Dogovor o sklapanju postizborne koalicije u Ulcinju je nesumnjivo težak udarac za Demokratsku partiju socijalista. Prije svega, jer se to čini u predvečerje priprema za „majku svih bitaka“, a to su aprilski izbori u Podgorici. Lider DPS-a Milo Đukanović odlično zna da će od njenog ishoda zavisiti sva buduća politička dešavanja u ovoj državi.
Zato je njegova stranka tako snažno ušla u kampanju u Ulcinju. I vanrednim naporima postigla odličan rezultat. Ali, opijena tim uspjehom i činjenicom da su sve albanske stranke naprosto hrlile u njegovo naručje, sve nakon 26. januara DPS je izuzetno loše odradio. Za razliku od odlučnog Đeke i požrtvovane Force, DPS je djelovao mlako i bezbojno, sa rukovodstvom koje je nedoraslo da vodi proces pregovaranja.
Uostalom, takav je bio i sam Đukanović na predizbornom skupu svoje stranke. Govorio je pred prepunom salom Centra za kulturu punih 38 minuta, a nije rekao ni tri rečenice o Ulcinju. Kao da se obraćao članovima Savjeta Centralne banke, a ne svojim pristalicama koji su, kao ozebli sunce, čekali da bar nešto izusti o problemima Ulcinja i njihovom rješavanju. Tek fraze da bez DPS-a nema razvoja i da je ranija vlast bila eksperiment.
Sada isto ponavlja i ne želi da vidi svoju odgovornost. Čak prijeti albanskim partijama sa kojima je u savezu na državnom nivou!? Zaista nevjerovatno: prigovarati nešto Fatmiru Đeki koji je podržao svaku odluku DPS-a u crnogorskom Parlamentu, ili Genci Nimanbeguu koji je onomad glasao za šefa ANB-a, je krajnje nekorektno.
Pa što treba: da albanske stranke kolektivno pristupe DPS-u i da sve bude potaman? Ne, nipošto! Najbolji odgovor je Đukanoviću pružio lider socijaldemokrata Ranko Krivokapić. Treba shvatiti zahtjeve Albanaca, pokazati osjetljivost prema njihovim interesima, ispuniti obećanja koja su im godinama data. Država treba da zasluži njihovo povjerenje. A oni? Na njima je najveća odgovornost za tužno stanje u mjestima gdje čine većinu stanovništva. Izbori su pokazali da građani više ne vjeruju u prazne priče. Stranke koje su činile prethodnu vlast dobile su oko 1600 glasova manje nego u oktobru 2010. godine. Zato je u interesu svih da Ulcinj dobije odgovornu, efikasnu i stabilnu novu upravu, a svaki eventualni pokušaj pronalaženja „Draga Đurovića“ produbiće jaz između ionako umornih aktera na političkoj sceni. To apsolutno nije u interesu Ulcinja i Crne Gore. „U jednu zajednicu nas ne okuplja ono što smo bili juče, nego ono što ćemo sjutra zajednički preduzimati“, poručuje Hoze Ortega i Gaset. Dakle, izbori dođu i prođu. Ostaje narod, građani ovog najljepšeg grada na svijetu, koji vape za razvojem i uvažavanjem. U isto vrijeme, Ulcinjanini moraju iskazivati mnogo više iskrenosti, solidarnosti i pravičnosti, jer su to stubovi koji su vjekovima održavali ovu našu malu zajednicu. A nas je malo i sa mrtvima!
