Potpredsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović dao je sljedeći intervju dnevnom listu „Pobjeda“.
Sve manjinske stranke u Crnoj Gori ali i stručna javnost su osudile sadržaj Rječnika crnogorskog jezika čiji je autor CANU. Da li smatrate da se Rječnik mora povući?
D.Abazović: Ironično rečeno, srećna je država u kojoj je glavni politički problem neka knjiga ili rječnik. Naprosto, i na ovom testu naše društvo je palo. Sa jedne strane, nije bilo dovoljno volje i spremnosti da se prihvate evidentne i iritirajuće greške, a sa druge strane, neki koji u javnosti pucaju od nezadovosljstva zbog Rječnika, zapravo u svojim odajama, zadovoljno trljaju ruke jer su pronašli temu sa kojom će makar prividno i kratkotrajno prikriti svoja politička nedjela. Nema dileme da su određeni pojmovi u Rječniku sporni, pogrešni, iritirajući, odnosno da ne odgovaraju istini. Ali Rječnik, makar bio i produkt Akademije, nije sveto pismo, nego djelo koje se koriguje, dopunjuje i mijenja. Smatram da je u najvećem interesu CANU da to što prije prizna i učini. U suprotnom, ostaće nepotrebni ožiljci, primitivne političke priče kojih je Crna Gora sita, a sama knjiga neće služiti svrsi već političkom izrugivanju.
Prema informacijama Pobjede o povlačenju Rječnika nedavno ste razgovarali i sa predsjednikom CANU Momirom Đurovićem. Šta vam je on rekao na sastanku?
D.Abazović: Razgovor sa predsjednikom CANU-a je protekao u korektnom akademskom dijalogu, a tema je bila vezana za dio Rječnika koji tretira Albance. Iznio sam svoje mišljenje koje je mnogo puta javno ponovoljeno i sa govornice u Skupštini Crne Gore, da dio Rječnika koji tretira pojmove vezano za albanski narod i Albance izaziva opravdana negodovanja naroda kojem pripadam i da nije dobro da državna akademija ostavlja prostor za toliki stepen nezadovoljstva. Predsjednik me je sa druge strane uvjeravao da će Akademija zauzeti stav po kome su oni otvoreni za sve dobronamjenre sugestije i primjedbe. Nakon toga su uslijedila i neka saopstenja za javnost u tom pravcu, a moje skromno mišljenje je da, ipak, treba biti odlučniji, priznati greške i obećati korekcije u najkraćem realnom roku.
Član Koordinacionog odbora GP URA, pomoćnica ministra prosvjete i predsjednica Savjeta za izradu Rječnika profesorica Tatjana Bečanović saopštila je da čvrsto stoji svojim integritetom iza sadržaja Rječnika. Savjet je čak javnim saopštenjem upozorio medije koji se bave tim pitanjem da ruše multietičnost Crne Gore. Da li je to dobar model da se raspravlja o ovako važnom pitanju?
D.Abazović: Odmah da raščistimo: GP URA nema nikakve veze sa Rječnikom i sva ta unakrsna povezivanja, koje proizvode režimski mediji i jedan broj marginalnih političkih satelita DPS-a, su obična budalština i podmetačina. GP URA je ponosna što u svojim redovima ima akademike, intelektualce i ljude od zavidnog integriteta. Tačno je da su pojedini njeni članovi bili u timu za izradu Rječnika, ali je isto tako tačno, da je jedan veliki broj njih javno osudio tekst, potpisao peticiju za njegovo povlačenje i imao stručne, kritičke osvrte na isti. Organizovana medijska hajka kvazi-novinara i političkih marginalaca koji bi trebali da zahvale CANU što je izdao ovakav Rječnik, te samim tim dolio gorivo u njihove zakržljale političke mašine podjela, samo govori o realnoj snazi GP URA i njegovoj važnosti za demokratske procese u Crnoj Gori. Profesorica Bečanović ima pravo na svoj stav, kao i mi ostali što imamo prava na svoj. Ljudski i prijateljski, razumijem da je njoj najteže, jer zbog 10, 20 ili 50 spornih pojmova treba povući knjigu koja ima preko 12000 riječi. Ona u Akademiji nije delegirana zbog URE, već zbog svog naučnog opusa.
