Ima razloga da se “ljutimo” na dr Gani Karamanagu. Često nas okuplja da nam nešto saopšti iz medicine ili literature. Mi u tome podržavamo poznatog ljekara, našeg sugrađanina. Koliko sam registrovao, bilo je šest takvih okupljanja i sa svakog od njih odlazio sam zadovoljan, bogatiji sa mnogo informacija, radosniji što te stvaralačke Ganove skice ne odlaze u zaborav, već će biti sačuvane.
Ima razloga da se “ljutimo” na dr Gani Karamanagu i zato što nam je darivao mnogo toga iz medicinskih nauka, a ujedno i dosta medicine pa nas “primorava” da čitamo i onda kada nijesmo imali takve namjere. A to su tekstovi iz medicinske struke.Kada se moram opredjeliti, odlučio sam da kažem nekoliko rešenica o Ganu doktoru, malo više kao Ganu stvaraocu, pripovjedaču. Kao laik, opredjeljujem se za literaturu jer u toj vodi bolje plivam.
Neka poštovani prisutni znaju da je Gano još kao mladi srednjoškolac, sa odličnim uspjehom u srednjoj školi prigrlio svim svojim srcem medicinu. I završio je u roku. Između Ganove medicine i njegovog stvaralaštva nije bilo nesporazuma.
Gano medicinar je brzo napredovao, uspješno radio, ljudima pomagao. Sad mu je kaže draže što nije poslušao majku:
“da izuči za molera, kao što je to učinio njegov brat od tetke, a koji je sa tim zanatom molera radeći u inostranstvu dosta dugo zaradio sredstva za život”. Majka je poljubila diplomu i sliku ljekara sina i bila srećna što će njen sin Gano biti od koristi ljudima. Posebno kao ljekar.
Sa medicinom ili bez nje, Gano sazrijeva. U vrijeme kada nije bilo službi da obilazi bolesnike, Ganovi pacijenti (uistinu je tako bilo) bili su po nekoliko dana stacionirani u njegovoj kući u Starom gradu. I tako je dalje Gano sticao ugled dobrog ljekara i dobročinitelja.
Bilježimo detalj kada Gano prvi put u svojoj karijeri odlazi na patronažu na selo, a toga dana će, poslije mnogo godina, pasti snijeg.
U više od 100 priča Gano je zabilježio svoje skice i crtice, obećava da tu još nije kraj, da će biti još priča i pričica.
Za ovo do sada doktore Karamanaga AFERIM.
