Friday, November 27 2020
Posljednja vijest

V.R: KK „ULCINJ“ I KOSARKA KAO DROGA

 

Kosarka UlcinjKada bi se analizirala konstantnost učešća na prvoligaškim terenima od svih ulcinjskih sportskih kolektiva, dominiraju košarkaši. Jeste da su najtrofejniji u dužem roku karatisti Albulene, međutim od ekipnih sportova niko ne može da se poredi sa lokalnom ekipom “pod obručima”.

Klub koji od svih lokalnih sastava zasluženo drži primat osnovan  je 1976. godine , a do danas je pregrmio put od solidnog trećeligaša u bivšoj Jugoslaviji, do vrlo stabilnog prvoligaša u nezavisnoj Crnoj Gori. U skoro četiri decenije boje kluba branili su mnogi košarkaši, poput čuvenog menadžera Miška Ražnatovića, Pavla Pepđonovića, Miša Cauševića, Marija Šurle-Arapa, Ranka Čarapića, kao i plejade mlađih koje su predvodili aktuelni i povremeni crnogorski reprezentativci Vladimir Mihailović i Milutin Đukanović, zatim Bojan Pelkić i mnogi drugi.

Kosarkaski-Klub-Ulcinj-KK-Brod-SvjetlostiIako se klub 1997. godine ugasio, nakon kraće pauze, pod imenom KK “Ulcinjska rivijera”, najavio je rezultate koji će tek u narednim godinama uslijediti. U sezoni 2002/2003. nastala je revolucija u lokalnoj košarci kada su postavljeni temelji sadašnje ekipe. Oformljen je talentovan tim, pristigli su pojedini sponzori, a hala OŠ ”Maršal Tito” na svakom meču bila je prepuna. Već naredne sezeone ekipa predvođena iskusnim Mišom Cauševićem, Edvinom Kalezićem, Goranom  Ćetkovićem, Markom Dabanovićem, Sandrom Ćukom i ostalima, zauzela je peto mjesto u tadašnjoj drugoj jugoslovenskoj ligi, što ih je zajedno sa Studetskim Centrom dovelo u prvu B Ligu SCG.

U prvoj sezoni od obnavljanja crnogorske državnosti (2006/2007) KK “Ulcinj” prvi put u svojoj istoriji nastupa u Prvoj ligi i vraća prvobitni naziv da bi nedugo zatim položio veliki ispit uspješnom organizacijom Finala Kupa Crne Gore, gdje je poletni tim u borbi za trofej zaustavila podgorička Budućnost, što je ponovljeno u sezoni 2013/2014. kada je Sutjeska iz Nikšića bila bolji rival.

KOSARKASI-ZAHVALNI-KK-ULCINJKada je prvenstvo u pitanju klub je u sezonama 2007, 2009, 2010, 2011. i 2013. izborio plasman u polufinale prvenstva Crne Gore, ale je finale izostajalo. Za uspjehe kluba vezuje se i ime bivše igrača i istaknutog sportskog radnika, Pavla Pepđonovića, koji je zahvaljujući svojim radom i privrženosti klubu učinio da se ekipa sa juga Crne Gore izdigne na znatno viši nivo.

Njegovom zaslugom urađeno je mnogo na polju organizacije, a klub se nakon” talične” hale OŠ Maršal Tito, preselio u novu halu, SC “Bratstvo Jetinstvo” sa kapacitetom od 1.080 mjesta. Koliko je g. Pepđonović vezan za klub, svjedoči njegova čuvena rečenica nakon donatorske večeri, kada su ga prijatelji začuđeno pitali zašto se još uvjek bakće košarkom on je izjavio da mu je košarka u krvi i da su za njega: “košarka i KK Ulcnj kao narkomanu droga”!

A imajuću u vidu posjetu i odnos prema ekipi, nema sumnje da su košarkaši miljenici iskrenih lokalnih sporstkih zaljubljenika.

