„I površan pogled na ulogu policije u demokratiji otkriva specifičan značaj etičkog kodeksa za policiju. U demokratijama, ljudi organizuju svoje države kako bi sebi osigurali maksimalnu slobodu u okvirima vladavine prava. U demokratskim društvima, u kojima preovladava vladavina prava, policija preduzima tradicionalne funkcijeprevencije, borbe i otkrivanja kriminala, očuvanja javnog mira, poštovanja zakona, održavanja javnog reda i zaštite osnovnih prava pojedinca…”, kaže se, između ostalog, u Evropskom kodeksu policijske etike.
Veoma interesantno i jako široko zahvaćeno pod velom demokratije. Postavljam ludoj glavi pitanje da li su naši (lokalni) policijski službenici ikad čuli za ovaj Kodeks? Da li su možda, izbjegavajući direktne odredbe, pročitali da „policijski etički kodeks preporučuje najbolju praksu za policiju i predstavlja specijalizovanu verziju običajnog, svakodnevnog ponašanja na principima zdravog razuma“?
Zamislite, pominje se zdrav razum! Čudno? NE! Čudno je ono što se svakodnevno kod nas dešava.
Međutim, ono što sigurno poštuju jesu ključni koncepti „lojalnost, saglasnost, nepristrastnost, diskrecija i profesionalizam“. Lojalnost su mnogo puta pokazali, prije svega u Crnoj Gori, čak i saglasnost sa svim onim što Vlada odredi, pa makar to bilo pogubno za onaj osnovni etički kodeks koji oni brane.
Njihova sličnost sa sudovima se ogleda u principima savjesti i zdravog razuma, to se pokazalo u par slučajeva, dok ću ja napomenuti samo dva: Ulaz u uvalu Valdanos i u Ulaz na Adi! Iako je i jednoj i drugoj strani jasno da je nepravda u oba slučaja načinjena, oni ipak slijepo slijede naređenja. Kako da im čovjek ne prizna da su lojalni! U oba slučaja su vrlo impotentno regovali!
Interesantna bolest, impotencija, koja po definiciji znači nesposobnost, nemoć u duhovnom, stvaralačkom ili nekom drugom smislu. Zavisno od slučaja do slučaja impotencija može da se liječi lekovima, operacijom, a kod psihogenih uzroka primenjuje se psihoterapija. Policijska impotencija, nemoć i nesposobnost policije da radi po zakonu i da brani građane! Dakle, to je fiziološki proces koji je kumulativno nastao u protekle 23 godine, jer ruku na srce, nije lako kada si nasilnik, pa ratni huškaš, zatim običan „pion“, da bi nakon toga čak trebao da poznaješ i zakon kako bi na osnovu naređenja znao šta kome da prikačiš!
Da bi sve bilo rigidnije, opisaću njihovu diskreciju po pitanju zaštite građana na profesionalan način. Zakon o javnom redu i miru, kao i Zakon o javnim okupljanjima, nalaže prijavljivanje skupa kojem će prisustvovati više od 20 ljudi, pa se tako i postupilo iako nijesu bili pozvani građani putem medija i nije se očekivao veliki broj učesnika, jer to bio običan performans. Čak se i sud zapitao zašto se to prijavilo ako nije po Zakonu!?! Pa odgovor je jasan, radi korektnosti organizatora koji nije slutio da će upasti u klopku „Kafkinog procesa“.
Uslijedio je poziv u policijsku stanicu „radi dogovora, u zajedničkom cilju da performans protekne bezbjedno“. Malo čudan sastanak i „dogovor“ kada sastanku prisustvuje i strana protiv koje se najavljuje performans, i čiji predstavnik, pred visokim policijskim službenicima prijeti i maše!? Niko od službenika ne reaguje dok se prijeti da „nikako ne smijemo zatvarati kapiju i ometati prolaz“(!?) Vjerovatno nijesu dobro čuli od odzvanjanja muzike u diskotekama, gdje su takođe obezbjeđivali javni red i mir ili je, pak, neki vlasnik diskoteke najavio da će mu doći više od 20 ljudi, pa je visoki policiski službenik morao biti tu!
