UVOD
Podaci zvaničnih institucija Crne Gore pokazuju da su u periodu od 2012. godine do 2018. godine, u Siriju otputovala 23 punoljetna crnogorska državljanina (18 muškaraca i pet žena), zajedno sa troje djece. U Siriji je poginulo šest muškaraca; tri muškarca, četiri žene i dvoje djece su ostali na teritoriji pod kontrolom ISIL-a, dok je jedan muškarac pritvoren u Turskoj; osam muškaraca, jedna žena i jedno dijete se vratilo u Crnu Goru.
Neki od njih su na društvenim mrežema prijetili zvaničnicima i političarima da će se sa njima obračunati kada se vrate u zemlju.
U Istočnoj Ukrajini je od 2014. godine boravilo pet crnogorskih državljana i svi su se vratili u Crnu Goru.
Jedno lice oglašeno je krivim zbog učešća u stranim oružanim formacijama u Istočnoj Ukrajini i osuđeno na kaznu zatvora od šest mjeseci, dok je drugo lice oglašeno krivim zbog učestvovanja u stranim oružanim formacijama u Siriji i osuđeno na kaznu zatvora od šest mjeseci.
Podijeljeno društvo po svim šavovima, teška politička kriza, organizovani kriminal, endemska korupcija, visoka nezaposlenost, kršenje ljudskih prava, etnička, nacionalna i vjerska diskriminacija, politička i socijalno-ekonomska marginalizacija, nedostatak dobre uprave i slabe institucije, su samo od nekih razloga koji pogoduju rastu ekstremizma u Crnoj Gori. Takođe, mjesta gdje u većini žive manjine su najnerazvijenija područja Crne Gore.
Problem rasta etnonacionalizma i s njim povezane radikalizacije je u posljednjih nekoliko godina postao izuzetno vidljiv. Njegove manifestacije su ekstremna politička polarizacija, snaženje desničarskih ideja i u političkim partijama i u drugim organizacijama i grupama, sve veće miješanje vjerskih zajednica u javni život, te ekspanzija nasilja u javnom diskursu i u javnom prostoru.
U protesnim okupljanjima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori tokom 2020. godine djelovalo je nekoliko ekstremističkih grupa povezanih sa svještenicima te vjerske organizacije koji su bili učesnici ratova 90-tih godina u bivšoj Jugoslaviji ili profesionalni vojnici. Među njima je i proruska ekstremistička grupa „Noćni vukovi“, koji u Crnoj Gori djeluju od 2015. godine, a 2016. godine je u Kotoru formirana Balkanska kozačka vojska.
U tom gradu je sjedište „škaljarskog“ i „kavačkog“ klana, moćnih mafijaških grupa koje se uglavnom bave švercom droge iz Latinske Amerike. U njihovim obračunima stradalo je oko 60 ljudi na svim kontinentima.
Crna Gora je Evropsku policijsku službu (Europol) nedavno obavijestila o prisustvu nekoliko radikalnih grupa, među kojima su najizraženiji džihadisti i tekfirije.
U nekim obavještajnim analizama se navodi da su sigurnosne službe Balkana posebno zabrinute da bi do mogućeg napada radikalnih islamista koji bi izazvao međuetnički i međureligijski sukob, pored ostalog, moglo doći i u Ulcinju.
Ovo mjesto je tokom ljeta njihova glavna destinacija na jadranskoj obali. Imaju svoja mjesta ukojima se okupljaju, dok iz policije tvrde da kontrolišu aktivnosti ekstremista.
Za državu kojoj je turizam glavna privredna grana svaki ekstremizam, a posebno teroristički akti, može imati veoma teške posljedice.
PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR
Crna Gora je po svome Ustavu građanska, demokratska i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Svi građani jednaki su pred zakonom, i uživaju jednaku zaštitu svojih prava i sloboda. Prava i slobode građana ostvaruju se na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih međunarodnih sporazuma.
