Monday, March 8 2021
Posljednja vijest

„Pobjeda“ o obrusavanju bedema: KAPITAK I KORIST POKORILI IMPERATIV DUHA I NASLJEDJA

Kalaja, Stari GradLjubitelji putovanja i ljetovanja na egzotičnim destinacijama plaćaju velike sume novca da bi odmarali na samoj obali, u neposrednoj blizini mora. Međutim, Pobjeda se prije desetak dana u Starom gradu u Ulcinju uvjerila da za višednevni boravak na samoj „pjeni od mora“ nije potreban dubok novčanik, već samo runo i rogovi.

Ne mora čak runo ni da bude zlatno, ali je, po svemu sudeći, potrebno da ipak na neki način dobijete ekskluzivnu propusnicu za skrivene odaje nezavršenog hotela čija izgradnja je nedavno prouzrokovala obrušavanje bedema grada koji pamti dvije i po hiljade godina. I sve je u ovom poduhvatu zamišljeno grandiozno i ekskluzivno: betonska kocka, sa mnoštvom prozora i izlaza na uske terase sa kojih puca pogled na morsko plaventilo. Luksuz i ugođaj, zagarantovani.

Problem je samo što to betonsko ruglo ni nakon 12 godina od izgradnje ne prestaje da izaziva podozrenje, gađenje i osudu stručne i laičke javnosti, a najviše mještana Starog grada. Posebno nakon što se 10. januara urušio dio bedema, usljed obilinih padavina i šuta što su ga neimari hotela prosipali uz same zidine. U danima koji su uslijedili, ponovo je na vidjelo isplivala naša bahatost, loša namjera i skoro apsolutno odustvo svijesti o potrebi beskompromisne zaštite baštine i kulturnih dobara, koji su vjekovima usađeni u dio našeg bića i identiteta.

SVE PO PROPISU

I sada se pitate otkud runo i ovnovi? Pa i ekipa Pobjede se to pitala prije nekoliko dana kada je obišla Stari grad i sa našim domaćinima iz ulcinjskog Muzeja pokušala da odgonetne kako smo došli do toga da na svakoj tački Crne Gore, koja je označena kao kulturno dobro, imamo po jedan primjer zbog kojeg moramo od stida u „crnu zemlju propadati“. Lakog, a ni jasnog, odgovora nema. Srećom, postoje činjenice. I dokumenti. A oni govore da je parcelom u Starom gradu, na kojoj je izgrađen sporni objekat, krajem devedesetih i skoro do kraja prve decenije novog milenijuma gazdovala porodica Zec: Radomir, Momčilo i Ana. Njima je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture 21. jula 1998. godine izdao konzervatorske uslove uz projekat izgradnje stambeno-poslovnog objekta. Ovim dokumentom je ukazano da na parceli postoje tri objekta, u neposrednoj blizini ravelina sa bedemima, koji predstavljaju ruševine stambenih objekata, uklonjenih 1958. godine prilikom izgradnje stepenastih sjedišta za ljetnju pozornicu. Novi objekat je trebalo graditi na temelju tih ruševina, a pri projektovanju je, kako se navodi u konzervatorskim uslovima, u prvom redu potrebno sačuvati spomeničke vrijednosti neposredne okoline – prostora ravelina sa bedemima, kao i spomeničke i ambijentalne vrijednosti Starog grada Ulcinja kao cjeline. Da ne bi došlo do uzurpacije ravelina, kao spomenika prve kategorije, stručnjaci Republičkog zavoda zaključili su da je potrebno „preprojektovati tri objekta čiji će horizontalni gabariti predstavljati precizno ponavljanje horizontalnih gabarita uklonjenih ruševina.“ Pored ovoga, još desetak arhitektonskih „finih podešavanja“ predvidjeli su u konzervatorskim uslovima stručnjaci Zavoda, sve sa ciljem da se dobiju objekti koji ni po čemu neće narušiti ovo zaštićeno kulturno dobro.

