autorka: Biljana Jovićević, novinarka
Pet godina nakon što su odigrali presudnu ulogu u dovođenju na vlast Donalda Trampa (Trump) američki mediji i društvene mreže počele su ga sankcionisati za širenje laži i teorija zavjere, tek ili neposredno pred novembarske izbore.
Sve je kulminiralo u izbornoj noći i narednom danu kada je Twitter za manje od 24 sata skinuo više od 40 Trampovih tweetova u kojima je bez nuđenja dokaza tvrdio da su izbori, čiji se rezultat u tom momentu nije znao, pokradeni, da on vodi i pobjeđuje, sad već izabranog predsjednika SAD-a, Džozefa R. Bajdena juniora (Joseph Biden jr.).
Riječima profesora javne politike na Univerzitetu Berkli (Barkley) Roberta Reiha, (Reich): „Mediji su iznenada počeli da ukidaju Trampove pres konferencije i prozivaju njegove laži u realnom vremenu. Ovo je trebalo da počnu godinama unazad“.
Profesor Reih, nekadašnji ministar rada u administraciji predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton), u međuvremenu dio izrazito progresivnog krila Demokratske stranke, često je posljednjih godina kritikovao i nije jedini, odnos medija, a posebno društvenih mreža, prema Trampu.
No, nijesu svi, čak ni među progresivnim demokratama, a naročito ne republikancima, saglasni sa ograničavanjem slobode govora -svetim prvom garantovanim američkim Ustavom. <<<<<opširnije
Rasprave o tome već neko vrijeme se vode uz sve glasnije pozive da se Facebook i Twitter razbiju, jer su postali previše moćni i uticajni, a ne mogu ili neće da kontrolišu sadržaje na svojim platformama, prije svega lažne, govor mržnje i širenje teorija zavjere, ono što je umnogome oblikovalo sve snažnije desničarske političke trendove posljednjih godina, kako u Americi tako i svijetu.
Osim javnih prozivki, šefovi ova dva tehnološka giganta, Mark Zakerberg (Mark Zuckerberg) i Džek Dorsi (Jack Dorsey) zajedno sa Sundarom Pičaijem (Pichai) izvršnim direktorom Google-a i vlasnikom Amazona, najbogatijim čovjekom na svijetu, Džefom Bezosom (Jeff), više su puta u posljednjih godinu i po dana saslušavani pred Kongresom, što je bez dileme uticalo da prvo Twitter, pa potom i Facebook počnu da sankcionišu lažne sadržaje uključujući i Trampove.
No, šta god da se bude dešavalo u Americi do 20. januara 2021., bez obzira hoće li i kako Tramp i njegove pristalice, priznati poraz na izborima 3. novembra, nekoliko je važnih zaključaka koje možemo izvući iz proteklih godina njegovog odnosa sa medijima, posebno elektronskim, koje je „lider slobodnog svijeta“ gotovo svakodnevno etiketirao kao „narodne neprijatelje“ (enemy of the people).
Profitirati od mrskog neprijatelja
Američki mediji, primarno takozvani mainstream, mada ne treba zanemariti ni alternativne, desne medijske outlet-e (Breitbart prije svih), uz društvene mreže, doveli su Trampa na vlast 2016-te, ili mu u najamanju ruku omogućili sate i sate besplatnog reklamnog prostora. To je nevjerovatna ironija imajući u vidu da im je cilj bio potpuno suprotan.
Osim Fox News-a, svi takozvani liberalni korporativni mainstream mediji bili su ubijeđeni da će, emitujući sve Trampove poruke 24/7 (neprekidno) u kojima je širio mržnju prema migrantima, izbjeglicama, muslimanima, tadašnjoj rivalki Hilari Klinton (Hillary Clinton) i drugima, zapravo ga eliminisati iz igre. Osim toga nije škodilo njihovim rejtinzima, naprotiv.
Momenat kada je potpisnica ovih redova shvatila, suprotno tadašnjim procjenama, da će Tramp pobijediti Klinton, bio je negdje sredinom ljeta 2016-te, kada je među brojnim istraživanjima i analizama izašao nevjerovatan podatak iz maja iste godine, u trenutku kada još nije bio odlučen niti republikanski niti demokratski kandidat. Prema analizi američkih televizija, Donald Tramp je u maju dnevno sa TV odašiljao poruke skoro 17 minuta, Hilari Klinton između 6 i 7 minuta, a u tom trenutku, ubjedljivo najpopularniji kandidat, Berni Sanders- jedva pola minuta dnevno. Suvišno je reći da je favorit medija bila Klinton, dobar poznavalac mehanizama vladanja, ali neharizmatična i za medije, naročito u poređenju za Trampom, dosadna.