Ustavom Crne Gore, članom 28 je, isto tako, propisano da se jemči dostojanstvo i sigurnost čovjeka, kao i nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta.
Krivični zakon Crne Gore strogo sankcioniše javno podsticanje na nasilje ili mržnju prema grupi ili njenim članovima na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, te javno odobravanje ili umanjivanje težine krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina protiv iste grupe, pod uslovom da su ta krivična djela već potvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda. Uz to, ukoliko se ova djela izvrše uz dodatne elemente kao što su prinuda, zlostavljanje, ugrožavanje sigurnosti, skrnavljenje simbola ili spomenika, oštećenje tuđe imovine ili drugi oblici vandalskog ponašanja, predviđene su strože kazne zatvora od jedne do osam godina.
Ovim zakonom su propisane i kazne za krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore i krivična djela pranje novca i terorizma, kao i za krivična djelajavno pozivanje na izvršenje terorističkih djela ivrbovanje i obučavanje za vršenje terorističkih djela.
Osim Ustava i Krivičnog zakona, u Crnoj Gori antidiskriminacione norme temelje se i na nizu posebnih zakona i međunarodnih ugovora. Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o manjinskim pravima i slobodama, te Zakon o zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda, zajedno s drugim opštim zakonima, pružaju pravnu zaštitu od diskriminacije na osnovu nacionalne, etničke, rasne i vjerske pripadnosti. Crnogorsko zakonodavstvo usklađeno je s Direktivama EU u ovoj oblasti.
Diskriminacija je jasno definisana u pomenutim zakonima, obuhvatajući različite motive kao što su pripadnost naciji, rasi, vjeri, polu, jeziku, obrazovanju, socijalnom poreklu, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, invaliditetu i drugim ličnim svojstvima. Zakoni takođe zabranjuju širenje netrpeljivosti i ideja o superiornosti jedne rase nad drugom, kao i proganjanje organizacija koje se zalažu za ravnopravnost.
Ključneinstitucije imehanizmizaštiteljudskihprava i sloboda u Crnoj Gori uključuju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, sudsku vlast i inspekcijske službe, uz dodatne agencije i odbore poput Ministarstva za ljudska i manjinskaprava, Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore, Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, te Savjeta za građansku kontrolu rada policije u Crnoj Gori. Ovdje treba navestii Zakon o parničnom postupku koji omogućava ponavljanje parničnih postupaka na osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima povrede prava utvrđenih Evropskom konvencijom.
S druge strane, institucionalni okvir u oblasti očuvanja bezbjednosti i borbu protiv terorizma u Crnoj Gori, obuhvata Zakon o unutrašnjim poslovima, koji utvrđuje nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova u ovim oblastima, Zakon o sudovima, kojim se određuje da je Viši sud u Podgorici nadležan za krivične postupkeu vezi s ovim krivičnim djelima, kao i Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, kojim se definira oblast prikupljanja i analize informacija, uključujući terorizam i organizirani kriminal. Zakon o međunarodnim restriktivnim mjeromauređuje način uvođenja, primjene i ukidanja međunarodnih restriktivnih mjera, koje Crna Gora sprovodi, između ostalog, i u cilju poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i borbe protiv terorizma.
Oblast terorizma je tretirana i posebnim pravnim aktom, Zakonom o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma, kojim se uređuju mjere i radnje koje se preduzimaju radi otkrivanja i sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma, kao i poslovi, ovlašćenja i način rada organizacione jedinice organa državne uprave nadležnog za unutrašnje poslove, koja vrši poslove koji se odnose na sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma i druga pitanja od značaja za ovu oblast.
DA LI SMO BEZBJEDNI OD RADIKALIZMA U SVOJOJ SREDINI?
NVO “Ul info” je u okviru realizacije projekta “Interkulturalizam protiv radikalizma na Crnogorskom primorju”, koji je podržala Balkanska istraživačka mreža (BIRN), sproveo anketu u kojoj je učestvovalo 200 osoba sa ovog područja.
