Mersiha Resulbegović-Mavrić, svojom umjetničkom rukom i kreativnom dušom, kreira jedinstven spoj plavetnila Mediterana, Ulcinja, mora i brodova, uvodeći nas u svijet u kojem dominira čarolija boja i svjetlosti. Njena umjetnost prenosi ne samo vizuelni doživljaj, već i emotivnu rezonancu, koja nas podsjeća na duboke, arhetipske veze između čovjeka i prirode. Poput sirena iz antičkih legendi, njezina plava boja poziva nas na meditativno putovanje ka sopstvenim unutrašnjim prostranstvima, odražavajući mir i beskonačnost mora.Od antičkih vremena plava boja simbolizuje uzvišenost, povezujući nebo i more u neprekinutom ciklusu. Resulbegović-Mavrić koristi plavetnilo kao osnovni medij kroz koji istražuje koncept prostora, kretanja i suštine života. Njeni motivi – brodovi, horizonti, svjetla i sjenke – prepliću se s mitološkim i simboličkim elementima, dajući svakoj slici ne samo estetsku vrijednost već i narativnu dubinu. Njena djela često nas podsjećaju na melodiju vjetra, šum talasa i zvuk brodskih sirena, oživljavajući Mediteran kao neiscrpan izvor inspiracije.
Inspirisana bogatim naslijeđem svoga rodnog grada, ona kroz apstraktnu interpretaciju otkriva suštinu Mediterana kao prostora snova, tranzicije i povezanosti. Plava boja, u svim svojim nijansama, dominira njenim platnima, stvarajući osjećaj dubine i tajanstvenosti, dok crvene nijanse često unose element dinamike i kontrasta. U ovom spoju apstraktnog i realnog, njena umjetnost postaje uzvišeno svjedočanstvo o ljepoti, snagi i magiji likovne umjetnosti. Njena serija slika iz ciklusa“Plavetnilo” odiše mediteranskim duhom i podsjeća na bogatstvo života kraj obale, istovremeno naglašavajući ljepotu prolaznosti trenutka. Umjetnička poetika Resulbegović-Mavrić prožeta je dubokom refleksijom o svijetu koji nas okružuje, ali i o unutrašnjem univerzumu svakog pojedinca. Ovaj ciklus nudi priliku da se na trenutak zastane i osjeti magija mora – bezvremenske dimenzije koja će nas poput magije voditi dalekim horizontima obala.
Ciklus “Plavetnilo” slika broj (1).Plavetnilo dominira ovom slikom, uvlačeći posmatrača u meditativni prostor prožet tajanstvenošću i samoposmatranjem. Umjetnica nas vodi kroz dinamičan odnos boja i formi, đe plava boja ne simbolizuje samo beskraj mora već i dubine ljudske duše. Na slici se uočavaju naznake oblika koji podsjećaju na brodove ili prozore, lebdeći u neuhvatljivom prostoru između neba i vode. Ta lebdeća forma pruža osjećaj pokreta i tranzicije, dok tekstura i nijanse stvaraju utisak snage prirode i unutrašnjeg mira.Mersiha Resulbegović-Mavrić u ovom djelu majstorski koristi apstrakciju kako bi stvorila povezanost između realnog svijeta i onoga što se krije u mašti. Plava boja, koja dominira platnom, prelazi iz dubokih tonova u svjetlije nijanse, stvarajući efekat dubine i beskonačnosti. Uz to zemljani tonovi naglašavaju kontrast i unose elemente topline, dok pojedinačni oblici unutar plavetnila djeluju kao simboli – možda tragovi prošlosti, brodovi sjećanja ili prozori nade.
Slika broj (1) iz ciklusa “Plavetnilo” odiše harmonijom i smirenošću, dok istovremeno poziva posmatrača da istraži sopstveni unutrašnji svijet. Kroz ovo djelo, Mersiha Resulbegović-Mavrić ne samo da vizuelno prenosi snagu mora i Mediterana, već i duboko ljudsku potrebu za slobodom i introspekcijom. Svaki detalj na platnu, od slojeva boje do teksturalnih elemenata, govori o pažljivom promišljanju umjetnice, koja uspijeva da kroz apstrakciju ispriča univerzalnu priču o povezanosti čovjeka sa prirodom i vlastitim unutrašnjim prostranstvima.