Neznanje i nekvalifikovanost koju je Tramp pokazao na dužnosti predsjednika Amerike fascinantna je, ali je isto tako, njegova sposobnost razumijevanja, korišćenja i manipulacije medijima za poštovanje. Svih prethodnih pet godina, (od početka kampanje 2015.) do samog finiša ovogodišnje kampanje, Trump je do maksimuma koristio otvoreno neprijateljsko ponašanje mainstream medija (CNN, MSNBC, CBS, ABC, NBC …) u svoju korist i uzvraćao im jednakom mjerom. Oni su se neprekidno „pecali“ na brojne laži koje izgovori konfrontrajući ga činjenicama u real time-u, formirane su cijele redakcije koje su se bavile provjeravanjem činjenica, ali je efekat svega toga upitan.
I nakon svake razotkrivene laži i neistine, a broje se u hiljadama, što od TV stanica što od uglednih The Washington Post-a (WP/Wapo) ili, kako ga stalno zove, „propadajućeg“ The New York Times-a (NYT ), Trump je dobio skoro osam miliona glasova američkih građana više, nego 2016. Džo Bajden jeste izabrani predsjednik sa pet miliona glasova viška, ali je Tramp iskoristio svakodnevne obračune sa mainstream medijima da maksimalno mobiliše svoje biračko tijelo, rutinski ih hušakajući na medije, uvjerivši ih da su oni neprijatelji i dio zavjere liberlano ljevičarske elite protiv njega i njih, ukratko- učvrstio je „trampizam“.
Na ovim, baš kao i prethodnim izborima, procjene i istraživanja medija, koja su istini za volju za njih radile anketarske agencije- o rezultatu izbora, pokazale su se kolosalno pogrešne. Nikakve predviđene „ubjedljive“ (landslide) pobjede Bajdena bilo nije, što je drugoj polovini Amerike, onoj koja je za Tramp-a „samo još jedna potvrda da mediji rade za Bajdena i da zato oni ne mogu proglašavati pobjednika izbora“.
Mainstream medijima uz Bajdenovu pobjedu ostaje pak, makar zasad, činjenica da im je Tramp bio vrlo profitabilan za posao, podigao rejtinge, čitanost i takozvane „pratioce“ (subscribers) kao i broj dobijenih nagrada za istraživačke priče o njemu. Primjera radi The New York Time-s je u avgustu ove godine brojio 6,5 miliona pretplaćenih internet korisnika.
No, The Hill- jedan od najbrže rastućih alternativnih medija, prije svega zahvaljući voditeljskom paru koji čine ljevičarka, bivša neuspješna demokratska kandidatkinja i voditeljka MSBNC –ja, Kristal Bol (Krystal Ball) i desničar Sagar Enjeti (Saagar) koji su skupa napisali bestseler „Populistički vodič za 2020 nova desnica i nova ljevica rastu“ (The Populist’s Guide 2020 : A New Right and New Left are rising), objavili su polovinom avgusta, da su urednici ovih medija privatno priznali da Trampov poraz, za njih nesumnjivo znači značajan pad rejtinga i prihoda.
„Porodični građanski rat“ u FOX-u zbog ishoda izbora
Naime, kako su je kritičari zvali, dugodišnja „romansa“ mainstrem medija sa omiljenim predsjednikom Barakom Obamom (Barack) ni izbliza nije bila toliko profitabilna, kao njihov konstantni rat sa Trampom.
Kada je riječ o ratu, ovi predsjednički izbori donijeli su pravi mali „građanski porodični rat“ u Fox News-u, kojeg su u protekle četiri godine zbog lojalnosti Trampu nazivali državna televizija. Porodica medijskog mogula Ruperta Murdoka (Murdoch) u čijem je vlasništvu ovaj mediji, međusobno se konfrontirala oko priznanja rezulata izbora i Bajdenove pobjede i širenja Trampovih nedokazanih tvrdnji o izbornoj krađi.
Valja reći da su mediji uoči izbora objavili da je otac familije, stari Murdok ocijenio da je Tramp „gotov“ i da je „sam sebi najgori neprijatelj“, ali njegov desno orjentisani sin Lahlan, za sada kontroliše Fox News. Takođe, tik nakon izbora kada je Tramp izašao u medije sa tiradom o tome da je pokraden, Ketrin Murdok (Kathryn) supruga njegovog drugog sina, demokrate Džejmsa (James) reetweetovala je poruku CNN-ovog Džejka Tapera (Jake Tapper) upućenu Fox-u u kojoj im je poručio „da je momenat da ovaj mediji stavi državu ispred profita“. Ketrin Murdok je uz to dodala: Saglasna sam!
Takođe su se podijelili i novinari i voditelja ovog medija. Profesionalni novinari i izvještači sa izbornih mjesta, koji jesu konzervativci ali ne žive u iluzijama, negiraju Trampove tvrdnje, otvoreno ih zovući neistinama i lažima.