U nastavku možete da vidite deset pitanja, odgovore koji su sumirani i dati procentualno, te naše kratke komentare.
Komentar:
Obzirom na sve ono što se dešava, čini se da je broj onih koji se osjećaju bezbjedno ili bar djelimično bezbjedno dosta visok, odnosno gotovo 85 odsto. No, zabrinjava broj onih koji se ne osjećaju bezbjedno, posebno što, prateći ranijea nkete u državi, zaključujemo da taj broj raste.
Veoma interesantni odgovori. Našim građanima najveću prijetnju, više od jedne četvrtine ispitanika to navodi, predstavlja vjerski radikalizam.
Nadalje, takođe oko četvrtine anketiranih pokazuje potrebu za pravdom i nediskriminacijom,.
Za gotovo 30 odsto ispitanih korupcija i organizovani kriminal su najveća prijetnja.
Veoma je indikativno da vanjske prijetnje za naše građane ne predstavljaju praktično nikakvu opasnost.
Odgovori svjedoče da još imamo tradicionalno društvo, i da je porodica utočište najvećem broju građana.
Za gotovo tri četvrtine građana religija je važna. Mnogo više nego u nekim zemljama regiona, a posebno u državama EU. To daje na značaju vjerskim institucijama u društvu.
Još jedna potvrda da i na Crnogorskom primorju postoje snažna vjerska osjećanja.
No, odgovor na ovo pitanje morao bi sve da zabrine. Radikalizacija je posebno prisutna kod mladih.
Da nasilni ekstremizam i radikalizam predstavljaju opasnost misli gotovo 40 odsto onih koji su odgovorili na našu anketu. U jednoj interkulturalnoj sredini, kao i poznatom turističkom području, to je visok procenat, koji treba da pokrene nadležne organe na akciju kako bi se ta percepcija promijenila.
Građani prije svega percipiraju politiku kao izvor opasnosti, odnosno vjeruju da se ovim pitanjima politički manipuliše.
Veoma je visok procenat onih koji u tome vide vjersku pozadinu, ali i povezanost sa kriminalnim strukturama.
Građani smatraju da institucije nijesu previše angažovane u prevenciji nasilnog ekstremizma, kao što sljedeći slajd pokazuje da, prema njihovom uvjerenju, i mediji ne vrše kvalitetno svoju ulogu u pristupu ovim otvorenim pitanjima.
U zaključku, rezultati ankete pokazuju da:
Vjerski radikalizam predstavlja najveću prijetnju našim građanima, mišljenje je više od četvrtine ispitanika. Nadalje, oko četvrtina ispitanih su iskazali potrebu za pravdom i nediskriminacijom. Za skoro 30 odsto ispitanih korupcija i organizovani kriminal su najveća pretnja. Vrlo je indikativno da vanjske prijetnje za naše građane ne predstavljaju praktično nikakvu opasnost.
Odgovori također svjedoče da još uvijek imamo tradicionalno društvo, te da je porodica utočište
najveći broj građana. Za skoro tri četvrtine građana religija je važna. Mnogo više nego u nekim zemljama regiona, a posebno nego u zemljama EU. Ovo daje važnost vjerskim institucijama u društvu.
Gotovo 40 posto onih koji su odgovorili na naše istraživanje smatra da nasilni ekstremizam i radikalizam
predstavljaju opasnost. U interkulturalnom okruženju, kao i poznatom turističkom području, ovo je visoko postotak, što bi trebalo da podstakne nadležne organe da djeluju na promjeni ove percepcije.
Na kraju, želimo da primijetimo da građani smatraju da institucije nisu previše angažovane na
prevenciji nasilnog ekstremizma, a, prema njihovom uvjerenju, ni mediji ne obavljaju dobro svoju ulogu.