Slika broj (2) iz ciklusa “Plavetnilo” donosi doživljaj prostranstva i eterične atmosfere koja se otvara pred posmatračem. Dominiraju nijansirano plavetnilo koje se preliva između tamnih i svijetlih tonova, dok centralni motiv – figura nalik stablu ili jarbolu – izranja iz plavetne podloge, unoseći element vertikalnosti i kontrasta. Na horizontu se nagovještava linija koja može podsjećati na valovitu obalu ili neuhvatljive granice snova, dok raspršena svjetla u donjem dijelu platna stvaraju dojam naseljenog pejzaža ili gradskih lampi koje trepere u noći.Mersiha Resulbegović-Mavrić u ovom djelu naglašava suptilnu povezanost čovjeka sa prirodom, ali i njegovu želju da nadilazi sopstvene granice.
Jarbol koji stoji uspravno može simbolizovati brodove na pučini, ali i unutrašnju stabilnost, dok rasvjeta oko njega odaje osjećaj života, dinamike i prisustva civilizacije unutar beskrajne prirodne sfere. Njena sposobnost da uokviri trenutak meditativnog spokoja prožet simbolima naglašava umjetničku zrelost i poetski izraz.Boje koje se prelivaju između plave, bijele i nježno ružičaste donose osjećaj svitanja ili smiraja, trenutka kada se dan i noć stapaju u jedinstvenu simfoniju svjetlosti. Kompozicija djeluje otvoreno, pozivajući posmatrača da uđe u dijalog sa motivima i vlastitim osjećajima. Ovo djelo Mersihe Resulbegović-Mavrić nas uči da plavetnilo nije samo boja, već prostor kontemplacije, povezanosti i trajne ljepote Mediterana.
Slika broj (3) iz ciklusa “Plavetnilo” zrači tišinom i atmosferom povučenosti u sopstveni unutrašnji svijet. Umjetnički izražaj dominira prostranim plavim površinama koje se postepeno stapaju sa svjetlijim nijansama, stvarajući osjećaj prostranstva i neuhvatljivosti. Na platnu, crvene forme se ističu poput plamenova koji unose dinamičnost u inače spokojnu i mističnu scenu, dok tamne sjene sugerišu dubinu i skriveni sadržaj.Mersiha Resulbegović-Mavrić ovđe istražuje granice apstrakcije kroz jedinstveni spoj nijansi i tekstura. Umjesto introspektivnog preispitivanja, slika otvara vrata unutrašnjem sagledavanju, pozivajući posmatrača na trenutak kontemplacije i razumijevanja sopstvenih emocija.
Plavo područje odiše spokojem i beskonačnošću, dok crvene forme unose element života i energije, stvarajući kontrast između statike i pokreta.Linije na horizontu, koje se jedva naziru, podsjećaju na obrise dalekih obala ili oblaka, pružajući osjećaj iščekivanja i putovanja, kako fizičkog tako i duhovnog. Svjetlosni prelazi i suptilne nijanse djeluju kao poveznica između prirode i čovjekove unutrašnje dinamike, đe svaka boja odražava određenu emociju ili stanje duha. Umjesto meditacije, Resulbegović-Mavrić nas uvodi u prostor refleksije, đe se prostori uma i pejzaža prepliću u harmoničnom skladu.Ova slika, sa svojom razigranošću boja i nenametljivom naracijom, oslikava umjetnički svijet pun suptilnosti i univerzalne simbolike. Mersiha Resulbegović-Mavrić pažljivo uravnotežuje apstrakciju i konkretne forme, naglašavajući kako umjetnost može biti prostor tišine u kojem se posmatrač može suočiti sa sobom na najintimniji način. Svaki potez kista, svaka nijansa i tekstura doprinose ovoj vizuelnoj poemi koja proslavlja ljepotu Mediterana i ljudske duše.
