Samo je jedno izvjesno nakon završetka glavne turističke sezone u Ulcinju: sa ovom infuzijom biće mnogo manje teškoća da se pregura zima. Jer, većina ljudi je od ostvarene zarade uspjela da vrati dugove i plati zaostale kreditne rate, kao i komunalije. Ovdje se u svaku sezonu ulazi sa grčom i nervozom, jer su obaveze prema državi i bankama velike, baš kao i troškovi života.
No, neki su tek djelimično zadovoljni. Kažu da su turisti bili slabe kupovne moći, odnosno da su malo trošili. I to je istina, jer su većina gostiju koji nas posjećuju – kupači. To se vidi po činjenici da grad napuste kada počne da pada kiša. Jul je najbolji dokaz.
Zato je tako važno da konačno krene gradnja bar jednog (ili dva) hotela i akva-parka, da ta plima podigne cijeli grad, kao što je to bio slučaj sa turistima u avgustu. Da se poboljša ponuda, zaposle ljudi, da imamo pred- i postsezonu.
Da na više turizam ne gledamo samo kao na izvor brze i lake zarade, nego kao na nauku i posao, koji svima u ovoj opštini može da, uz pametno korišćenje ogromnih resursa, stalno učenje i trud, može donijeti više radosti, zabave i novca.
Naravno, samo ne onima kojima bi da im date cijeli Ulcinj opet bilo malo!
Stoga sam uvjeren da je najvažnije da umjesto pohlepe, koristoljublja i napada na javne površine, razvijamo solidarnost, dobročinstvo i znanje. Jer, upravo su te pozitivne osobine očuvale ovaj grad stoljećima. Ili, kako mi danas reče prijatelj na plaži u Valdanosu: „Kada bi mi bili bolji, i sezone bi nam bile bolje“!