ANALIZA OBJAVLJENIH PUBLIKACIJA I ČLANAKA IZ OBLASTI EKSTREMIZMA, RADIKALIZMA I TERORIZMA
U analizi „Nasilni desničarski ekstremizam na Zapadnom Balkanu: pregled izazova pojedinih zemalja u oblasti P/CVE“, koju je autor Mirza Buljubašić, član ekspertske grupe RAN-a na Zapadnom Balkanu pripremio za Evropsku komisiju, navodi se da je u poslednjih dvadeset godina, Crna Gora postigla napredak prema pristupanju EU, ali je politički pejzaž postao sve više fragmentiran, a etnonacionalizam u porastu. Prema njegovom mišljenju, etnička polarizacija i radikalizacija, posebno između srpske i crnogorske zajednice, počele su se pojačavati neposredno pre sticanja nezavisnosti Crne Gore od Državne zajednice Srbija i Crna Gora 2006. godine. Online platforme, naročito društvene mreže, igraju ključnu ulogu u radikalizaciji ekstremističkih grupa, dok se njihove aktivnosti prenose u stvarni svet. Povećan ruski uticaj i politički konflikti dodatno su podstakli rast radikalnog desničarskog ekstremizma (RWE) među etničkim Srbima. Aktivnosti i organizacije RWE-a su prisutne i povezane sa susednim regionima. Vlada Crne Gore je 2018. godine usvojila zakon o veri, što je povećalo međuetničke podele, a Srpska pravoslavna crkva je podržala RWE aktivnosti. Online RWE aktivnosti se nastavljaju rasti, promovišući versku i nacionalnu pripadnost, reviziju istorije i širenje mržnje prema drugim etničkim grupama, što je rezultiralo porastom islamofobije i incidenata protiv muslimana. Pojava ekstremističke procrnogorske političke partije dodatno je zaoštrila situaciju. Ovaj tekst ukazuje na nedostatak politika i aktivnosti za suzbijanje RWE i nedovoljan pravni okvir za kontrolu online ekstremističkog sadržaja, ističući važnost uloge nevladinih organizacija i nezavisnih medija u suočavanju sa ovim izazovima.
Petar Djukanović iz Centra za gradjansko obrazovanje je u svojoj analizi „Pokretači radikalizacije i nasilnog ekstremizma u Crnoj Gori“ naveo da u crnogorskom društvu postoji visok i rizičan potencijal za razvoj radikalnih i ekstremističkih ideja i ideologija, iako se često smatra da je to društvo manje podložno ovim pojavama u poređenju sa drugim balkanskim ili postjugoslovenskim društvima. Prema njegovom mišljenju, slabe državne institucije, korupcija i nejednakost stvaraju osjećaj nepravde, nesigurnosti i beznađa među građanima, što može lako voditi u radikalizaciju. Istraživanje percepcije građana ukazuje na pesimizam u pogledu budućnosti društva, sa građanima koji polovinom očekuju stagnaciju ili čak pogoršanje situacije. Stavovi prema demokratiji su podeljeni, a postoji i pad povjerenja u institucije. Vjerske institucije, posebno crkva, generišu najveće povjerenje građana. Diskriminacija na osnovu etničkog porekla i materijalnog statusa je sveprisutna, a jedna trećina građana vidi opravdanje za nasilje radi postizanja određenih ciljeva. Slaba socio-ekonomska situacija je ključni izazov društva, s nezaposlenošću kao najvećim problemom. Građani se osećaju nedovoljno informisanim o radikalizaciji i nasilnom ekstremizmu, a nadležne institucije ne rade dovoljno na podizanju svesti građana o ovim pretnjama i njihovoj ulozi u prevenciji. Ciljna grupa za radikalne ideologije su nezaposleni, otuđeni i neobrazovani pojedinci, a obrazovni sistem ne pruža dovoljno podrške kritičkom mišljenju i medijskoj pismenosti. Sve ovo stvara izazovnu situaciju i potrebu za jačanjem inkluzivnog društva, efikasne ekonomije i snažnih institucija kako bi se sprečila radikalizacija.