Nakon odlaska popularnog Paja, na čelo kluba dolazi tandem Zoran Piperović-Vlado Ivanović, pod čijim je vođstvom klub nastupao u Balkaskoj ligi, a učinjeno je dosta na polju košarkaške infrastrukture. Naravno, sve ove godine klub je opstajao i uz pomoć sportskih radnika i sponzora poput Ilira Taflaja, koji su na osnovu svojih mogućnosti podržavali klub, dok je i Opština Ulcinj pomagala ovaj klub. Pomenuti dvojac kao i njihov prethodnik, nesporno su unaprijedili klub na viši nivo, a dugi niz godina njihov šesti igrač, bilo da su mečevi na svom parketu ili gostovanja bili su njegovi navijači, popularni – Dilberi, čije se djelovanje i danas prepričava. U crnogorskim okvirima ih upoređuju sa navijačkim gigantima poput Varvara (navijača Budućnosti) i Beštija (navijači Vaterpolo kluba Primorac – Kotor).

KosarkaZahvaljujući odličnim rezultatima, dobroj posjeti i dobrim kontaktima sa sportskim poslenicima, klub je u sezonama2011 i 2012. nastupao i u Balkanskoj ligi, što je bila prilika za dodatnu afirmaciju ulcinjske košarke imajući u vidu da je KK Ulcinj imao priliku da ugosti  timove poput izraelskog Hapoela, bugarskog Levskog, OKK Beograda i drugih. Posljednih godina klub su sa klupe vodila imena poput braće Milatović, Ranka Čarapića, Dragana Radovića, Vladimira Taušana, dok su od igrača nastupala imena poput Marojevića, Lalovića, Vučurovića, što govori da je Ulcinj sredina za afirmisanje novih i povratak prekaljenih majstora igre pod obručima.

Vjerovatno najveći nedostatak kluba je razvoj sopstvenog kadra, jer su iz sopstenog pogona u klubu proizvedeni samo talentovani Rade Ivanović i višegodišnji kapiten Milan Latković, dok je ostatak ekipe stigao sa strane.

Tim od ove sezone vodi Boško Radović, pa se u klubu nadaju da će njegovim dolaskom ekipa izboriti plasman među prva četiri tima. Iako je tim jedan od najmlađih u ligi u klubu se potajno nadaju da će se KK Ulcinj naći u grupi ekipa, koje će zajedno sa podgoričkom Budućnošću i Sutjeskom iz Nikšića razigravati za prvaka.

KK Ulcinj se nakon 7. kola treuntno nalazi na 5. mjestu sa 9 bodova.

Ekipu u ovoj sezoni čine sljedeći igrači:

  1. Milan Latković
  2. Petar Kusovac
  3. Slaven Svitlica
  4. Goran Lončar
  5. Nikola Ljujić
  6. Dragoje Đoković
  7. Miloš Vujović
  8. Miloš Petković
  9. Miloš Popović
  10. Marko Popović
  11. Zdravko Bošković

Trener: Boško Radović

2 comments

  1. od kad je pajo otiso nema vise ni kosarke u ulcinju,nikad se nece ponoviti one utakmnice iz marsala tita,pune dvorane,sjajne generacije,2006 godine kada smo mucili buducnost i sjajne generacije sa rankom carapicem goranom martiniciem,susicem,borisom lalovicem,lukom dabanovic,vladom osmajicem,kalezom sasom ivanovicem calicem i drugim. to je najbolja generacija bila od kad ja pamtim ulcinjsku kosarku

    • Imali smo i dobru generaciju u periodu 2009-2011(I to je uglavnom Pajo dovodio) Đurković, Tepavčević, Martinić, Marko Mijović, Dušan Milošević, Saša Mijajlović, Aleksandar Radulović, Mioš Đurišić… Bio je tu i Lalović do kraja sezone 2008/2009 Sjajni mečevi protiv Budućnosti, egal utakmice koje su oni dobijali krađom i to nakon produžetaka. I ona čuvena 2011. ili 2012. koja je nekoliko puta prekidana, a Dilberi zbog transparenata uperenih protiv saveza bili izbačeni iz sale. Možda i jedini put kada je atmosfera u sali Gimnazije bila zaista paklena.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top