Četiri godine je porodici Zec trebalo da dostave glavni projekat, pa su saglasnost na taj dokument, uz određene uslove, od Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture dobili 23. decembra 2002. godine. Ovaj dokument, kao i konzervatorske uslove, potpisao je nekadašnji direktor Zavoda Čedomir Marković.

Međutim, nakon nekoliko godina članovi porodice Zec shvatili su da ipak nemaju novca da zamišljeno sprovedu u djelo, pa su parcelu prodali kompaniji Ulcinj resorts, iza koje je stajala izvjesna Ruskinja Olga Orlova. To je Pobjedi i u kratkom telefonskom razgovoru potvrdio Radomir Mikan Zec, uz napomenu da se baš i ne sjeća svih detalja iz tog perioda. Posebno je sve maglovito Čedomiru Markoviću, koji je novinara Pobjede podsjetio da je on u penziju otišao taman u periodu kada je izdao saglasnost za glavni projekat.

Kada je počelo iskopavanje temelja, ubrzo je postalo jasno da Orlovu ne zanimaju ni konzervatorski uslovi ni kulturna baština, već maksimalno iskorišćavanje parcele po čijim granicama je podignut objekat koji ni po jednoj pojedinosti nije mogao biti uklopljen u jezgro Starog grada. Ubrzo se po čaršiji počelo govorkati da je Orlova samo pokriće za jednog crnogorskog biznismena koji, gle čuda, čak i helikopterom dolazi do Starog grada. Međutim, niko nikada nije ponudio nedvosmislene dokaze o kojem se to biznismenu radi.

KRŠENJE PROPISA

Jedan od prvih pisanih tragova u kojima je konstatovano da mnogo šta nije u redu sa izgradnjom objekta u Starom gradu, zaveden je u arhivi Republičkog zavoda 4. avgusta 2011. godine. Iz njega se vidi da su predstavnici Zavoda dan ranije obišli objekat u izgradnji. Na terenu su im društvo pravili zaposleni iz ulcinjskog Sekretarijata za urbanizam i uređenje prostora, dok se predstavnik investitora nije pojavio, iako je bio uredno pozvan. Konstatovano je da je izgrađen objekat dimenzija u osnovi 14,70 x 30 m, sa tri etaže. Ukupna visina je oko 13 metara. Takođe, zaključeno je da je Glavni projekat odobrio ulcinjski Sekretarijat 6. avgusta 2006. godine i da je u svemu urađen prema konzervatorskim i urbanističko-tehničkim uslovima. Na osnovu navedenog, investitori su u novembru iste godine dobili rješenje o lokaciji, kao i odobrenje za gradnju u decembru 2006. Dalje je ustanovljeno da investitor nije ispoštovao dio projekta koji se tiče pozicioniranja objekta na parceli i horizontalnih gabarita. Utvrđeno je i da je prvo odobrenje za izgradnju izdato na ime tri člana porodice Zec 7. decembra 2006. godine, a da je drugo Rješenje o promjeni investitora izdato 29. juna 2009. na ime d.o.o. Ulcinj resorts iz Kotora, čiji je direktor Olga Orlova, o čemu Zavod nije obaviješten. Osnivači firme Ulcinj resorts, kako se kasnije ispostavilo, bili su Vsevolod Gluhovcev i Butua Resort iz Bara.

– Republički zavod nije obaviješten od nadležnih organa opštine Ulcinj o početku radova na izgradnji ovog objekta – navodi se u zapisniku.

Dok razgovaramo o svim ovim pojedinostima, naši domaćini u Starom gradu, arheolog Anton Ljuljđuraj i direktor ulcinjskog Centra za kulturu Musa Hodžić odbacuju tvrdnju da Republički zavod nije znao da je započeta gradnja objekta. Dio ljudi iz struke i lokalna zajednica pisali su peticiju protiv izgradnje, Crna Gora je mala, a vijesti brzo putuju.