Publikaciji pod nazivom „Rast desničarskog ekstremizma u Crnoj Gori: Gradjanska država na ispitu“, autorki Biljane Papović i Milice Kovačević, analizira situaciju u Crnoj Gori u vezi s nacionalizmom, govorom mržnje i ekstremizmom. Autorke ističu da iako postoji mantra o Crnoj Gori kao ostrvu multikulturalizma i tolerancije na Zapadnom Balkanu, stvarnost je drugačija. Nacionalistički i etnički motivisani incidenti postaju sve učestaliji, a pozitivan narativ o Crnoj Gori nema čvrsto utemeljenje u stvarnom životu. Iako su se preduzimali koraci za unapređenje zakonodavstva u oblasti ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, efikasna zaštita još nije uspostavljena. Sudije, tužioci i policijski službenici trebaju dodatnu obuku kako bi bolje prepoznali zločine iz mržnje i diskriminaciju. Incidenti iz mržnje se često ne procesuiraju, a zvanična statistika često ne odražava pravu sliku situacije. Nacionalizam se manifestira kroz slavljenje fašista, kolaboracionista i ratnih zločinaca, a ekstremni stavovi su prisutni u političkom diskursu. Incidenti iz mržnje se često tretiraju kao prekršaji, čineći ih nevidljivima u statistici. Takođe, tekst istražuje rast desničarskog ekstremizma u Crnoj Gori, uključujući organizacije koje promovišu antizapadne i proruske vrijednosti. Pandemija koronavirusa je poslužila kao okidač za širenje etnonacionalističkih narativa, uključujući govor mržnje i stigmatizaciju određenih društvenih grupa. Desničarski aktivizam je također izražen na društvenim mrežama, gdje se pristalice desničarskih ideologija grupišu i šire svoje poruke. Autorke zaključuju da se Crna Gora mora suočiti s rastućim desničarskim ekstremizmom kako bi očuvala građansku državu i demokratske vrijednosti.
Biljana Papović je i u tekstu „Desničari i nacionalisti i „uživaju“ u crnogorskom primorju“ objavljenom na portalu UL-info, ponovila tezu da i pored zadovoljavajućih zakona i strategija država nema odgovor na rastući trend radikalizacije i ekstremizma u južnom regionu Crne Gore, području koji je vjekovima bio sinonim za interkulturalnost, mir i saradnju između različitih religija i nacija. U ovom uratku ona je pisala i o vjerskom radikalizmu. Kako navodi, u primorskom regionu, gradovi Bar i Ulcinj su prepoznati kao uporišta ovih radikalnih grupa.
Prema izvještavanju medija, jedan od centara za regrutaciju islamista za odlazak na ratište u Siriju bio je u Ulcinju. Isto tako, ona navodi da zloupotreba vjere i njeno ekstremno ispoljavanje nije zaobišlo ni pravoslavlje. Formiranje organizacija koje su u direktnoj ili indirektnoj vezi sa Rusijom i pravoslavnom crkvom se odnosi na period prije pristupanja Crne Gore NATO savezu, gdje su ove organizacije imale svoju ulogu u anti-NATO kampanji. Kao jednu od organizacija ona izdvaja „Miholjski zbor“ za koju nevladin sektor ukazuje da je tu organizaciju finansijski podržala Vlada Crne Gore. U tekstu Papovićka zaključuje da dok je trend rasta etnonacionalizma i njegovih agresivnih manifestacija rastući, štetan za građane Crne Gore i njenu interkulturalnost, institucije, sa blagim odgovor na ove pojave, putem javno dostupnih izvještaja i informacija, pokušavaju napraviti slika Crne Gore manje vidljiva guranjem problema „pod tepih“.
U prijedlogu Strategije za prevenciju i suzbijanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma u Crnoj Gori, za period 2020-2024, sa predlogom Akcionog plana za 2020. godinu, govori se o različitim oblicima nasilnog ekstremizma i radikalizacije kao globalnim fenomenima koje svako društvo mora aktivno suzbijati na svim nivoima. Posebno se ističe da region Zapadnog Balkana, zbog svoje prošlosti, interesa i rizika od polarizacije, predstavlja osjetljivo područje.