Slika broj (4)iz ciklusa “Plavetnilo” otkriva snažan vertikalni tok energije i svjetlosti koji se izdiže iz centra platna. Kompozicija odiše monumentalnošću i spokojem, dok vertikalne linije u pozadini stvaraju utisak neprekidnog toka – možda kiše, svjetlosnih zraka ili simboličnog pročišćenja. U donjem dijelu slike dominira plavetnilo, prožeto bijelim obrisima nalik na pjenu talasa, dok crveni akcenti unose osjećaj dinamike i kontrasta, simbolizujući možda iskru života unutar ove smirujuće scene.Mersiha Resulbegović-Mavrić koristi bogatstvo tonova plave boje kako bi dočarala dubinu i emocionalnu rezonancu prostora. Umjesto introspekcije, djelo pruža priliku za usredsređivanje na povezanost sa prirodom, prizivajući osjećaj prosvetljenja i mira.
Svjetlosni stub u centru slike može se tumačiti kao metafora transcendencije, izlaza iz tame ka svjetlosti, iz nepoznatog ka spoznaji.Kompozicija je pažljivo uravnotežena – dok vertikalne linije daju osjećaj stabilnosti i kontemplacije, horizontalni bijeli obrisi talasa donose kretanje i živost. Plava boja, koja dominira platnom, evocira beskrajne horizonte mora i neba, dok crveni akcenti podsjećaju na toplinu i energiju ljudskog postojanja. Ova slika ne samo da nas uvodi u svet meditativnog spokoja već i budi osjećaj neprekidnog toka života i prirodnih ciklusa.Mersiha Resulbegović-Mavrić ovim djelom postiže suptilan balans između apstrakcije i simbolike. Svaki potez njenog kista deluje kao dio naracije o večitoj povezanosti čovjeka sa beskrajem prirode. Djelo nas poziva da se predamo tišini i promišljanju, dok nas istovremeno vodi ka osjećaju duboke harmonije i sklada s univerzumom.
Slika broj (5) iz ciklusa “Plavetnilo” otkriva prostranu kompoziciju koja se prostire poput sna o beskonačnom horizontu. Ovaj rad Mersihe Resulbegović-Mavrić svojim skladom boja i formi odiše poetskom naracijom u kojoj se sukobljavaju tišina i pokret, spokoj i energija. Dominacija plave boje simbolizuje dubine mora i beskraj neba, dok kontrastni crveni akcenti unose element uzbuđenja, nalik treptajućem plamenu ili cvjetovima koji prkose surovosti prirodnih elemenata.U centralnom dijelu slike pažnju privlači svijetli prostor, nalik sanjivom pejzažu koji lebdi između stvarnog i imaginarnog. To svjetlo, koje se širi poput izmaglice, može se tumačiti kao trenutak razvedravanja, proboj nade ili odraz svjetlosti sa mora.
Bijela boja unosi pročišćenje, dok zelene i plave nijanse dočaravaju valovitu liniju pejzaža, koja djeluje kao granica između stvarnosti i mašte.Mersiha Resulbegović-Mavrić u ovom djelu koristi kolorističku ekspresiju kako bi istražila granice percepcije. Svaka boja ima svoju težinu i simboliku – plavo priziva duboku kontemplaciju, crveno evocira impuls života, dok bijelo djeluje kao metafora unutrašnjeg pročišćenja. Njen slikarski jezik je sugestivan i neuhvatljiv, ostavljajući posmatraču slobodu da tumači djelo prema sopstvenom emotivnom iskustvu.Tekstura slike ima važnu ulogu u izrazu. Suptilni potezi kista stvaraju osjećaj kretanja – od dubokih slojeva plave u donjem dijelu prema svjetlijim tonovima na vrhu, dočaravajući vertikalni tok energije. Crveni detalji, raspoređeni poput tragova, unose osjećaj dinamike i ritma, podsjećajući na tragove ljudskog prisustva unutar ovog prostranstva prirode.
