Mudraci poručuju da trebamo biti optimisti. I, naravno, da su u pravu. Optimisti su ljepši, odišu pozitivnom energijom, komunikativniji su i tolerantniji. U gradovima gdje je takvih barem pet odsto, imate prijatnija osjećanja, svjetlost neka odasvud divna zrači, vremena nikada za dosadu.
Zato mi je čudno kako ljudi u prelijepom gradu Ulcinju troše svoje male živote, kako nisu svjesni značaja vremena, kako u razmišljanju nemaju dinamičku komponentu, kako su izgubili kopču sa tradicijom.
Kažem čudno zato što se ovdje još ne razumije da se danas zaostajanje ne plaća samo novcem, nego prije svega vremenom. Danas ako ne napredujete onda nazadujete. Tapkanja u mjestu jednostavno nema, niti ga može biti!
Maksima „ako ti ne sječeš vrijeme, ono će tebe“, sada je postala aktuelnijom nego ikada ranije. Vrijeme je, to već svi uočavaju, dobilo zastrašujuće ubrzanje, ali su stečene navike, stare mape razmišljanja, učaurenost i izolovanost od svijeta jače od potrebe da se to napokon shvati i počne mijenjati ovo nepodnošljivo stanje.
No, za to treba imati viziju, volju i odlučnost, spremnost da se stalno uči i sasluša najbolji savjet, osobine koje aktuelna politička, intelektualna ili bilo koja druga elita u ovom gradu niti ima niti želi!
A glavne funkcije grada jesu upravo da obezbjedi kontinuitet, stabilnost i razvoj. Živa memorija grada koja je nekada povezivala generacije i stoljeća pred našim očima nestaje: građani žive u razmrvljenom slijedu trenutaka koji se međusobno poništavaju. Nije zabilježeno da se ikada bitisalo u ovako opustošenoj i demoralizovanoj zajednici, iako je istina da su u dugoj istoriji Ulcinja hronike srećnih vremena bile kratke. Preovladavala su teška vremena i to je uslovilo životni oprez i spremnost na nepredvidljivo i nepredviđeno u svim domenima života, pa i strah od svake promjene.
Istorija takođe pokazuje da su tek kratki periodi stabilnosti dovodili do velikog progresa na svim poljima. Vrline Ulcinjana, trezvenost, marljivost i umjerenost u zadovoljavanju materjalnih potreba, kako je početkom prošlog vijeka primijetio znameniti ruski naučnik Pavle Apolonovič Rovinski, došle bi do punog izražaja.
Svi oni koji pamte svoje bake i djedove mogu potvrditi da su oni imali lijepa i nasmijana lica, da su nam se uvijek obraćali sa puno ljubavi i pažnje, da su se veoma rijetko ljutili. Sada valjda možemo zaključiti da su oni autoritet crpili iz plemenite oplodnje koje su vršili, a ne samo zato što su bili stariji.
U svakom slučaju, preduslov razvoja i moralne obnove ovog zapuštenog grada je da konačno postanemo svjesni značaja vremena, prostora i resursa! Da najzad shvatimo da postoji vrijeme da se živi i vrijeme koje svjedoči da se živjelo. Da uspostavimo mir sa sobom i prirodom! I raskrstimo sa silama uništenja koje kao rak nagrizaju tkivo ove naše male zajednice i kao skakavci jedu budućnost još nerođene djece podstičući najgore osobine kao što su dvoličnost, oholost, sebičnost, vlastoljubivost, mržnju, inat, zavist.
Male su šanse, ali budimo optimisti! Još ako su nam namjere čiste, onda je uspjeh zagarantovan!
0 Responses
U ZEMLJI MOJIH PREDAKA
Desavanja se cuda svakojaka
Smjenio je svijetli Optimizam
Neki misticni pesimizam
Srenjovjekovni pirovi
Postaju svakodnevni hirovi
Umjesto sljedbenika socijalizma
Dolaze arhaike kabalizma i islamizma
A sve to prate Ranokapitalisti novopeceni
ovim mutnim vremenom steceni
Vracanje vise koraka unazad
Je doista veliki pad
Pa cak i za nas prelijepi Ulcinj grad
Ako je takvo cinjenicno stanje
Onda je Optimizam kategoricno vjerovanje
Rado cu toj vjeri prici
Ne bi li se iz krize moglo izici
Zato vjerujte u mir prirode sa sobom
Dok se ovo stanje ne promjeni
natprirodnom zgodom!
Osvajacki grad tvoji predaka…Tudje prokleto…
Dobri moj Njegose s Montehessa,
od ovih fukara, dripaca i secikesa,
nema nam spasa bez vjere u nebesa!
Zaista ti je na mjestu svaka
Ovo mutno stanje je fukarska nafaka!:)
Zdravo mi i sretna bila
Stiholjubljenico Sibila
Slutim da si zenskog roda prava
Zene su oduvijek bile odgovornog stava:))
Ako se pak tome varam
Necu ipak da se razocaram
Te nastavimo u tom duhu
Ne bi li doprineli dobrom sluhu!
je li ovo neki novi način
da u stihovima komentare kačim?
vidim vama to olako ide od ruke,
kod mene ima malo muke.
na optimizam poziva mustafa canka
toliko od mene, odoh sad malo vanka! 🙂
u pravu si postovani Dulcigno
to je devetnaesti vijek
koji ne traje zanavijek
oteto je prokleto
ono sto je uzeto
sve se vraca
i na neki nacin sve se placa
samo to sad ulogu ne igra
Evropa priblizava jedan drugog kao cigra
centipetalnom silom
pa cak i sa nasim Milom…:)
zato se vratimo nasoj temi
i nasoj dilemi
ulcinjskom optimizmu
u kojoj on proporciji stoji prema realizmu?
Njegose djelujes izgleda zarazno
na portalu sve postaje raspjevano
i, slazem se, cak ni pod razno,
ovdje ne moze biti dosadno.
Hvala ljudima sto nam oduska daju
i sto ljubav i ljepse dane prizivaju.
Drago mi je da sam to inicirao i sa tobom
Slicnomisljenici se nadju medju sobom
Moramo prosiriti optimisticki front
Dati pesimizmu poslednji udarac za fajront
Da svijetlost razgranatog optimizma
Rastjera i zadnji prostor skrivenog pesimizma
Da li ce gradski oci nasi
Misliti kao preci nasi
Napokon za napredak naseg grada djelovati
Sa voljom i kuraznoscu na kormilo stati
Te na povoljne potencijale i vjetrove
Usmjeriti jarbol i ostvariti njihove i nase snove
stihoklepstvo portal zahvatilo
pa je ljepše nego što je bilo
još sredite malo i metriku
poredajte ko rublje na štriku
deseterac neka preovlada
nemoj da se na sitnice pada
nek’ je forma uredna ko pita
a sadržaj – da l’ to iko čita? 🙂
Vratice se nasmijana lica
Duz sokaka i nasih ulica
Prijatna i odmjerena
Nikad ljutita
Niti srdita
Mi smo ti a i oni
Odgovorni a ne osioni
Hvala Crnom i njegovoj formi
Doprinosu jos ljepsoj platformi
Neka je samo u tom stilu
Optimizam je vec na kormilu