Strategija takođe ističe prisutnost govora mržnje na internetu i izvan njega, kao i konkretnih izraza etno-nacionalističke radikalizacije u Crnoj Gori, što zahtjeva sveobuhvatan pristup.
Iako je Crna Gora opisana kao “marginalno pogođena fenomenom radikalizacije i stranih boraca,” postoji povijest crnogorskih državljana koji su otišli u Siriju i Istočnu Ukrajinu. Neki od njih su se vratili, a za neke su vođeni krivični postupci.
Tekst naglašava da represivne mjere nijesu dovoljne za suzbijanje nasilnog ekstremizma i da je potrebno usmjerenje na prevenciju. Identifikovani su različiti faktori koji podstiču radikalizaciju, uključujući društvenu isključenost, ekonomske poteškoće i uticaj ekstremnih ideologija putem interneta.
U tekstu se takođe govori o struktuiranom institucionalnom okviru za suzbijanje nasilnog ekstremizma u Crnoj Gori, uključujući Nacionalni odbor za suzbijanje nasilnog ekstremizma (NOT) i različite radne grupe. Takođe se ističe važnost saradnje sa civilnim društvom i formiranje Nacionalne platforme za suzbijanje nasilnog ekstremizma.
Strategija naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom u suočavanju s nasilnim ekstremizmom i radikalizacijom, uključujući prevenciju, deradikalizaciju i rehabilitaciju pojedinaca, te saradnju između različitih sektora društva.
“Nacionalna platformi za suzbijanje nasilnog ekstremizmi i radikalizacije koja vodi ka terorizmu”, je usvojena na konferenciji pod sloganom „Zajedno protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije koji vode ka terorizmu“, kao rezultat zajedničkog rada i napora NOT-a, MUP-a i CDT-a, uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori. Ona je imala za cilj stvaranje okruženja koje će podržati razumijevanje i promovisanje principa građanske države.
Bilo je predviđeno da platforma okuplja predstavnike državnih institucija, lokalnih samouprava, medija, političkih partija, nevladinih organizacija, vjerskih zajednica, akademske zajednice i pojedinaca kako bi zajedno radili na boljem razumijevanju značaja borbe protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije. U Platformi su isto tako precizirani načini na koje različiti segmenti društva mogu doprinjeti ovoj borbi.
Osim toga, Platforma je trebala da posluži kao osnova za formiranje Nacionalne RAN mreže koja proširuje svoje djelovanje sa državnog na lokalni nivo i uključivanje subjekata iz svih slojeva društva koji mogu doprinjeti suzbijanju nasilnog ekstremizma. Platforma je takođe podržavala stvaranje alternativnih narativa usmjerenih na umanjivanje efekata ekstremističke propagande, a sve u cilju unaprijeđenja borbe protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije na lokalnom i nacionalnom nivou.
Vlada Crne Gore, to jest Ministarstvo unutrašnjih poslava, je izradilo i prijedlog Strategije za prevenciju i suzbijanje terorizma, pranja novca i finansiranje terorizma. U tom dokumentu se navodi da je u cilju očuvanja crnogorskog društva i ravnoteže između pozitivnih i negativnih efekata globalizacije, potrebno prepoznavanje okolnosti koje doprinose radikalizaciji i detektovanju neželjenih aktivnosti. Crna Gora je 2016. godine sprovela reforme na institucionalnom nivou kako bi se suočila s terorizmom i organizovanim kriminalom. Nedostatak sopstvenog zakona o terorizmu zahtijeva uređenje ovog područja u skladu sa međunarodnim standardima. Zaštita ključnih objekata i infrastrukture, posebno u turizmu, takođe je važna. Zakon o određivanju i zaštiti kritične infrastrukture stupio je na snagu kako bi se poboljšala bezbjednost tih objekata. Osim toga, Crna Gora je donijela Zakon o upotrebi podataka o putnicima u vazdušnom saobraćaju u cilju suzbijanja terorizma i drugih teških krivičnih djela. Značaj ekonomskog razvoja i socijalne stabilnosti u borbi protiv terorizma takođe se ističe. Procjena rizika od terorizma ukazuje na to da se prijetnje ne mogu zanemariti u Crnoj Gori, s obzirom na postojanje sposobnih i motivisanih pojedinaca i grupa u zemlji i regionu.