Fox- koji od svih TV stanica u Americi ima najveću gledanost, bio je na potpunoj usluzi američkom predsjedniku, on se javljao u programe kad je i koliko želio. Neki od njegovih najvećih lojalista su: ekstremno desničarski voditelji i Trampov neformalni savjetnik, Šon Heniti (Sean Hannity), Lora Ingram (Laura Ingraham), Žanin Piro (Jeanine Pirro), Taker Karloson (Tucker Carlson) koji i dalje podržavaju sve njegove tvrdnje o izbornoj krađi. Interesantno je međutim da se Tramp ovih dana, do mementa pisanja ovog teksta nije javljao u svoj omiljeni jutarnji progam Fox and Friends, gdje su u posljednje vrijeme, predsjedniku blagonakloni voditelji imali problema da ga zaustave u priči i isključe iz programa.
Tramp je, ma koliko ga istinski prezirali, bio blagodet i inspiracija i za američke komičare: Stiven Kolber (Stephen Colbert), Džon Oliver (John) Trevor Noa (Noah), Set Majers (Seth Meyers), i drugi baš zahvaljući predsjednikovim gafovima imali su materijala na pretek i veoma dobro su ga koristili, nadomještavajući nekad ozbiljnom, a duhovitom obradom tema, čak i informativne emisije.
Tramp možda odlazi, ‘trampizam’ sigurno ostaje
Iako je Tramp, voljeli ga ili mrzili svjedno, bio plodonosan za sve vrste medija, (TV , radio, internet, portali, društvene mreže, pa čak i štampane medije), njegovih četiri godine u Bijeloj kući potvrdili su da je i pored snažne konkurencije -televizija i dalje medij bez premca, i da joj primjera radi- YouTube i društvene mreže služe samo kao podrška.
Ali i pored toga u SAD-u je i dalje izuzetno jak uticaj radija- neke od najpoznatjih i najuticajnih javnih ličnosti, poput kontroverznog desničara Raša Limboa (Rush Limbaugh) imaju svoje radijske emisije, gdje Tramp redovan gost, posebno na popularnom internet radiju Sirius XM. Tu su i super uticajni podacsti -onaj Džoa Rogana (Joe) „Joe Rogan Experience“ ubjedljivo najgledaniji na svijetu, zbog čega je Tramp ovog komičara, ljubitelja MMA borilačkih vještina želio za voditelja predsjedničke debate. Sve uticajnije na javno mnjenje, posebno mlađe, su alternativne YouTube televizije poput TYT ( The Young Turks) koji ima ogroman broj pratilaca i preko 50 miliona pregleda mjesečno, najstariji alternativni TV YouTube program Democracy Now, te klasični YouTube show programi lijevih i desnih aktivista.
Primjera radi, vlasnik i urednik TYT-a, Dženk Ujgur ( Cenk Uygur) i Kajl Kulinski ( Kyle) autor istoimenog YouTube programa, vodeći su osnivači progresivnog tijela Demokratske stranke, takozvanih „Justice Democrats“ i oni stoje iza svih progresivnih kandidata koji su 2018. i ove godine ušli u Kongres.
Razlika između njih i mainstream medija je tome što ta grupa, koju čini još jedan broj intelektualaca, novinara, predstavnika akademske zajednice i javnih djelatnika, za razliku od demokratske elite, ima različito viđenje na koji način tretirati Trampa.
Većina, uz senatora Bernija Sandersa koji bio njihov favorit za predsjednika, zastupnice Aleksandrije Okasio –Kortez (Alexandria Ocasio-Cortez/AOC) za koju se mnogi nadaju da je buduća prva žena predsjednica SAD-a, te neočekivne podrške lingviste i filozofa Noama Čomskog (Chomsky), je uvjerena da je Tramp egzistencijalna opasnost po Ameriku i šire. Stoga su, iako nijesu preveliki entuzijasti, podržali Bajdena, a dio njih se ne protivi ni novouvedenim medijskim restrikcijma za Trampa. Manji dio progresivaca pak smatra da će sankcionisanje i ignorisanje, Trumpa i njegove pristalice samo još više razjariti.
Dvije se stvari kristališu za kraj:
Trampov rat sa američkim medijima još jednom je podctao neka suštinski nedefinisanja pitanja, ne samo u SAD-u, ali više nego kod drugih zbog Prvog amandmana Ustava: da li u slobodu govora spada i prenošenje neistina i podstrekivanje javnosti na nerede-čak i ako dolaze sa najaviše adrese, gdje je granica između prava javnosti da zna i odgovornosti medija za javno izgovorenu i prenešenu riječ, može li se i kako naći balans između slobode izražavanja i zaštite javnosti od širenja dezinformacija, neistina i laži?
Druga stvar koja postaje sve očiglednija je da Donald Tramp nema namjeru lako da ode, a čak i kad (ako) ode, prema sve češćim spekulacijima – vratiće se- jer ima namjeru da proba još jednom da uđe u Bijelu kuću- 2024. Iskoristio je naime, samo jedan mandat, od dva- na koja ima pravo. Eto prilike za medije da nastave, po njih profitabilan rat, sa još uvijek aktuelnim američkim predsjednikom.
No suštinsko pitanje za američke medije danas je prije svega: mogu li se efikasnije nego do sada nositi sa njegovim najopasnijim brendom -„trampizmom“?
Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.