Slika odiše atmosferom koja balansira između stvarnog pejzaža i unutrašnjih pejzaža ljudskog duha. U njoj nema doslovnog pripovijedanja, već suptilna metaforičnost koja omogućava svakom posmatraču da pronikne u sopstvenu emotivnu rezonancu. Umjetnica kroz ovo djelo pokazuje kako plavetnilo nije samo boja, već duboko emocionalno stanje, prostor smirenja, ali i prostor snage.Kompozicija slike djeluje kao vizuelna pjesma – balans svjetlosti i tame, pokreta i tišine, stvara harmoniju koja zavodi posmatrača. Mersiha Resulbegović-Mavrić pokazuje vještinu u oblikovanju suptilnih prelaza boja i tekstura, postižući efekat gotovo muzičkog sklada na platnu. Kroz ovo djelo, umjetnica nas poziva da osjetimo Mediteran ne samo kao fizički prostor, već kao stanje svijesti, duboko usađeno u ljudsku maštu i kolektivno pamćenje.Slika broj (5) ne ostavlja posmatrača ravnodušnim. Njena monumentalnost leži ne samo u dimenzijama već i u sposobnosti da prenese osjećaj univerzalne povezanosti između čovjeka i prirode, između prostora i vremena. Ovo djelo je snažan primjer kako umjetnost može transcendirati granice i postati ogledalo najdubljih ljudskih emocija i misli.
Slika broj (6) iz ciklusa “Plavetnilo” predstavlja viziju koja lebdi na granici između snoviđenja i stvarnosti. Dominira osjećaj neuhvatljivog prostora u kojem se prepliću tamne i svijetle plave nijanse, stvarajući atmosferu mistične tišine. U centru pažnje nalazi se figura nalik urbanom pejzažu ili imaginarnom brodu – silueta koja izranja iz plavetnila, naglašena zlatnim i svjetlucavim detaljima. Ova kompozicija podsjeća na drevne gradove iznikle iz vode, ostavljajući utisak monumentalnosti i nadrealne elegancije.Mersiha Resulbegović-Mavrić koristi svjetlost na poseban način, usmjeravajući je tako da djeluje kao prirodni izvor unutar platna. Blagi prelazi između tamnih dubina i svjetlijih tonova stvaraju efekat magličaste pozadine, dok svjetlosni odsjaji u donjem dijelu slike evociraju trepteće lampe ili odraz neba na vodi. Ovaj pejzaž djeluje gotovo kao prizor uhvaćen u trenucima smiraja nakon oluje – trenutak kada priroda i ljudska kreacija dolaze u sklad.Ono što je posebno upečatljivo na ovom djelu je sugestija pokreta unutar statičnosti. Plavetnilo na slici nije jednolično; ono pulsira, diše i prelama se nagovještavajući život ispod površine. Linije i teksture oko centralne figure sugerišu pokret vjetra ili talasa, dok svjetlosni naglasci unose osjećaj ritma, poput tihe muzike koja prati vizuelnu naraciju. Umjesto introspektivnog doživljaja, djelo podstiče na maštanje – ono nas uvlači u priču o dalekim putovanjima, skrivenim gradovima i neispričanim legendama.
Mersiha Resulbegović-Mavrić svojim potezima stvara ne samo pejzaž već i emocionalnu kartu – prostor u kojem se stapaju nostalgija, želja za otkrivanjem i spokoj. Zlatni tonovi koji suptilno probijaju tamu donose trenutke topline i nade, podsjećajući na večernju zoru ili plamen svijeća koji osvjetljavaju daleki horizont. Silueta u centru, bez obzira na svoju apstraktnost, djeluje kao metafora za usamljenost i snagu, za trajnost i prolaznost istovremeno.Svaki detalj slike ima svoje značenje – potezi kista, koji variraju od smirenih i suptilnih do energičnih i dinamičnih, doprinose bogatstvu kompozicije. Plavetnilo postaje metafizički prostor u kojem se prelamaju priče o vremenu, prostoru i ljudskom duhu. Umjetnica ovim djelom uspijeva prenijeti osjećaj mističnog trenutka, trenutka kada se sve usporava i kada se posmatraču pruža prilika da uroni u dubinu sopstvenih osjeta.Slika broj (6) iz ciklusa “Plavetnilo” nosi snagu svoje simbolike – ona je ogledalo bezbrojnih mogućnosti interpretacije, đe svaki posmatrač može pronaći sopstveni odraz. Mersiha Resulbegović-Mavrić kroz ovo djelo potvrđuje svoju sposobnost da prevede nevidljivo u vidljivo da stvori umjetnički prostor koji podstiče na razmišljanje, istraživanje i povezivanje sa nečim većim od nas samih. Njena umjetnost nas podsjeća da plavetnilo nije samo boja, već stanje svijesti, prostor beskonačnosti i most između stvarnog i imaginarnog.