– Pisali smo peticiju. Naglasili smo da se tu nalazi crkva i groblje, te da treba da se taj prostor istraži. Oni su to negirali i samo su rekli da tu nema ništa i da investitor što prije završava svoje poslove. Investitori su uništili cijelu površinu „polja topova“, jer je to bio odbrambeni zid. Čitav taj prostor, koji je imao veliki arheološki potencijal, su uništili – kazao je Ljuljđuraj.

Dok obilazimo devastirani prostor, Ljuljđuraj ističe da se situacija usložnjava iz dana u dan. Ugrožen je i ostatak bedema oko objekta.

– Ovim ogromnim objektom je obezvrijeđen cijeli Stari grad, jer arhitektonski ne liči na slojeve venecijanskog, osmanskog perioda. Ovdje imamo i urušavanje javne površine koja je ranije služila za kulturne manifestacije i druge turističke namjene – priča Ljuljđuraj.

Potvrđuje da je tokom izgradnje objekta dio šuta odlagan uz same bedeme. Usljed kiša i vremenskih nepogoda, šut je konstantno pritiskao zidove i najgore se jednom moralo dogoditi.

– Te zidine su iz venecijanskog perioda, dakle, one su za 500 godina prošle zemljotrese, dva-tri rata iz osmanskog perioda. I treba da se ruše sada u 21. vijeku kada imamo insitucije za zaštitu baštine, kada je svijest ljudi na boljem nivou nego u srednjem vijeku?! Riječju, imamo katastrofu – naglasio je Ljuljđuraj.

POGLED IZNUTRA

Na našu molbu da uđemo u objekat, Ljuljđuraj odgovara da ne zna da li je to pametno, te da on nikad nije bio unutra. Istrajni smo, ulazimo. Kao u svim velikim napuštenim građevinama, prvo nas dočekuje smeće, vlaga i voda koja je potopila donju etažu. Još prkose natruli metalni podupirači, daske i grede za šalovanje, a stepenice za treću etažu sakriva veliko parče nekog debelog lima. Pomjeramo ga i taman što smo napravili nekoliko koraka, u jednom ćošku, ispod stepenica zatičemo ovnove sa početka priče. Ograđeni drvenim paletama, pod nogama im bačeno nešto malo sijena, a u uglu ovog improvizovanog tora – jasle.

Tajac. Gledamo se. Ovaj krupniji, rogova ofarbanih u crveno, lijeno nas je posmatrao, dok mu je bijelo runo podrhtavalo na jutarnjoj hladnoći. Naši domaćini ništa ne komentarišu. Ni mi se ne pravimo da smo iz Pariza. Ovnovi, ko ovnovi. Nastavljamo dalje.

Na trećoj etaži, koja je pod vedrim nebom, jer su graditelji zbog prekoračenja dozvole zaustavljeni taman kada je trebalo postaviti krov ili čak izliti novu betonsku ploču i nastaviti zidanje, nailazimo takođe na razbacane daske, trule podupirače, lokve, smeće… U jednoj od soba ponovo zatičemo nešto nalik na improvizovani tor. Doduše, ovoga puta bez ovnova, a uz to nije bio ograđen, već natkriven daskama i najlonom. Ni ovoga puta ništa ne komentarišemo, jer ne možemo da odvojimo pogled od morske pučine i prohladnog vazduha koji nas, pod vedrim nebom i suncem, opominje da previše ne sanjarimo i ne približavamo se ivici neograđenih terasa.

NEMA ODGOVORA

Silazeći ka drugoj etaži, Anton Ljuljđuraj nas upozorava da nas pogled na more previše ne zavarava, jer se problemi za Stari grad nastavljaju. Odronjavanje se, kaže, neće samo od sebe zaustaviti.

– Taj šut je još tu, svaki dan pritiska bedeme i parcijalno se gubi dio po dio zida. Kiša se ne može zaustaviti, a šut još nijesmo počeli da skidamo. Mi, kao institucije, zatražili smo od Ministarstva prosvjete, nauke i kulture da se što hitnije nešto preduzme, ali za sada nemamo nijedan konkretan odgovor – kazao je Ljuljđuraj.