Nije pomoglo nikakvo objašnjenje, visoki policijski službenik „objašnjava“ da se može održati performans „neđe sa strane, jer ćemo odmah intervenisati ako budete blokirali prolaz“(?!). Objašnjeno je još jednom da se radi o javnom putu i da je cilj otvaranje prolaza i omogućavanje nesmetanog pristupa obali. Ne pomaže, vidjelo se da ih ne interesuje zakon i Ustav i da su dobili nalog da zastraše organizatore! Još jednom su pokazali svoju lojalnost kartelima, koja im je izazvala njihovu poslovnu impotenciju!
Da bi se saga nastavila, u trenutku neodlučnosti oko otvaranja ili zatvaranja kapije, visoki policijski službenici počinju sa latentnim prijetnjama prema organizatoru. Vjerovatno im se omaklo, jer su oni ipak (ne)pristrasni! Kako god bilo, ovaj put nisu pročitali štivo, ili pak nisu bili u stanju da upotrijebe (zdrav) razum, jer neke ljude njihove kolege nisu mogli zastrašiti ni burnih 90-tih, koje većina njih pokušava da zaboravi.
Na kraju ove „crnogorske limunade“, pruža se neki papir koji se mora potpisati, koja u okolnostima prijetnje nije ni pročitana (slično kao da slijepcu date na uvid da pročita svoja prava i obaveze), ali čija kopija ne smije izaći iz kancelarije komandira. Potpisuju se neke obaveze koje se ne smiju ni prepisati na prazan papir, a koje se moraju ispuniti. Mislim da je po automatizmu (i međunarodnom pravu) taj potpis ništavan, jer je stavljen pod određenom prijetnjom. Ipak oni to ne shvataju, jer za njihovu funkciju obrazovanje nije uslov!
Zamišljam kako postupaju sa lopovima, kriminalcima i dilerima droge (sitnim i krupnim), jer ako je ovo pristup prema onim koji žele dobro gradu i čija je vodilja zakon, pravda i vladavina prava, kako li tek prolaze ostali!?! Kako to sa njima uspostavljaju dogovore „u cilju bezbjednosti i očuvanja reda i mira“? Kruže neke priče po gradu, ali ko će vjerovati?! Zaradjuju ljudi, rade dodatne poslove, obezbjeđuju uz „saglasnost i potrebu“ vlasnika raznih lokala. Pa što ne bi i HTP „Ulcinjsku rivijeru“, iako oni imaju razna privatna obezbjedjenja.
Ipak, zaposleni u ovoj instituciji, od policajaca do Direktora i Ministra, morali bi pročitati i saznati nešto o Evropskom kodeksu i njihovim obavezama, koje slijede skorim otvaranjem poglavlja 23 i 24, jer nakon njihovog zatvaranja više ništa u ovoj državi neće biti isto. I njihov rad će više zavisiti od Ustava i zakona nego od nalogodavaca i moćnika iznad zakona. Valja se pripremiti za taj dan! Takođe, treba svojim nasljednicima ostaviti ponos, a ne etiketu „bivšeg policajca“.
Tražim izvinjenje poštenim, časnim i razumnim policajcima (i mojim prijateljima) koji rade ovaj posao kako bi hranili svoje porodice i nadam se da će i oni imati nadređene na koje će moći da se ugledaju i koji će postupati po zakonu i u skladu sa zdravim razumom, ne dovodeći ih često u „nebranom grožđu“.
Na kraju, izvinjavam se ujedno i urednicima portala, jer ovaj tekst nisam prijavio u Upravi policije i nadam se da ga neće pročitati više od 20 ljudi, kako bi i ja i vi izbjegli neprilike sa (zdravim) razumom lokalnih visokih policijskih službenika ovog „anarhističkog“ grada.
Postojeći kapaciteti deponije Možura dovoljni do kraja 2026. godine, rekao je izvršni direktor deponije “Možura” Senad Arabelović. On je to rekao u razgovoru sa ministrom ekologije, održivog razvoja i