrajni plićak u kojem vrijebaju “vrtače”, nagle promjene dubine i jaki kurenti.
Činjenice govore da ni najbolji plivači nijesu uspjeli da se spasu naglog gubitka tla pod nogama i jakih struja koje bi ih i po bonaci očas odvukle na otvoreno, gdje bi gubili snagu u bici sa morem.
Desno ili takozvano prvo ušće, koje je lani bilo u blokadi, ove godine je široko, sa jakim protokom i brzinom. Tu leži ključna opasnost i bojazan da bi ne bude li kakvih upozorenja i apela situacije od prošlog mjeseca kada je izgubljen jedan mladi život a spašena dva, mogle da budu prečeste ovoga ljeta, upozoravaju Batrićevići, neformalni čuvari ušća; porodica koja je proteklih decenija iz mora spasila više od 70 ljudi.
“Vidite li đe je špic, samo ušće. E, odmah desno, na svega nekoliko metara je dubina. Ljudi se opušte, kao sada ona grupica, zakorače, onda ih povuče matica i za tren su prepušteni jakoj struji. Refleksno pokušavaju da se plivanjem izbore sa rijekom, ali je to nemoguća misija jer što se više borite, više se umarate. A umor dovodi do grčeva, gubitka daha i snage, a onda stvari lako pođu po zlu”, kaže za Pobjedu Perica Pešo Batrićević, čovjek koji je za svoga vijeka, često i plivajući i roneći za davljenicima, sigurne smrti spasio na desetine onih koji su se utapali ili su se bili već prepustili ,,dubokom plavetnilu”. Događalo se, kaže, da ih izvadi i sa dna, a da tek kada ih prebaci preko koljena izbace vodu i vrate se ,,na ovaj svijet”.
Najstariji Batrićević nosilac je medalje za hrabrost u nekadašnjoj Jugoslaviji, zaslužene za rizična spašavanja tokom katastrofalnog zemljotresa 1979. godine. Faktički živi na desnoj obali Bojane, u blizini ušća. Sa terase i privezišta za barke njihove kućice pruža se otvoren pogled na ušće rijeke. Zahvaljujući tom pogledu i činjenici da je neko od Batrićevića, bilo Pešo, bilo njegovi sinovi Aleksandar ili Petar, stalno pored vode, spašeno je mnogo života. Njihova je terasa svojevrsni svjetionik koji pazi na nevoljnike, kojih je bilo mnogo proteklih godina.
“Bojana nije opasna. Ušće je mnogo opasno. A, vidite da nema nikakve table upozorenja ni sa jedne stane ušća. Stoji na špicu od Ade crvena zastava, ali malo ko haje. Ljudi se bezbrižno kupaju, šetaju na samom ušću, iako jedan korak dovodi do nevolje”, upozorava najstariji Batrićević.
Krajem juna se u tome reonu dogodila nesreća kada je bitku sa morem izgubio mladi Nikšićanin Marko Mutić, (24 godine). Petar Batrićević, koji je kao i njegov otac Perica imao brojne akcije spašavanja, zatekao se toga dana na terasi njihove bojanske kućice.
“Andrija Pejović me je obavijestio da je neko javio da se dva momka dave. Odmah smo uskočili u brzi čamac i dali se u potragu. Uspjeli smo da pronađemo i izvadimo jednog od njih (Dragana Baćovića). Nažalost, od drugog nije bilo traga. Žali bože momka”, sa tugom priča Batrićević, koji apeluje na sve koji čuju da što prije i glasnije alarmiraju okolinu jer bez toga nema pravovremene reakcije.

One comment

  1. dr miko jovanovic beograd

    Bog Vam dao zdravlja ,srece i uspjeha u zivotu.Lijepo Vas je vidjeti,makar to bilo i na slici.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top