Saopštenje za javnost izvršne direktorke NVO Green Home Azre Vuković.
Povodom Svjetskog dana močvarnih staništa (World Wetlands Day) koji se obilježava svake godine 2. februara sa ciljem da se ojača svijest o močvarnim staništima, ne može a da se ne zaključi da močvarna staništa u Crnoj Gori, pored sve svoje nesporne vrijednosti, nemaju zaštitu države.
U Crnoj Gori postoji čitav niz močvarnih staništa koja doprinose biodiverzitetu, klimatskim mitigacijama i adaptacijama, dostupnosti svježe vode, ekonomiji i šire, među kojima su Skadarsko jezero, Ulcinjska solana, Tivatska solila, Mareza, Lužnica, Buljarica, Plavsko jezero sa okolinom, Šasko jezero sa okolinom, Jezerska površ na Durmitoru i druga. Među njima, Skadarsko jezero, Ulcinjska solana i Tivatska solila su uvrštena u Ramsar listu čime su i zvanično na listi međunarodno važnih močvarnih staništa.
Umjesto da ova područja budu čuvana kao najvrijedniji prirodni resursi ove države, ne samo u formalnom nego i u suštinskom smislu, u praksi to nije slučaj. Na ovim područjima, kao i širom Crne Gore uostalom, dešavaju se radnje i aktivnosti koje su u potpunoj suprotnosti sa zaštitom ovih vrijednih ekosistema a koje obuhvataju nelegalnu eksploataciju prirodnih resursa, nelegalnu gradnju, zasipanje močvarnih terena, zagađenje i tako dalje.
Za sve ovo, država, ali ni lokalne samouprave, nemaju adekvatan odgovor godinama unazad čime se trajno i bespovratno uništavaju ovi ekosistemi.
Problemi su brojni, pa tako za Ulcinjsku solanu od momenta proglašenja zaštićenim područjem na nacionalnom i međunarodnom nivou 2019. godine pa do danas, nije pronađeno adekvatno rješenje za upravljača. Skadarsko jezero je u kontinuitetu na meti nelegalne gradnje, uzurpacije prostora, nelegalnog ribolova i tako dalje, a da država nije stvorila mehanizme da se ove aktivnosti obuzdaju. Nadalje, područje Mareze i Lužnice se kontinuirano zasipa šutom na kojem se nelegalno gradi, a da za to ne postoji adekvatna reakcija. U konkretnim primjerima, govorim o područjima koja su formalno zaštićena, pa opet, nisu stvoreni mehanizmi da se ti ekosistemi očuvaju. Kakvo je stanje kod onih koji nemaju ni status zaštićenog područja, izlišno je govoriti.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana močvarnih staništa je „Zaštita močvara za našu zajedničku budućnost“. Trenutno stanje u odnosu na zaštitu prirode u Crnoj Gori, a koje traje jako dugo, nam ukazuje na potpuni nedostatak snage, ali i volje države da se pobrine za svoja najvrijednija prirodna područja i da zaokruži sisteme upravljanja na način da makar za sve nelegalne radnje postoji adekvatna reakcija, čime bi se stvari pomjerile sa mrtve tačke i poboljšalo upravljanje. Ako ovako nastavimo, naša močvarna staništa će nestajati ispod kamiona šuta i nanosa i neće previše toga ostati sačuvano za budućnost.
—
Međunarodni Dan močvarnih staništa proglašen je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru. Konvencija o močvarama je međuvladin ugovor koji pruža okvir za nacionalno djelovanje i međunarodnu saradnju za očuvanje i mudro korišćenje močvara i njihovih resursa a do danas ga je potpisala 171 zemlja svijete. Na listi močvara koje imaju međunarodni status zaštite, odnosno na Ramsarskoj listi uvrštena 2414 močvara. I pored sve važnosti, močvare su jedan od najugroženijih ekosistema na Zemlji, sa velikom stopom nestajanja što je i razlog obilježavanja ovog datuma na međunarodnom nivou. Uzroci degradacaije i gubitka vlažnih staništa i močvara su isušivanje, izmjene staništa, zagađenja, prekomjerna eksploatacija i klimatske promjene a karakterišu i naša močvarna staništa.
