Stara je i dokazana istina: ako ti ne sječeš vrijeme, ono će tebe. A posebno u ovo naše vrijeme, kada je ono dobilo veliko ubrzanje.
Zato se mora misliti brzo i djelovati još brže. Isuviše smo mi propustili velikih prilika i prokockali izvjesne šanse da bi smo mogli više slušati one koji stalno, degutantno i licemjerno poručuju “polako, polako, ima vremena”.
E, nema! Vrijeme više nije naš saveznik! Ono radi i svjedoči protiv nas. Zato smo sa takvim ponašanjem i retorikom ostali na repu dešavanja.
Treba nam velika mobilizacija kako nas vrijeme ne bi sasvim samljelo. I premijer Đukanović je nedavno zatražio od gradonačelnika Đeke da se u Ulcinju mnogo brže usvajaju planovi razvoja, da se radi na realizaciji infrastrukturnih projekata od kanalizacija preko otpadnih voda do puteva, da se zajedničkim akcijama Vlade i opštine podstiču ulaganja.
A što mi imamo na terenu: sve gotovo suprotno. Analiza – paraliza! Mjesecima se u ladicama drži nekoliko detaljnih urbanističkih planova, isto tako benigne odluke o kompletiranju parcela, zbog indolentnosti se dovodi u pitanje realizacija projekta sa Njemcima oko otpadnih voda, ne vjeruje se ni u realizaciju odlične ideje o akva-parku …
A sve su to pokazatelji slabosti, nerada i zlobe, a ima tu svakako i straha, neodlučnosti i neznanja. Nije zaista lako razbiti taj armirani beton.
U svetim knjigama stoji da onaj to stalno gleda vjetar, neće nikada posijati, kao i da onaj ko stalno gleda oblake, neće nikada žnjeti.
Možda sada nije najbolji vjetar, mnogo je oblaka, ali drugog puta nema: moramo, sa iskrenim namjerama i ljubavlju, ovdje i odmah, naporno i mnogo raditi i sijati kako bi bar za života, a mnogo više naša djeca i unuci, žnjeli dobroga u ovom gradu, najljepšem na svijetu!
A njegova 25-ovjekovna istorija pokazuje takođe da onaj ko sije vjetar, žanje oluju!
