Zenepa Lika: Alabbar voli Crnu Goru i to onu na pjeni od mora, na 99 godina

Ovaj takozvani „strateški“ sporazum, koji nam je premijer Spajić predstavio sa svojim najbližim saradnicima, došao je tik nakon produžetka tendera za zakup plaža – potez koji je očigledno bio tempiran i krojen u korist gospodina Alabbara. Da apsurd bude veći, upravo taj gospodin, sada javno priznaje da mu je učešće na tenderu u Ulcinju bila – greška. Dobio je, kaže, devet plaža koje ne odgovaraju njegovim planovima, pa ih, eto, velikodušno „vraća“ narodu. Herojski, zar ne?

Tako je i na konferenciji RE:D u Podgorici, nastavio svoju PR turneju kroz Crnu Goru, uz pompeznu (plaćenu, ima se) podršku medija. Ko je pratio reklame i izvještaje o ovom događaju, mogao je da vidi samo jedno lice – njega. Predstavljen kao spasitelj crnogorske ekonomije, ili bolje rečeno – munja koja će da pozlati sve što vrijedi u ovoj zemlji. Prirodna blaga, netaknute plaže, jezera, planine… Ko zna šta je sledeće na meti njegovih „investicija“?

A šta to on konkretno ulaže?

Sporazumom mu se poklanja prostor gdje god mu padne na pamet. I to – ni manje ni više nego na 99 godina.

Njegove izjave pune su providnih floskula: “zaljubio se u Podgoricu sinoć dok je šetao”, kao da je zaista imao kad da je „upozna“. Dirnula ga je, kaže, nasmijana hostesa na aerodromu. Premijer SpajkyM mu se takođe smješka – valjda mu se raduje jednako kao i onaj tip iz teretane koji ga zamolio da ne odustane od Crne Gore. Kakav šou. Moram da priznam, dobar mu je PR.

Alabbar je, nema sumnje, dobro prostudirao mentalitet crnogorskih političara i naroda, koji pati od kompleksa niže vrijednosti, želje za cirkonima, velikih vozila i napumpanih usni i svega što se napumpat može. Zna da kod nas prolazi sve što sija i šljašti. Čuo je da se lako odričemo đedovine, zarad „GucciTucci“ brendirane robe, plaćanja putovanja i odjeće karticom bez rata, ili objava na story sa „rooftop bara“. Ta nova ĐEDOVINA, razumiješ. Jadno i tužno.

Ipak, u cijeloj ovoj priči ima i svijetlih tačaka.

Grupa nevladinih organizacija, stručnjaka i građana okupila se sa jednim ciljem – da brani Crnu Goru. Ukazali ali i dokazali su da je sporazum protivzakonit i odvraća nas sa evropskog puta. To potvrđuju sva pisma i poruke koje dolaze iz EK.

Građani Ulcinja pokazali su odlučnost i dostojanstvo. Prvi put nakon dugo vremena, sve političke partije stale su na istu stranu i jednoglasno poručile: NE DAMO!

Performans u Podgorici, ispred hotela Hilton, pod sloganom „Darovi za Alabbara“, bio je jasan i upečatljiv odgovor – ne samo samom Alabbaru, već i njegovoj PR mašineriji unutar Vlade Crne Gore. Poruka je bila kristalno jasna: „Došli smo da gospodinu Alabbaru poklonimo jednu šaku crnogorske zemlje – jer je to jedino što od građana Crne Gore može da dobije besplatno. Sve ostalo – isključivo kroz transparentan tender, po pravilima Evropske unije.“

U Ulcinju je održan protest u Kručama – na ulazu same Opštine i graničnom prelazu Sukobin. Mirno, dostojanstveno i pažljivo organizovano. Učesnici su dijelili informativne letke, a svakom putniku koji je zbog blokade čekao u koloni, nakon oslobađanja puta, poklanjali su crvenu ružu – kao simbol otpora i pažnje. Šmekerski. Kulturno. Domaćinski.

Poruka je jasna: ne pristajemo na otimanje, nećemo ucjene, i ne damo da nas više iko pravi budalama. Velika plaža pripada svima nama – i prirodno je da lokalna zajednica stane u njenu odbranu. Jer kada jedna vlada radi protiv interesa svojih građana – ta vlada prestaje da bude njihova i postaje – neprijateljska.

Ne smijemo dozvoliti da nas obmanu lijepim riječima i „vizijama“. Dobiti komad teritorije na 99 godina – za džabe – nije investicija, to je tiha okupacija. A oni koji to sprovode i promovišu kao „priliku stoljeća“ su obični prevaranti, šarlatani i izdajnici sopstvene zemlje.

Zato jasno i glasno:

NE želimo cirkone, staklene kule i lažne Diznilende.

NE pristajemo na devastaciju naših zaštićenih područja pod firmom „razvoja“.

NE DAMO ono što je naše.

Imamo najljepše prirodne resurse – želimo da u njima živimo slobodno, da ih čuvamo i razvijamo po mjeri čovjeka i naših potreba, a ne da ih izdajemo. Jer Crna Gora je ekološka država – i takva treba i da ostane. Po njenim pejzažima nas prepoznaju. Po njenoj autentičnosti nas pamte.

A ono što nam se servira od Alabbara i SpajkyM-a – to nas briše i gura među bezlične destinacije koje su prodale dušu.

Mi ne želimo Dubai, ni diznilend, želimo poštovanje, naše netaknute prirodne resurse i EU.