Nama Ulcinjanima treba da dodju aktivisti sa strane pa da nam kažu i pokušaju da zaštite ovu državu jer mi smo, jel’te, gospoda i ne bavimo se glupostima! Nije mi cilj kritikovati svaki put kad pišem, ali ne znam drugi način da nešto pokušam promijeniti na bolje. Ovi redovi su me inspirisali da pišem o događajima (tribinama, brojnim reakcijama na društvenim mrežama i televizijskim emisijama) najistaknutijih predstavnika civilnog društva u Crnoj Gori kao što su Vanja Ćalović Marković, Aleksandar Dragićević, Miloš Vuković, Jovana Janjušević, Vuk Vujisić, Darko Saveljić, Andrijana Mićanović, i mnogi drugi, a među njima i neke ugledne dame i gospoda iz Ulcinja kao što su Džemal Perović i Zenepa Lika, te Mustafa Canka sa svojim saradnicima.
Umjesto da vam se zahvalim na doprinosu koji dajete u odbrani ove zemlje, ja vam kažem – ZA KOGA SE TO TRUDITE? Ne zaslužujemo ULCINJ, mi ga izdajemo. Izdajemo ga neučestvovanjem na ovim skupovima koji se organizuju u našem gradu (ulcinjske plaže), za dobrobit naše kuće. Tako što jednostavno ne obraćamo pažnju na njih i ne govorimo o njima. Jer u našem svakodnevnom rječniku ne manjka izreka poput: “Što mi imamo od ovog posla” ili “Oni rade ovaj posao da bi imali koristi od projekata.” A s druge strane, kroz lajkove ili komentare na društvenim mrežama “vapimo” što nam oduzimaju “Đedovinu”.
Čak se i ja “naježim” kad čujem Allabarove helikoptere kako svakodnevno kruže “kao svoji na svome”, ali kad vidim koliko smo ravnodušni, pa kažem sebi: “Neka nam ga, zna on gdje je došao”.
Žao mi je što se toliko trudite oko NAS i što umjesto da smo dobri SUSJEDI i da vas ispoštujemo kao PRIJATELJE, ne pokazujemo apsolutno nikakvo poštovanje i vrijednosti po kojima smo se donedavno odlikovali.
Ne znam šta bih tu mogla još dodati. Daj Bože da ovo izađe na dobro!
