Velika plaža i Ada Bojana predstavljaju jedinstveni ekosistem. Ovdje, u dinamičnom spoju riječnih i morskih sila, nastaje prostor prepun života, a specifičan sastav tla i bogatstvo flore dodatno oblikuju ovu neponovljivu prirodnu oazu.
Velika plaža predstavlja prirodnu akumulaciju sedimenata (pijeska) koja je nastajala kroz milenijume, pod uticajem rijeke Bojane, morskih struja i vjetrova. Ova neprestana interakcija riječnog nanosa i morskih struja oblikovala je ovu jedinstvenu obalu, koja je u stalnom procesu transformacije, stvarajući prirodni prostor prepun života i dinamike.
Donošenje velikih količina sedimenta iz unutrašnjosti ka obali bilo je ključni faktor održivosti i stabilnosti plaže, kako na Velikoj plaži, tako i na samom ostrvu. Morske struje i talasi taložili su ove sedimente duž obale, ali istovremeno su doprinosili eroziji ukoliko bi došlo do poremećaja u prirodnom balansu sedimentacije.
Izgradnjom brana na rijeci Drim u Albaniji 20-ih godina prošlog vijeka, prirodni dotok pijeska je značajno smanjen, što je poremetilo delikatnu ravnotežu ovog ekosistema. Pijesak koji stiže morskim strujama sa priobalja i dna Jadranskog mora jedini je izvor na koji se moramo osloniti kako bismo održali plažu. Međutim, olujni talasi u ovom području, naročito tokom zimskih mjeseci, mogu dostići izuzetno veliki intenzitet, što dodatno ubrzava eroziju obale.
Kao rezultat svih negativnih faktora, danas svjedočimo nestanku plaža. Na Adi Bojani je nestalo oko 40 hektara plažne površine (što je jednako površini od oko 56 fudbalskih terena) u posljednjih 50 godina. Veliki gubitak zabilježen je i na istočnom dijelu Velike plaže.
Persijski zaliv ima drugačiju klimu, salinitet, biodiverzitet i dinamiku voda, dok naše područje, iako manje, ima mnogo bržu dinamiku promjena i veću osjetljivost, što ga čini ne samo jedinstvenim, već i ekstremno ranjivim.
Za razliku od Velike plaže, obale Ujedinjenih Arapskih Emirata, poput plaže Jumeirah u Dubaiju, pretežno su rezultat čovjekove intervencije – vještački nasute, stabilizovane i građene da impresioniraju, ali ne i da žive. Tamošnji pijesak je često dopreman s drugih lokacija, vegetacija je ukrasna, ali nije autohtona, a obala je gotovo potpuno lišena prirodne dinamike. Klima je surova, pustinjska, bez sezonskog pulsa koji diše sa tlom. Te plaže, iako vizuelno uređene, statične su i bez stvarne povezanosti sa prirodnim ciklusima, a godišnji troškovi njihovog održavanja mogu dostići desetine miliona dolara.
Nasuprot tome, Velika plaža je živi organizam – oblikovana vjekovima kroz susret rijeke i mora, diše kroz zlatne dine, šapuće kroz trave i mijenja se s vjetrom, u ritmu koji poznaje samo priroda. Nije scenografija, već pulsirajući mozaik života – jedinstven, tih i dragocjen.
Zbog svoje prirodne ranjivosti, Velika plaža je pod ozbiljnom prijetnjom. Svaka izgradnja, izmjena toka, nasipanje ili bilo kakva intervencija predstavlja ozbiljan udarac već narušenoj ravnoteži ovog prostora. Velika plaža bi mogla nestati – nestati zauvijek.
Ona ne traži mnogo – samo da ostane netaknuta, da diše slobodno. Jer ono što nismo stvorili, nemamo pravo ni da uništimo.
Autorka je inženjer zaštite od erozije