Ako me pitate za model prevazilaženja ove situacije reći ću sledeće. Moj je predlog da se prizna greška i da se odrade korekcije bez političkih rasprava sa onima koji napadaju po zadatku, pa samim tim i ne zaslužuju odgovor. To je po meni put, ali, naravno, u konačnici, svako bira svoj.
Stručna ali i laička javnost je zaprepašćenja odrednicama u Rječniku koje se odnose na albanski narod i njihovu autohtonost na području Crne Gore. Sporno je i značenje termina albanizacija kao i termin Albanci. Da li postoji opasnost da takvi stavovi kod albanskog naroda naprave otklon od tradicionalnog povjerenja koji oni imaju u crnogorsku državu?
D.Abazović: Već sam rekao, te odrednice ne odgovaraju istini i povećavaju jaz između Albanaca i drugih naroda u Crnoj Gori. Nisam stručnjak, ali se, po meni, ne može na isti način definisati amerikanizacija, bugarizacija i albanizacija. Zbog senzibilnosti našeg društva, drugačije istorije pojedinih naroda, pojmovi koji imaju veze sa određenim narodima i religijama koji su prisutni u Crnoj Gori ili u neposrednom komšiluku, moraju imati poseban, nazovimo “strožiji” i obuhvatniji tretman nego ostali. Ovo, prije svega, zbog emotivnog naboja koji je na Balkanu često iznad gornjih granica normale, a sve u cilju jačanja naše multikulturalne zajednice i priprema za evropski put koji nam slijedi.
Prvi tom Rječnika zadire i u revidiranje ali i falsifikovanje istorije oslanjajući se na neka rješenja koja su bliska Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti. Kako gledate na stav iz Rječnika da je vođa četnika u Drugom svjetskom ratu Draža Mihajlović antifašsta?
D.Abazović: To su takođe neki od pojmova sa kojima elementarna logika ima problem. Ali, ponavljam: ovako nešto najviše treba da zabrinjava samu Akademiju. Građani bi to trebali doživjeti relaksirano i “sa nekim simpatijama”, slično kao i ono da je Mjesec planeta.
Pitanjem Rječnika CANU prijeti i da izađe van granica Crne Gore imajući u vidu da se i albanska Akademija iz Tirane interesuje za sadržaj. Osim toga poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj traži o krivični odgovornost. Da li postoji opasnost da se pitanje Rječnika internacionalizuje?
D.Abazović: Ponavljam, bio bih srećan kada bi Rječnik bio najveći problem u Crnoj Gori, to bi značilo da smo kao društvo daleko odmakli u razvoju. Naravno, to nije tako. U potpunosti sam saglasan da su neke odrednice u Rječniku neprihvatljive i uvredljive, ali javno pitam kolegu Đeljošaja, kao i ostale kolege koje su se javile po ovom pitanju: po kojem ste to pitanju bili ovako aktivni? Za Solanu? Za Opštinu Tuzi? Za porast javnog duga zemlje? Za aferu Zavala? Za pitanje ratnih zločina? Za Kaluđerski Laz? Za iseljavanja sa sjevera? Oko svega ovoga su ćutali ili ponekad stidljivo govorili, dok su svo vrijeme uredno podržavali nepromjenjivu vlast zbog koje se, između ostalog, i danas svađamo po raznim nacionalnim i vjerskim osnovama. Jednostavno rečeno, nema potrebe da se bilo šta internacionalizuje, mi smo najveći problem sebi samima. Tenzije moramo smanjiti, svi zajedno moramo raditi na jačanju našeg demokratskog kapaciteta i težiti da priznajemo i da ne ponavljamo greške. Moramo mijenjati sistem i društvenu atmosferu u kojoj živimo. To važi i za aktere koji su aktivni u ovom slučaju, pa neka svako krene od sebe.
