U pravu su ovi silni investitori, naši usrećitelji i dobroželatelji, koji sa divnim projektima posjećuju ulcinjsku opštinu. Svi oni, naime, govore da ovdje ne postoji kvalifikovani kadar za rad u turizmu.
Svaki novosagrađeni hotel dodatno će pokazati nedostatak kadrova, tako da će oni morati da se uvoze sa strane. I biće ih mnogo, jer ništa čovjeka ne može da zamijeni u tzv. tercijarnim djelatnostima.
Već dvadesetak godina ovdje se ljudi ne usavršavaju, rijetko idu na kurseve, seminare, čak veoma malo čitaju i novine, knjige gotovo nikako, jednom riječju, malo uče i nedovoljno se obrazuju. Čak se usuđujem kazati da ovdje vlada jedna neshvatljiva antinaučna i antiobrazovna atmosfera, čemu najviše doprinose upravo oni koji su, navodno, završili neke visoke škole!?
A škola je, uz porodicu i sredinu, jedan od tri stuba društva. Jer, ne učimo za školu, učimo za život, govorili su stari Latini, dok je Niče lijepo primjetio da je “interes nauke da nas naoruža za djelovanje”.
U Talmudu ili Tevratu mudrom se kaže: svijet stoji na trima stvarima, na nauci, na službi i na vršenju milosrdnih djela. I dalje: što više nauke, to više života; što više škola, to više mudrosti; što više savjeta, to više razuma; što više pravde, to više mira!
I istorija je svjedok da su uspješna društva uvijek bila društva znanja. Zato je razumljivo kada se kaže da je u svijetu danas mnogo važnije znanje i ideja nego kapital ili radna snaga, a da se zaostajanje za savremenim tokovima više ne plaća novcem, nego vremenom. Zato su škole i obrazovanje središnji element života i politike. Baš kao što je i osnova riječi obrazovanje – obraz.
A grad je prvobitno nastao kao dom prekrasni: mjesto gdje se čuvaju vječne vrijednosti i otkrivaju božanske mogućnosti. Jer, gradove, kao i narode i društva, ne stvaraju statističke cifre, nego duhovne vrijednosti višega reda. Urbano društvo nije stvar političkog opredjeljenja, ubrzanog priliva kapitala, ni rasprodaje gradskog prostora ili preduzeća, već mukotrpan i složen evolutivni proces, čije je korijenje duboko, a cvijet i miris predivni.
Kako to objasniti onima koji zagledani u političke sheme, sapunice, kladionice i samo svoj goli interes, gotovo nikada ne otvore knjigu, stručni časopis ili barem novinu, i koji nijesu u stanju da se zamisle nad činjenicom da, na primjer, vikendom na Pristanu do ponoći bjesomučno šetaju djeca od 12 ili 13 godina. A to se više ne da zaustaviti, iako ovakve pojave nema nigdje na planeti Zemlji. Dakle, zajednica, škola i porodica pucaju po svim šavovima, čini se nered, a ljudi mirni i bezbrižni.
Izgleda da tako mora biti, jer oni koji na sve pristaju, pristaju da im se sve desi!