Slika broj (7) iz ciklusa “Plavetnilo” donosi prizor koji odiše atmosferom metafizičke harmonije, naglašavajući apstraktan dijalog između boja, oblika i prostora. U prvom planu, niz svijetlih pravougaonih formi, osvetljenih toplim zlatnim i narandžastim tonovima, lebdi u beskraju plavih nijansi. Ove forme nalikuju na odraze svjetlosti na vodi, dok gornji dio slike evocira imaginarni grad izrastao na obali nevidljivog mora. Ovđe svjetlost imaznačajnu ulogu, kao dinamičan i živi element koji oblikuje pejzaž. Mersiha Resulbegović-Mavrić koristi nježne prelaze i bogatstvo tekstura da bi stvorila vizuelnu kompoziciju nalik snu. Plave i bijele nijanse stapaju se u svilenkasti veo koji pokriva donji dio slike, dok zlatni i narandžasti tonovi dodaju toplinu i nagovještavaju život. Ova zlatna svjetlost, koncentrisana u centralnom dijelu, podsjeća na grad u sumrak, osvijetljen lampama ili reflektorima, koji svoju prisutnost projektuje na mirnoj površini vode.
U pozadini slike nazire se linija horizonta, koja je gotovo eterična, poput tanane niti između stvarnog i imaginarnog. Ovo nije pejzaž u doslovnom smislu, već metafora za prostor mogućnosti i beskonačnih puteva percepcije. Svjetlosni prelazi, koji se prostiru vertikalno kroz centralni dio slike, evociraju osjećaj nečega uzvišenog i neuhvatljivog – trenutka kada priroda i umjetnost postaju nerazdvojive.Kompozicija je dinamična i bogata simbolikom. Pravougaoni oblici mogu podsjećati na prozore ili vrata, otvore kroz koje posmatrač može zaviriti u neki drugi svijet. Oni lebde u plavetnilu koje djeluje kao more sjećanja, nepresušno i vječno. U ovoj igri oblika i boja krije se priča o prolaznosti svjetlosti i njenom upornom traganju za refleksijom – kako u vodi, tako i u umu.Mersiha Resulbegović-Mavrić ovim djelom pokazuje svoju vještinu u artikulaciji prostora i svjetla. Potezi njenog kista su istovremeno delikatni i odvažni, stvarajući efekat ritma koji odiše muzikom tišine. Svaki zlatni odraz na plavetnilu nosi osjećaj pokreta i transformacije, pozivajući posmatrača da uroni u senzaciju otkrivanja. Ova slika ne traži samo pogled – ona zahtijeva pažljivo promatranje, prepuštanje i otkrivanje.U ovom radu, plava boja nije samo simbol dubine i beskraja, već postaje nosilac emocija, prostora i vremena. Zlatni akcenti donose kontrastnu živost, kao da prizivaju energiju koja pulsira kroz pejzaž. U tom spoju, slika djeluje poput vizije sačinjene od sjećanja na more, svjetlost sumraka i miris soli u vazduhu.Slika broj (7) nije samo dio ciklusa, već i umjetnički izraz koji sažima univerzalne teme – traganje za smirajem, harmonijom i beskrajem. Mersiha Resulbegović-Mavrić ovim djelom potvrđuje svoju umjetničku zrelost i sposobnost da stvori platno koje ne samo da vizuelno impresionira već i budi unutrašnje rezonance posmatrača, povezujući ga sa bezvremenošću Mediterana.
