Nakon što se polako sumiraju rezultati ove sezone gotovo svi turistički radnici u Ulcinju se u jednom slažu: finansijski efekti su u odnosu na prošlu godinu za oko 25 odsto slabiji.
Činjenica je da su ove godine naši gosti imali slabiju kupovnu moć i da su manje trošili. I to je razumljivo za zemlje regiona, (ljudi naprosto nemaju novaca, jer ko ne bi volio da na odmoru uživa), ali je svakako indikativno da je to bio slučaj i sa najvećim brojem turista iz ostalih evropskih zemalja, izuzimajući Švajcarsku.
No, dok sezona još malo traje, želio bih da ukažem na naš neiskren odnos prema ovoj privrednoj grani. Koja donosi oko 75 odsto prihoda, što direktnih što indirektnih, stanovnicima ovog grada.
Zato ulcinjskom turizmu treba skinuti kapu: duboko se pokloniti svakom euru, dolaru, franku ili leku koje je donio umornoj i posustaloj ekonomiji grada i ličnim računima građana spašavajući ih od bankrota i latentne zone siromaštva.
Jer, turizam se ovom gradu samo dešava 2-3 ljetnja mjeseca. Što se ovdje radi na tzv. destinacijskom menadžmentu? Kada će se konačno napraviti (obnoviti) jedan kvalitetan hotel? Ili bar jedno parking mjesto!? Do kada će se samo trošiti resursi koje je Dragi Bog stvorio ili ostavili naši preci? Što ćemo mi, kao zajednica, ostaviti svojim potomcima?
Dok nema odgovora na ova i slična pitanja, ni sezone ne mogu biti bolje.
I zato, nemojmo kriviti ni turizam ni naše goste. Ako želimo biti iskreni prema sebi, moraćemo priznati da sami snosimo najveću odgovornost za ovakve loše bilanse.
Vjerujem da bi korisno takođe bilo da se smanji sveopšta kuknjava, i, prije svega, pohlepa.
I da se već od sada pristupi planiranju sezone 2017.