INTERKULTURALIZAM – LIJEK PROTIV SVAKE VRSTE EKSTREMIZMA
Međusobno se upoznavati, prema drugom i drugačijem najljepše se odnositi, vladati se u miru i skromnosti, obaveza je čovjekova, kao što je najsvetija dužnost poštovati svačije dostojanstvo, život i imovinu, te činiti dobro.
Stoga, samo oni koji se na tim principima nadahnjuju i u svakodnevnom životu rukovode, koji su ukorijenjeni u vlastitoj kulturi, nemaju strah od različitosti i zauzimaju pozitivan stav prema kulturnoj i svakoj drugoj razmjeni. U takvom ozračju – uzajamnog poštovanja i brige, uzajamne odgovornosti i uzajamne saradnje – različite zajednice i kulture mogu živjeti zajedno, prožimajući se i oplemenjujući jedna drugu.
Sljedstveno tome, interkulturalizam kao otvoreni proces eliminiše statičnost i podstiče dinamični i neprekinuti kontakt, pa se kao takav iskazuje kao politika okrenuta čovjeku i afirmaciji manjinskih kultura; zapravo podrazumijeva višesmjernu, dobrovoljnu i razvijenu komunikaciju pri čemu su kulture i etničke skupine u ravnopravnom odnosu. U skladu s tim, etničke skupine i kulture koje se nalaze u interakciji, u kontekstu interkulturalnosti, ne gube svoj prvobitni etnički, vjerski ili jezički identitet, već dolazi do stvaranja novih kulturnih vrijednosti.
Kulturno nasljeđe koje se ugnijezdi u gradove, trajnije je od političke vladavine: oni koji izgube duh svojih gradova ne mogu opstati trajno, makar i nastavljali politički vladati; oni koji udahnu duh u gradove biće trajno prisutni na tom prostoru, makar i izgubili političku vlast.
Istraživanja pokazuju da u svakom kulturnom tipu ima manje od petine originalnih (samosvojnih) elemenata matične kuture, a da su svi ostali putem akulturacije došli iz drugih kultura. Zato se u kulturama ovih naroda mogu identifikovati mnogi zajednički kulturni elementi koji milenijumima osiguravaju trajnu kulturnu komunikaciju među njima i toleranciju kulturne različitosti.
Nacionalne, vjerske i jezičke zajednice njegovale su svoje sisteme vrijednosti, ali su i uticale jedna na drugu. Ako taj uticaj nije obostran, ne može se govoriti o interkulturalnosti već o multikulturalnosti, o paralelnom postojanju više kultura. Multikulturalizam, dakle, stavlja naglasak na razlike, a interkulturalnost stavlja u prvi plan sistem veza među osobama različitih kulturnih tradicija ili sistema vrijednosti.
INTERVIJUI: RAZNOLIKOST JE BOGATSTVO
Suela Kaca – Dibra: Način na koji razgovaramo sa drugima mora biti na nivou principa pravde, časti i međusobnog uvažavanja, bez uvreda i potcijenjivanja, na način da gradimo zajedničke mostove razumijevanja i komunikacije. Poznavajući sebe i druge razumijećemo da su kultura i vjerska raznolikost bogatstvo. Bog nas je podjelio na narode i plemena, na razne kulture, da bi se upoznali između sebe, da bi sarađivali međusobno. To je ključ našeg društvenog razvoja. Bez kulture i vjerske raznolikosti, uvijek ćemo biti siromašniji i to je, dakle, činjenica koja obogaćuje naša društva.