Mersiha Resulbegović-Mavrić svojim likovnim stvaralaštvom uranja u prostranstvo plavetnila, gradeći jedinstven umjetnički izraz koji povezuje prirodu, emocije i mitološke motive. Plavetnilo u njenim djelima ne simbolizuje samo boju, već postaje univerzalni jezik beskonačnosti, dubina i unutrašnjih pejzaža. Ova boja, čija je simbolika snažno ukorijenjena u umjetnosti od antičkih vremena do danas, kod Mersihe predstavlja most između mitoloških priča o morima i nebeskim prostranstvima, između arhetipskih snova i stvarnosti.Njen pristup plavetnilu evocira fragmente tradicije drugih velikih umjetnika koji su kroz ovu boju izražavali svoja viđenja beskraja i mističnosti. Primjera radi, možemo je uporediti sa Iv Klajnom (1928-1962) francuskim slikarom koji je bio fasciniran plavim tonovima koji prizivaju introspektivne nemire, sa apstraktnim plavetnilom njegova plava boja predstavlja bezvremenost i kontemplaciju ali i simboliku đe plava postaje most između zemaljskog i duhovnog. Ipak, Mersiha svoju plavu boju ne koristi samo kao metaforu – ona je živa, pulsirajuća, povezana sa svjetlošću Mediterana i senzacijom topline života.Plavetnilo Mersihe Resulbegović-Mavrić duboko je uronjeno u lokalni kontekst – more, nebo i obale Ulcinja, Bara i Mediterana čine osnovu njenog inspirativnog pejzaža. Sjećanja na legende o morskim sirenama, brodovima koji plove beskonačnim horizontima i svjetlosnim stubovima koji povezuju zemlju s nebom, utkane su u njena djela. Njeno slikarstvo priziva mitove poput onih o Odiseju i njegovim lutanjima, o Posejdonovoj moći, ali i univerzalnu težnju čovjeka da pronađe mir u dodiru s prirodom.
U poređenju sa slikarima poput Ivana Rabuzina, čije apstraktno plavetnilo priziva spokoj i harmoniju pejzaža, ili pak Nataše Knjazović, čije nijanse plave istražuju introspektivne dubine, Mersiha dodaje notu mediteranskog ritma i svjetlosti. Njena platna često se dominiraju kao poeme u boji u kojima plavo nosi i mir i buru i tišinu i melodiju.Ova umjetnička fascinacija plavetnilom ima i poetski prizvuk. Poetski elementi prisutni su ne samo u atmosferi njenih slika već i u njihovim narativima. Njena djela lako bi mogla biti vizuelna pratnja stihovima. Mersiha Resulbegović-Mavrić kroz svoj umjetnički rad spaja univerzalne teme sa ličnim izražajem, stvarajući platna koja se neprestano razvijaju i ostaju otvorena za nova tumačenja. Njeno plavetnilo nije samo odraz prirodnih pejzaža, već i refleksija unutrašnjih stanja, snova i čežnji. U tom spoju između umjetnosti, mitova, poezije i prirode, Mersiha gradi opus koji je istovremeno duboko ličan i univerzalan, evocirajući u svakom posmatraču osjećaj povezanosti sa beskrajem mora i neba.
Iz bogate biografije Mersihe Resulbegović-Mavrić izdvajam:
Mersiha Resulbegović-Mavrić rođena je 27. februara 1980. godine u Baru. Likovnu akademiju završila je 2005. godine na Cetinju, na Odsjeku za grafički dizajn, u klasi profesora Mila Grozdanića. Osim što se bavi grafičkim dizajnom, predaje likovnu kulturu u Osnovnoj školi “Maršal Tito” u Ulcinju.Osnivač je Udruženja NVO “Naslijeđe,” kroz koje promoviše umjetnost, kulturu i očuvanje tradicije. Tokom godina, osim sopstvenog umjetničkog stvaralaštva, bila je aktivna u organizovanju brojnih kulturnih događaja, ekoloških projekata, humanitarnih akcija. Učestvovala je u organizaciji individualnih izložbi svojih sugrađana, slikara i slikarki, sa kojima je često sarađivala i na kolektivnim izložbama.Imala je nekoliko samostalnih izložbi u Ulcinju, Tuzima, Kotoru i Prištini, dok je na kolektivnim izložbama učestvovala preko 70 puta. Takođe, bila je dio različitih umjetničkih kolonija, među kojima se izdvaja Ulcinjski Art Simpozijum. Kroz svoj rad, Mersiha Resulbegović-Mavrić ostavlja dubok trag na kulturnoj sceni, kako kroz umjetnost, tako i kroz svoj angažman u zajednici.