Crna Gora se nada da će projekt istraživanja u njenim teritorijalnim vodama potvrditi prisustvo nafte i gasa vrijednih milijarde eura. Zabrinuti su, međutim, ekolozi i borci protiv korupcije.
“U aprilu su italijanska naftna kompanija ENI i ruski gasni div Novatek započeli potragu za naftom i plinom 28 kilometara od obale Crne Gore. Čitav projekt kritikovan je od samog početka i praćen optužbama za nedostatak transparentnosti i zabrinutošću zbog moguće štete koju bi mogao nanijeti životnoj sredini i crnogorskoj turističkoj industriji, koja doprinosi više od dvadeset posto BDP-a zemlje”, ocjenjuje organizacija EmergingEurope.
S jedne strane su vladini službenici koji ukazuju na potencijalne ekonomske koristi. Za Crnu Goru, zemlja koja se toliko oslanja na turizam, eksploatacija nafte i/ili prirodnog gasa mogla bi pomoći u diversifikaciji ekonomije, prioritet čija je važnost jasno stavljena do znanja pandemijom Covid-19 i povezanim ograničenjima putničke i ugostiteljske industrije. BDP zemlje pao je za više od 15 posto u 2020. godini, što je jedan od najvećih padova bilo koje zemlje u Europi.
“Bušenje je u početnoj fazi i još je rano za donošenje zaključaka”, rekao je Marko Perunović, državni sekretar u Ministarstvu kapitalnih investicija u aprilu za Deutsche Welle.
Ipak, dosadašnji rezultati pokazuju da su geološke prognoze temeljene na tumačenju seizmičkih podataka bile tačne.
ENI i Novatek buše na dubini od 6.500 metara, a projekat istraživanja trebalo bi da traje oko šest mjeseci.
“Ako se potvrde očekivanja o veličini bušotine, prihod koji bi Crna Gora dobila ne znači samo finansijsku injekciju za posrnulu ekonmiju, već sigurnost i stabilnost za nekoliko sljedećih generacija”, rekao je Perunović.
No, dok crnogorski zvaničnici već broje novac, ekološke organizacije alarmiraju što bi bušenje u moru moglo značiti za životnu sredinu i kako bi se moglo uklopiti u opredjeljenje Evropske unije za izlazak iz fosilnih goriva do 2050. godine.
“U 21. vijeku zbunjujuće je što Crna Gora kreće u istraživanje nafte i gasa jer težimo da ispunimo klimatske ciljeve za 2030. i 2050. Iako sve zemlje na Mediteranu napuštaju istraživanje ugljovodonika, mi danas krećemo u rizičnu avanturu – za biološku raznolikost mora, za lokalno stanovništvo, za naše ribarstvo koje se i dalje razvija, a takođe i turizam koji je naš najvažniji privredni sektor”, ocjenjuje Nataša Kovačević, izvršna direktorica Green Homea, za Emerging Europe.
Ona ukazuje i na zabrinutost ima li Crna Gora potrebne resurse i znanje za rješavanje bilo kakvih potencijalnih izliva.
“ENI je imao 400 izlivanja u redovnim operacijama širom svijeta, a Sjedinjene Države na Novateku su na crnoj listi. Nemamo specijalizovana plovila, samo nekoliko čamaca za spašavanje, dok jedini inspektor za to područje nema potrebne dozvole koje bi mu omogućile pristup platformi i obavljanje kontrola”, upozorava.
Perunović kaže da su šanse za nesreće “malene” te da dvije kompanije imaju ugovornu obavezu da poprave posljedice bilo kakvih štetnih događaja i nadoknade štetu državi.
Zabrinjavaju i mogući učinci na turističku industriju. Kovačevićev kaže da bi, ako se pronađu naftu ili gas, izgradnja prateće infrastrukture poput cijevi, pa čak i mogućih LGN terminala, kao i prisustvo tankera, moglo bi turiste odvratiti od crnogorske obale kao mjesta odmora.
Ali nijesu samo ekologija i turizam ono što zabrinjava civilno društvo u Crnoj Gori. Nedostatak transparentnosti takođe je problem. Antikorupcijska nevladina organizacija MANS jedan je od najglasnijih kritičara projekta bušenja u moru.
“Glavni je problem što dokumentacija o finansijama i poslovima nije dostupna javnosti”, kaže Vanja Čalović Marković, izvršna direktorica i dodaje da je njihova gavna zamjerka to što je projekat krajnje netransparentan.
Čalović Marković takođe ističe da je javnost to saznala tek nakon činjenice da su ENI i Novatek vlasnici dviju crnogorskih kompanija koje navodno provode istraživanje.
Prema finansijskim podacima koje je MANS objavio na svojoj web stranici, dvije crnogorske firme posudile su značajne iznose novca od svojih matičnih kompanija – oko 70 miliona eura.
“Prema kontaktima i našim zakonima, oni u osnovi neće plaćati porez dok ne vrate kredite”, objašnjava Čalović Marković.
