Sunday, November 19 2017
Posljednja vijest

Regulacija sliva rijeke Bojane : “TESTAMENT” ENVERA HODZE

Ove zime žitelji Zetske ravnice i naselja duž rijeke Bojane mogli su da odahnu. Nije bilo poplava kao prije tri godine kada je Skadarsko jezero dostiglo svoj najveći ikada izmjereni nivo, što je prouzrokovalo ogromne materjalne štete stanovništvu u Crnoj Gori i Albaniji, a Bojana sedmicama plavila naselja u svom gornjem toku. Samo pukom srećom nije došlo do izlivanja te rijeke u donjem toku, što bi dovelo do ugrožavanja nekoliko hiljada ljudi u Štoju i Ulcinjskom polju.

Ta drama potvrdila je mišljenje stručnjaka da su glavni faktori koji su uzrokovali poplave promjene korita Drima, glavne pritoke Bojane, kao i zasutost korita ove rijeke koja zbog povećanog nivoa padavina i dotoka ne može da primi svu količinu vode koja se odliva iz Skadarskog jezera. Naime, u ekstremnim situacijama Drim unosi u Bojanu i do nekoliko hiljada metara kubnih vode, što profil njezinog korita ne može da apsorbuje. Ulcinjani i Skadrani za ovaj fenomen koriste termin “prevrije”. Jer, njezina propusna moć je samo oko 2600 metara kubnih u sekundi, što je 2,5 puta manje nego što je potrebno da bi se spriječile eventualne poplave i njihove posljedice. Činjenica je takođe da taj poduhvat izuzetno mnogo košta i da ga ove dvije države ne mogu finansirati iz svojih budžeta.

Zato su dvije vlade sredinom decembra 2010. godine potpisale Memorandum o razumijevanju. No, ako se zna kakva opasnost prijeti i posebno ako se ima u vidu stanje na terenu, malo je toga do sada učinjeno na crnogorskoj strani. Tek neki projekti i elaborati, sanirani nasipi u dužini od devet kilometara, pročišćavan desni rukavac Bojane.

Ali, ostaje ključna stvar: produbljivanje i proširivanje korita Bojane. Problem koji je prisutan već 155 godina, odnosno od kada je Drim (u zimu 1858/59.) probio jedan rukavac južno od Skadra i počeo se, osim kod Lješa u Jadransko more, ulivati i u Bojanu.

Nakon što je na ušću Bojane u more potonuo jedan italijanski brod, 1858. godine, nanosima velikih količina trske i mulja, stvoreno je ostrvo Ada. Od tada je nastao novi problem: ulaz u Bojanu na desnom kraku je postao veoma težak, jer je dubina na njemu tek od četiri do osam stopa (1,20 do 2,40 m). I ne samo to, već od svakog nevremena taj se pravac mijenja. Zbog toga je bio veoma otežan ulaz brodovima koji su tada ulazili u Bojanu i plovili do Sv. Srđa đe bi istovarali svoje terete ili bi oni bili prekrcani na brodove manjeg gaza (marcilijane, fuste, brigantine ili lundre, koje su potom plovile dalje u Skadarsko jezero). U arhivama se čak navodi da su Bojanom ulazile u Jezero galere sottile, brod tanak i lak, sa malim gazom, koji je služio isključivo u vojničke svrhe.

Već osam decenija na Bojani nema većih brodova, ali priča kako tu rijeku dugu 44 kilometara treba učiniti plovnom za veće brodove i kako Jezero može biti prekrasno zimovalište za jahte ne prestaju se ponavljati. Posebno u svim strategijama razvoja i u još češćim predizbornim kampanjama.

Nedavno je u Tirani objavljen tajni dnevnik bivšeg komunističkog diktatora Envera Hodže iz kojeg se vidi da je posljednjih mjeseci svoga života i on imao planove za ovo područje i da je zbog toga bio spreman da popravi odnose sa posttitoističkom Jugoslavijom. Naime, Hodža je navodio da „treba produbiti Bojanu i regulisati ukupni vodni sistem Drima, Bojane i Skadarskog jezera izgradnjom još jedne hidrocentrale na Drimu“ kako bi Albanija dobila veliki dio plodnog ravničarskog zemljišta oko Skadra. Iz tog razloga, formirana je zajednička jugoslovensko-albanska komisija koja je obavila značajna istraživanja, ali nije „Hodžin amanet“ ispunila.

Prema mišljenju dr Mihaila Burića, konačno je došlo vrijeme da se reguliše vodostaj na „Velikom blatu“, ili „Veljoj vodi“ pošto je to najveći hidrografski objekat crnogorskog kopna, zaštićeno Ramsarsko područje, nacionalni park i značajan ekonomski resurs. On je uvjeren da bi najefikasnije rješenje bilo odvodnjavanje Jezera tunelom, naročito ako se uzme u obzir koliko ono košta, kao i karakteristike Bojane. „Na nekim mjestima, kao kod Fraskanjela, dno korita rijeke je čak oko 15 metara ispod nivoa mora, a na ušću u Jadransko more na dva-tri metra. Pri rješavanju ovog problema treba imati u vidu i da će se Bojana vremenom pomjerati prema teritoriji Crne Gore. Zato treba definisati državnu granicu putem stabilnih geodetskih tačaka i preduzeti posebne poduhvate za zaštitu desne obale. Takođe, prokopavanje korita Bojane dovelo bi do promjene uslova toka i izmjenjenih erozionih dejstava, čime bi se ugrozilo ostrvo Ada”, kaže profesor Burić i dodaje da se svakako radi o suptilnom stručnom i hidrotehničkom poduhvatu koji treba realizovati sa puno znanja.

“Projekat regulacije rijeke Bojane mora uzeti u obzir postojanje uzvodnih hidroelektrana, ulogu mostova koji pri visokim vodostajima predstavljaju branu, ulogu plime i osjeke, a posebno produbljivanje korita koje je već dosta ispod nivoa mora. Time bi bila sasvim izvjesna ugroženost ostrva Ada, kao i aktiviranje regresivne erozije koja bi sigurno djelovala na prirodnu branu jezera”, tvrdi Burić. i zaključuje: “To bi bilo izraženo do te mjere da bi se s vremenom postavilo i pitanje opstanka samog Jezera. Sve navedeno ukazuje da rješenje poplava regulacijom korita rijeke Bojane nije održivo, pri čemu se tunel pokazuje kao tehnički i ekonomski najracionalnije rješenje”. (Mustafa CANKA)

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top