Thursday, August 16 2018
Posljednja vijest

Zuvdija Hodzic: ODLAZAK BASRI CAPRIQIJA

Zuvdija HodzicU Prištini je poslije duge bolesti 14. januara, preminuo Basri Čaprići, akademik, predsjednik Kosovskog PEN Centra, doktor nauka, ugledni univerzitetski profesor, književni teoretičar i istoričar književnosti (autor najbolje knjige o Kadareu), predavač semiotike, semiologije i stilistike. Čaprići (Krute, Ulcinj, 1960.) najznačajniji je kao pjesnik koji u savremenoj albanskoj književnosti, a time i onoj koja joj je prethodila, predstavlja izuzetnu pojavu. Zato je, za poznavaoce albanske književnosti, u ,,matici’’ a pogotovu van nje – Čaprićijevo pjesničko djelo bilo inspirativno, izazovno za analize, tumačenja i proučavanja. Svjedoče o tome brojni radovi i studije, prevodi njegove poezije na sve važnije evropske jezike, zastupljenost u antologijama i izborima, nagrade i priznanja.
Iako svi koji su pisali o Čaprićevoj poeziji, ističu njenu originalnost; iako je ona jedan od njenih bitnih 0 raskid sa književnom tradicijom i poetikom, Čaprićijeva poezija je, metaforično govoreći, kao morska školjka iz koje se, kad se prinese uvu, oslobađaju i čuju pjesma i šumovi mnogih mora i daljina. Ona je, kao i njegova pjesma ,,Maslina sa dvije hiljade godova’’ koja
Jedan korijen prostire ispod puta
Brijegom drugi
Jednu granu baci preko asfalta
Ka moru drugu
Čaprići je najistaknutiji predstavnik pjesničke generacije koja je između osamdesetih i devedestih godina prošlog vijeka suvereno zavladala albanskom književnom scenom do tada karakterističnom po ,,horski ukomponovanim tonovima i glasovima,’’ ukalupljenom društveno-ideološkom stvarnošću. Ona je poeziju u potpunosti oslobodila svega što bi ometalo njene isključivo umjetničke poruke. Čaprićiju, rođenom pjesniku, u tome je, pored talenta, pomoglo i odlično poznavanje tradicionalne književnosti i, mnogo više, modernih i postmodernih strujanja u Evropi i svijetu. Na takvog pjesnika moralo se poduže čekati. Čaprići je bio jedan od tih zbog kojih:
Toliko vremena čekamo onu tešku vodu
Da nas razdvoji
Zauvijek od zemlje voljene (,,Savršenstvo kiše’’)
Misija pjesnika da budu,,probuđena svijest naroda’’ ili ,,čuđenje u svijetu’’ prevaziđena je i anahrona; ona kod generacije koju Čaprići predvodi, izaziva krajnje ironičan odnos. Sve vrijednosti su poremećene, pokazale se lažnim, ništa se novo i ne dešava/ i otićićemo na dno…za slobodu ne vrijedi ni život dati… Nema više ni velikih riječi ni velikih tema. Pjesniku koji zna ,,da je semiotski kod ugrađen u sistem albanskog jezika’’, ipak su duhovno bliži ,,stranci’’: Hini, Morgan, Šejms, Helderlin, Kami, Eliot, Hajdeger koji je tvrdio ,,da se smisao i cilj pjevanja najbolje ostvaruju u dijalogu s vremenom i sa sopstvenim istorijskim trenutkom’’. Čaprići zna da vrijeme nije prostor da ga možeš izbjeći. Za njega je svijet takav kakav je, prolazan, apsurdan, ponavljajući, vječito na ivici Paskalovih ponora ,,koji nas užasavaju’’, u njemu vlada strah što stegne kao kliještima, traumatičan, nesiguran, sastavljen od antomijske građe, košmaran, treba ga rušiti da ga ne bi gradili, paradoksalan. Pjesnik se prema njemu odnosi kao i prema poeziji, svojoj i tuđoj, ironiše ali ga se i plaši, kao u pjesmi ,, Moj doprinos revoluciji je nula’’:
Moj doprinos je nula
Za revoluciju za istoriju
Uplašio sam se da gore biti ne može.
Žena mi zbori mani se toga sada
Ko se ne uplaši kada je mrak vladao
Ali ne govore o takvim stvarima
Sada kada je svemu kraj.
Čaprići u svoje pjesme umeće poneki stih po afinitetu bliskih svjetskih pjesnika, izokrene sve, u smislu traži besmisao, u redu nalazi nered… Ironija je dominantna i prepoznatljiva i kad se obraća Prometeju (Njega će vezati ponovo odvezati/i mi ćemo goreti ponovo goreti); I kad poznatog albanskog pjesnika Ljasguša Poradecija prekorijeva da je on kriv za sve; i kad za sebe kaže da je pristalica rata… Ja sam podržavalac rata kako nijesam… Đe god da pukne kud god da dođe…
,,Moji stihovi imaju onaj smisao koji im se pridaje’’ – pisao je Valeri; slično i Jejts: ,, Moje pjesme imaju onoliko značenja koliko ih čitalac pronađe’’. I Čaprići se ,,drži’’ toga. Njegova poezija, hermetička, ezoterička, moderna, traži čitaoca koji da bi otkrio njeno ,,obremenjeno značenje i značaj’’ mora biti obrazovan; vraćati joj se, čitati je, mora biti spreman da njegove pjesme dešifruje kao pjemu ,,Prozor ostavi otvoren’’ u kojoj Čaprići, ponavljanjem zahtjeva da prozor ostane otvoren… prozor ostavi otvoren… spuštaju se zvijeri sa planine… prozor ostavi otvoren… zatvori vrata zatvori… da ne bi zvijeri i ljudi izlazili… Prozor ostavi otvoren a zatvori vrata jer stižu varvari (ne oni Kavafijevi) već zvijeri koji proždiru sve ljudsko…“slika“ završnu scenu tragičnih istorijskih događaja i procesa na Kosovu i Balkanu. Za Čaprićija su riječi krhotine razbijenog ogledala, ,,simboli zajedničkog pamćenja’’ (Borhes) ali bez epifanijske moći, riječi-slike, odraz izokrenute stvarnosti, naslijedjenog straha, crnih silueta koje nas prate ulicama po kojima padaju crvene kiše, ugrožene egzistencije, raznih opasnosti, života pod čeličnim kišobranom, poljuljanog vjerovanja, obješenog na poleđini vrata, saznanja da, kao u pjesmi Vrata:
Nam ne trebaše mnogo
Vremena shvatiti da
Nije u našim rukama
Da izbacimo iz uma
Čitav taj teret
Vječiti
Kada će se vrata razvaliti.
Čaprićijevo mjesto u albanskoj pa i široj, balkanskoj književnosti, uporedivo je s jednom pojavom u prirodi – sa seobom evropskih ptica u južne krajeve, u koje su letjele milenijumski istom stazom preko Alpa, mnoge stradajući zbog hladnoće i visine. Ali, kad je otvoren tunel koji povezuje Švajcarsku i Italiju i ptice su promijenile i skratile put, iskoristile su tunel da brže i lakše stižu do cilja…
Samo što Čaprićija, na izlasku iz ,,pjesničkog tunela’’ čeka mrak koji, istina, više otkriva nego skriva, koja stvarnost, ljude, njihove odnose i svijet ovostrane jave čini vidljivijim. Mrak sličan onom iz Brehtovih vremena. Odlaskom iz života, Basri Čaprići je albanskoj i crnogorskoj kulturi ostavio pjesničko djelo koje s razlogom i ponosom možemo predstaviti svijetu, afirmišući vrijednosti plodotvornih civilizacijskih ukrštanja i prožimanja na našem tlu.

Postavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top