(Poznati crnogorski pjesnik Balša Brković napisao je 7. februara 2001. godine ovu pjesmu nakon što je njegov prijatelj, Aleksandar-Saša Bečanović, objavio ”All Apologies: Neka Bog blagoslovi Ameriku”)
Posljednje ljudsko djelo koje će umrijeti
biće Njemačka idealistička filozofija,
i zato – Gospode, blagoslovi Germaniju!
Ljudi nikada nisu bili prisniji sa Tobom
od onog časa kada je Princ pjesnika,
(blagoslovi ga, Oče!
Friedrich je majstor iz Njemačke)
Rekao Tvoje odsustvo.
Blagoslovi sve njene pjesnike (svijet
koji živimo ispjevali su njemački pjesnici),
i blagoslovi, jer ničeg nema
gdje tvoj blagoslov izostaje…
Stoga, neka Bog blagoslovi Njemačku!
I njena polja jabukovih nasada oko
Frankfurta,
i sve što su ljudi uzmogli,
tu, u srcu Evrope.
Blagoslovi sve njene kompozitore,
Petog jevanđelistu
Bacha: pravio je potomstvo i muziku, a to su
najdostojniji poslovi na zemlji.
Neka Gospod blagoslovi Germaniju,
i njene gotičke katedrale: još od babilonske
propasti graditelji nisu bili bliži Bogu,
i minhenske pivnice pune srećnih ljudi:
blagoslovi porodice koje
uživaju u kobasicama i pivu.
Neka Tvojom voljom bude blagoslovena
Leni Riefenstahl,
najljepša žena vijeka koji je počeo
Sarom Bernard, a završio Madonom.
Ona je pravila filmove o ljepoti
onih koji su napravljeni na sliku Tvoju:
ona je najbolje tvoju lijepost vidjela.
Neka Bog blagoslovi i Katrin Krabe
i sve istočnonjemačke atletičarke:
te žene su u oskudno vrijeme
sačuvale sjećanje
na samopouzdanje.
Blagoslovi Gospode Germaniju,
i njene porno glumce (ne postoji
ljepša Ikona Pada od Charin Shubert,
neka je blagoslovena),
i vesele radnike u halama BMW-a,
i nebo iznad Stutgarta,
posuto trokrakim zvijezdama,
i nebo iznad Berlina, i sve
anđele Tevtonije,
i Krupove topionice koje mijenjaju boju
neba iznad Alemanije,
i njene slikare koji su bježali u Ameriku:
Maxa Ernsta i Georgea Grossa,
I pisce koji su tim putem išli:
Thomasa Manna dok piše Faustusa,
(i njegovog sina Klausa dok piše Mefista
blagoslovi: oprosti mu samoubistvo)
Brechta dok puši najbolju virdžinija-cigaru,
i one koji su ostajali: Ernsta Jyngera i
Gotfrida Bena, bar Ti znaš
Wozu Dichter,
i ulice Hamburga (nikada puste) prekrivene
dahom Baltika, sjevernog Mediterana,
i Aleksanderplatz nasred glavnog grada.
Neka Bog blagoslovi Njemačku,
i prije svih, njene filozofe:
Hegela i Schellinga, dok u studentskoj
Sobi sa Helderlinom crtaju budućnost Duha;
Nietzschea, jer je prvi shvatio šta su
Poezija i Tijelo;
Svetog Martina, jer je riješen bio
Nacrtati obrise Velikog Ništa,
(ta izvjesna intimnost povodom Smrti),
Blagoslovi njegov prezir prema Tehnici,
On je najmudriju knjigu nakon Platona
Napisao bez električnog osvjetljenja;
I Carla Schmidta, jer je znao da se najbolje
Ogledamo u Neprijatelju,
i Ludviga Clagesa: on je dijagnosticirao
usud logocentrizma,
i Oswalda Spenglera koji je mislio
Zapad i Propast,
I Cassirera, Gadmera, Finka,
i francuske čitaoce njemačkih filozofa,
(oni svemu tome poklanjaju
I neku fatalnu raskoš)
Neka Bog blagoslovi i njene ljevičare…
I njene teroriste koji su
Od sedamdesetih godina XX vijeka
Napravili jedan bizarni eksplozivni
Barok: znali su da spasonosno raste
Samo tamo gdje je opasnost.
(Andreasa Badera i Urlike Meinhoff
Pozdravljam na Nebu
Koje ih je toliko sablažnjavalo).
I sinove Njemaca
Kojima majke nijesu smjele govoriti o
odsutnom roditelju.
Neka Bog blagoslovi i njene ratnike!
Najbolje vojnike na svijetu
Koji gube sve Velike ratove, jer,
samo Poraz nosi značenje: na zgarištima
niču Nove Mitologije.
Neka Bog blagoslovi i njemačke Jevreje,
Mnogi od njih ponosno su
Nosili svoju rođenost u Njemstvu.
Neka Bog blagoslovi i sve njemačke
ekspresioniste:
slikare, filmadžije, pjesnike;
”Nove varvare” Baselitza i Richtera;
Anselma Kiefera, najvećeg današnjeg slikara!
Blagoslovi Gospode Germaniju,
Svetu zemlju nasred Evrope,
I sve njeno Blagoslovi.
Žene i djecu, i zamišljene muškarce.
Blagoslovi Njemačku, Bože,
zemlju koja te žudi!