Jedino je pomogla Ambasada Kosova u Crnoj Gori, preko koje je iz ove države donirano 10.000 eura za sanaciju bedema.

– Te pare ćemo hitno upotrijebiti za sanaciju i skidanje šuta, da bi sačuvali ostatke zidova. Šut se mora prosijati, jer sigurno sadrži ostatke kostiju pokojnika. U ovom trenutku, cijeli zapadni zid, ravelin i kula su ugroženi. Zbog ove i drugih devastacija nam je 2016. godine propala nominacija za zaštitu Uneska, nakon što su njihovi stručnjaci obišli Stari grad – naglašava Ljuljđuraj.

Po izlasku iz ovog građevinskog „bisera“, vidimo da je čitav kanal oko objekta zatrpan smećem, a da se zidovi skoro pa naslanjaju na staru barutanu, koja takođe pamti nekoliko vjekova.

– Sve je devastirano – dovikuje nam Ljuljđuraj i poziva nas da popijemo kafu na terasi obližnje kafane.

Sumiramo utiske. Konobari i gosti lokala odmahuju rukama. Nikome, kako kažu, ne odgovara ovakav objekat. Stranci, koji znaju šta je baština i šta su stari gradovi, čude nam se i podsmijavaju. I mi se iščuđavamo, dok pijemo kafu.

Odjednom, čujemo prasak. Nešto nalik grmljavini. Slijedi jako pljuskanje vode.

– Opet?! Pukao je jugozapadni zid?! – neko dovikuje na crnogorskom, zatim dijalog spontano prelazi na albanski jezik.

Svi istrčavamo na ulicu, nadnosimo se sa bedema ka moru. Sve je naizgled isto, osim što je more jako prljavo i zamućeno. Vidimo kese i plastične flaše kako plutaju površinom. Pogled ulijevo bio je dovoljan da shvatimo da se ovoga puta odronio šut koji su mještani odlagali uz spoljne ivice bedema. Po šutu, razbacane kese sa smećem i razni kabasti otpad, a široki mlaz vode, koji je kroz maleni otvor kuljao kroz bedeme, dodatno je potiskivao sve ka moru. Gledamo u nevjerici. Jedan mještanin sliježe ramenima.

– Baca se smeće, svašta. Svako je bacao dok je gradio nešto. Evo, da priznam, i ja sam bacao šut ovdje dok sam gradio objekat – iskren je.

ŠTA DALJE

Ljuljđuraj je pokazao dobru volju da nam pokaže još neke primjere devastacije Starog grada. Mnogo ih je. Posebno je kivan na telekomunikacionu antenu koja je postavljena na krov Muzeja.

U povratku, ponovo prolazimo pored obrušenih bedema i velikog nezavršenog objekta. Pominjemo da se za posljednih desetak godina izmijenjalo nekoliko direktora u okviru firme koja je gazdovala parcelom. Prije tri godine, parcelu i objekat kupila je firma SJ Property, čiji je direktor, Nikola Radičević, prije dvije nedjelje u Vijestima poručio da je zainteresovan za najbolje rješenje. Kako je objasnio, čekaju plan generalne regulacije Ulcinja, čija je izrada obustavljena. Uzdaju se i u Zakon o planiraju prostora i izgradnje objekata, pa su podnijeli zahtjev za legalizaciju dijela objekta koji je izgrađen mimo preporučenih gabarita. U međuvremenu, nude finansijsku pomoć za sanaciju štete na bedemu i odbacuju odgovornost za urušavanje, budući da od preuzimanja vlasništva nad parcelom i objektom nijesu izvodili nikakve radove.

Antona Ljuljđuraja pitamo – šta dalje? On je kategoričan da se građevina sa ovim gabaritima ne može uklopiti u ambijent Starog grada.

– Vjerovatno je jedino rješenje da objekat bude uklonjen – kazao je Ljuljđuraj.