Medjen Shaptafa: Svi mi pozivamo na međusobno uvažavanje i poštovanje, harmoniju i mir, ali u stvarnosti se to ne dešava. Zaista: ili mi nijesmo iskreni ili naše riječi do članova i vjernika naše zajednice, ili to govorimo onako, reda radi, da bi upotpunili neki imidž u javnosti koji se traži, pa izostaju odgovarajuće implikacije nakon ovih poruka. Tako da mislim da je, u ovom slučaju, velikao dgovornost na vjerskim elitama.
Xhemal Peroviq: Razumije se da danas nijedno društvo ne može biti imuno kada se stvari radikalizuju, kada dolazi do oružanih konflikata. I oni bez sumnje ostavljaju posljedice. Ne samo da ostavljaju posljedice zbog činjenice da je došlo do konflikta i rata, koliko zbog propagande koja je prethodila tom ratu kao i opravdanje rata koje kasnije slijedi. I to kod nas nekako dugo traje. A ta faza opravdanja konflikta vodi samo u novi konflikt.
Miraš Martinović: Moramo isticati raznolikosti kao naše bogatstvo, ukazivati na sličnosti, izvoditi zaključke koji mogu biti od koristi današnjim žiteljima, u čijem je kodu profilisan osjećaj za raznovrsnost, međusobno poštovanje, razumijevanje, toleranciju. Sve to i danas živi u čovjeku gradova ovog podneblja, koji je naslijedio ono što su baštinili njegovi preci, a što se u njemu produžava. Ne treba zaboraviti da u nama žive svi naši prethodnici. U nama pulsira živa tradicija, i onda kada je nijesmo svjesni, ona upravlja nama, određuje u mnogo čemu.
Ismet Karamanaga: Gradovi na jugu Crne Gore su od nastanka bili kosmopolitski. Oni su bili rijedak primjer jednog fantastičnog suživota svih naroda i narodnosti i svih konfesija. Ulcin, na primjer, može poslužiti kao primjer i okruženju ali i svijetu, zbog toga što su za Ulcinj različitosti, međuetnička i međukonfesionalna tolerancija, te jedan fantastičan suživot, jedno ogromno i veliko bogatstvo koje sve te vrijednosti ujedinjuje i spaja u jednu cjelinu.
Nedjeljko-Necko Đurović: Nije naš cilj da postanemo kao drugi, već da je potrebno da se međusobno razlikujemo, da naučimo da vidimo drugačije ljude od sebe i da ih poštujemo zbog toga što su takvi. Različitost je nešto što je ljudska neminovnost, jer jedino u očima zakona možemo biti isti.
UMJESTO ZAKLJUČKA
I pored zadovoljavajućih zakona i strategija, Crna Gora još uvijek nema pravi odgovor na rastući trend radikalizacije i ekstremizma u južnoj regiji Crne Gore, područja koje je vjekovima bilo sinonim interkulturalnosti, mira, saradnje različitih vjera i nacija.
Crna Gora nema precizne podatke o broju desničarskih organizacija, ali organizacije civilnog sektora koje rade u ovoj oblasti uočavaju zabrinjavajući rast radikalizma.
Osnivanje i djelovanje ovakvih organizacija često je povezano sa političkim partijama i pokretima, kao i vjerskim organizacijama.
Mišljenja smo da su prosperitetni gradovi i društva oni koji su interkulturalni. Oni su sposobni da upravljaju kulturnom raznolikošću i istražuju njen potencijal, da podstiču kreativnost i inovacije i na taj način ostvaruju ekonomski prosperitet, koheziju zajednice i bolji kvalitet života.
Autorka: Arjona Resulani
(Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Interkulturalizam protiv ekstremizma na Crnogorskom primorju” koji sprovodi NVO „Ul info“, a finansijski podržava Balkan Investigative Reporting Network (BIRN). Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost autora i NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove donatora.)
