„Pomogni mi još ovaj put“ – samo je jedna od rečenica koju često koriste lokalni političari u Ulcinju kako bi ubijedili građane da ih ponovo glasaju. Priznaju oni i greške, ponavljaju obećanja, milione, kamione, avione… ali im je vlast preča od dostojanstva, a za istinu da i ne govorimo. Pitam se samo zašto je to tako? Jer moguće da im je toliko stalo da budu dio vlasti, iako sami priznaju da je Opština u ogromnim problemima i da će teško u skorije vrijeme izaći iz krize. Nema drugog logičnog odgovora osim da nešto mute i da sebi žele pribaviti neku ličnu korist. U suprotnom izborima bi pristupili mnogo opuštenije i slobodnije, uvjereni da će ih građani nagraditi ako su dobro radili u prethodnom periodu, kao i da će postupiti suprotno ukoliko nijesu ispunili njihova očekivanja.
No, znaju oni dobro da je ulog nešto veći, da ne kažem presudan. Nema to veze sa odbranom javnog interesa, jer da su ga do sada branili makar 5% u odnosu na ono što su najavljivali dok su bili opozicija, ne bi morali ni da rade kampanju. Pobjedili bi ubjedljivo i bez konkurencije. Međutim, Ulcinj je u prethodne dvije i po godine dobio još jedno, Bog zna koje po redu razočarenje u posljednje dvije decenije. Od obećanih eksperata dobio je najsmotaniju upravu ikada, čije su sve bitnije odluke ostale sporne ili su obarane na Upravnom sudu, i koji su grad odveli u stečaj zvani Sanacioni plan Vlade. Bisera je zaista bilo mnogo. Ulcinj je godinu dana imao dva direktora Turističke organizacije, jer nova vlast nije znala da smijeni starog, a novi nije htio da čeka. Ovdje se dešavalo da gradonačenik (protivzakonito!) smjeni potpredsjednika, a ovaj da ostane u koaliciji na vlasti i ako ga ovaj prvi očigledno ne želi. No, to nije sve. Bilo je slučajeva i da su sekretari konkurisali da sami sebi postanu savjetnici u svojim resorima. Naprosto, da čovjeka prođe jeza. Od obećanih novih radnih mjesta, otvorena su samo ona pred izbore, a od investicija ostale su samo bajke i 3D animacije. Ako ovome dodamo da su kapitalne stvari poput vraćanja Maslinade u Valdanosu ili Morsko dobro skoro potpuno pale u zaborav, (jer u koaliciji sa DPS-om na državnom nivou to više nije u interesu da se spominje), onda je jasno da se do glasova može doći samo moljakanjem, preklinjanjem, pritiscima ili kupovinom. Teza koju koristi najača lokalna partija Forca, da oni nijesu idealni, ali da od njih nema boljih, nešto i nije mnogo kreativna. Zapravo to je kopirana teza DPS-a sa državnog nivoa, koja je ovu zemlju mnogo koštala do sada, a oni su samo dobri đaci koji slušaju svoje roditelje. No, ni tu nije kraj lokalnim ludarijma. Prvo čujemo kako je u Opštini istrijebljena korupcija, a onda imamo priliku da vidimo kako gradonačelnik i potpredsjednik Opštine jedan drugog optužuju za korupciju i to velikih razmjera!? Pa nije ni čudo onda što niko javno ne smije da kaže da neće sa DPS-om poslije izbora. Hoće! Naime, nije ovdje važan razvoj grada, koliko siguran zaklon, nalik onome kojeg već ima jedan od lokalnih lidera koji sjedi u Skupštini Crne Gore, a koji ima više krivičnih prijava. Čovjek je neviđeni šampion, za godinu dana je stvorio milionske dugove, zaposlio na desetine radnike, dobio poslanički mandat, zgrnuo imunitet i rekao – ćao. Ne čudi ni to što se u prethodnom periodu nije uradilo ništa značajno za grad, čelnici su očigledno bili preokupirani svojim ličnim poslovima, ucrtavanjem zgrada, parcela, pa je za javno dobro ostalo malo vremena. A vrijeme i onako leti, zato se uvijek traži još koji mandat.
Građani Ulcinja su i pored svih dešavanja u prethodnom periodu kojeg karakteriše urušavanja njegove turističke privrede, ekonomskog urnisanja i sistemskog ponižavanja, ipak, sačuvali opozicioni duh. Mijenjali su mnogo puta do sada, kao nijedan drugi grad u Crnoj Gori, birali razne kombinacije, jačali mnoge nove subejkte i pojedince. Vjerujemo da će tako biti i ovoga puta. Nije toliko važno izvesti promjenu, koliko je bitno imati vjeru da se ona zaista može desiti. Ovaj grad nije nikako ovo zaslužio, on samo želi malo ljubavi. Politički subjekti vlasti moraju prestati da trguju ljudskim sudbinama i moraju uvjeravati ljude da je sloboda dostižna i da se za nju treba boriti demokratskim sredstvima. To je misija svake zdrave politike. Zato, dragi građani, kad Vas sljedeći put startuje neki političar sa „pomogni mi još ovaj put“, odogovorite mu „vrijeme je da pomognem gradu, kad već ti nećeš, zato ću glasati slobodno i po svojoj savjesti“. Ne dozvolite da se cijeli grad pretvori u „Trg robova“, a cijelo stanovništvo u masu koja ima svoju cijenu. Vrijeme je da se izdignemo iz pepela, da svakome ko želi dobro ovom gradu pružimo ruku. Da Ulcinju vratimo oteti sjaj i oslobodimo potisnuti duh. Da mu vratimo njegove masline, njegovu zemlju i slavu. Zato svi razmislite dobro prije nego što obavite svoju građansku dužnost, jer realna snaga je u svakom od nas pojedinačno. Izbora će, naravno, biti još mnogo, sa tim se ne treba opterećivat, ali moramo vjerovati u riječi Halila Džubrana: “Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava, probudite ga i objasnite mu slobodu”. Valjda nas je nečemu naučila naša slavna istorija!