UMIRE SJEĆANJE

Polako se vraćamo kaldrmom koju baš tih dana, na nekoliko mjesta, obnavljaju građevinski radnici. Glasno izgovaramo nadu da se bar taj posao odvija uz poštovanje konzervatorskih uslova. Ljuljđuraj se smješka i izgovara riječ – kompromis. Još jednom se osvrćemo na objekat, more i bedeme, ali nam na um ponovo dolaze ovnovi. Pitamo se, otkud tamo. Konačno čujemo da se na toj poljani, prije izgradnje objekta, nekada odvijala borba ovnova. Poljana je devastirana, ambijent starog grada je narušen, ali vezanost Ulcinjana za tradiciju i dalje je ostala, pa čak je toliko tvrdoglava da ovnove skrivaju i čuvaju na istom mjestu na kojem su nekad uživali u njihovim borbama. Simbolično, ne daju da umre sjećanje na tradiciju. Sa druge strane, naša nepokretna kulturna baština, iz godine u godinu, iz dana u dan, polako odumire. A sa njom, umire i sjećanje na lice naših predaka. Umiremo mi. Nestaje nam trag.

Ukazivali na nelegalne intervencije

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Pobjedi je odgovoreno da je ovaj organ 2016. godine, povodom više nelegalnih građevinskih intervencija u Starom gradu, uputio dopise Upravi za inspekcijske poslove, Ministarstvu održivog razvoja i turizma, Sekretarijatu za planiranje i održivi razvoj Opštine Ulcinj.

– Tom prilikom smo upozorili da će, ako se ne preduzmu adekvatne mjere, doći do trajne i nepovratne devastacije Starog grada. U tom dopisu, između ostalih, navedena je i katastarska parcela 2360/I, na kojoj se nalazi objekat koji je predmet Vašeg pitanja. U najkraćem, u urgencijama je konstatovano da je potrebno reagovati kako bi se spriječile neusmjerene i nelegalne intervencije u okviru kulturnog dobra „Stari Grad Ulcinj“ – navode iz Uprave.

Nijesu željeli da komentarišu namjere novih investitora i vlasnika parcele, podsjećajući da Uprava mora poštovati Zakon i postulate struke. U cilju što hitnijeg rješavanja problema u međuvremenu su uputili urgenciju Vladi Crne Gore, Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta, Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Centru za konzervaciju i arheologiju i Opštini Ulcinj.

Nebriga stanovništva, lokalne i državne vlasti, glavni uzroci devastacije

U elaboratu o revalorizaciji kulturnog dobra „Stari grad Ulcinj“ iz 2014. godine, koji je Pobjeda dobila na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, takođe se detaljno elaborira devastacija unutar svih zona ovog viševjekovnog zdanja. Ukazano je narušavanje ambijentalnih vrijednosti sa stanovišta rekonstrukcija (dogradnji: terasa, balkona), degradaciju i devastaciju lokacije, a sa stanovišta izgradnje novih objekata (u povećanim gabaritnim vrijednostima) na mjestu starih ili pak slobodnih površina. Sa stanovišta devastacije, piše dalje u elaboratu, naročito se ističu „otpočeti radovi hotela koji u naglašenim gabaritnim vrijednostima i konstrukciji betona ulaze u kontekst ozbiljne/moguće nepovratne devastacije i degradacije ove istorijske urbanističko‐arhitektonske cjeline.“ Ovo gradilište, navodi se dalje u elaboratu, ozbiljno ugrožava ambijentalne vrijednosti urbane cjeline i vrijednosti autentične barutane iz XVIII vijeka na koju se skoro naslanja.

Kao zaključak ističe se da je sveukupna devastacija Starog grada primjetna na svakom koraku.

– Nebriga kako stanovništva tako i vlasti i to ne samo lokalne već i državne vlasti, su glavni uzroci devastacije Starog grada sa istorijom dužom od 2.500 godina, navodi se u elaboratu.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top