Proljeće prođe, a od autoputa od Bara do Boljara ni traga. A kada će ga biti, ili, hoće li ga uopšte biti, to niko više ne zna.
Crnogorski zvaničnici su nas od kraja prošle godine dnevno uvjeravali da će u 2014. „posao stoljeća“ sigurno krenuti. Ovoga puta sa – Kinezima. Uz resornog ministra saobraćaja i pomorstva Ivana Brajovića, za širenje optimizma poslovično je bio zadužen i crnogorski premijer Milo Đukanović. Najprije je uvjeravao građane da će gradnja autoputa od crnogorske obale do granice sa Srbijom krenuti krajem februara, a prije dva mjeseca, tačno na Dan nezavisnosti, je poručio: „Već možemo da kažemo da sedmicama mjerimo kada će mašine biti na terenu i početi gradnja autoputa“.
Od tada je, dakle, prošlo devet sedmica, a mašina nema na vidiku u Gornjim Mrkama iako pregovori crnogorske Vlade sa velikim kineskim kompanijama traju već dvije godine. Jer, kako saznajemo, u pregovorima je došlo do (ne)očekivanog obrta. U igru su sada geopolitički interesi koje nastoji da ostvari kineska strana. Naime, ona je od crnogorske Vlade zatražila da joj istovremeno dozvoli da na duži rok zakupi Luku Bar i Veliku plažu i u njih investira. Ogromne kineske kompanije, iza kojih stoji kineska država, kažu da bi u te projekte, kao i u rekonstrukciju željezničke pruge do Beograda, uložili preko 1,5 milijardi eura. Taj bi zahtjev za Vladu Crne Gore, u ovakvoj situaciji, možda bio i prihvatljiv, ali su problem zapadni saveznici, na čelu sa SAD. Oni nipošto ne žele da dopuste da Crna Gora postane „snažno kinesko sidro“ na jugoistoku Evrope. Ovakvi potencijalni aranžmani, kao i netransparentni poslovi tokom čitave decenije sa Rusima, su bili jedan od kljčnih razloga kojima su se Amerikanci i njihovi evropski saveznici rukovodili kada su prošlog mjeseca da zvaničnu Podgoricu ostave još neko vrijeme u čekaonici NATO-a. Zapadnjaci ne žele da na južnom krilu Alijanse imaju Kineze nakon što su oni 2010. godine, (na period od čitavih 35 godina) zakupili grčku luku Pirej. Od tada je, inače, promet na terminalima u pirejskoj luci povećan za čak četiri puta!
Zahtjev Kineza da im se u paketu ustupi najveća crnogorska luka i najduža plaža svakako nije iznenađenje. Tim prije što su i crnogorski čelnici tokom trajanja pregovora navodili da su spremni da razmotre druge mogućnosti za realizaciju „najznačajnijeg kapitalnog projekta“, autoputa Bar-Boljare. Predstavnici kineskog konzorcijuma nedavno su obišli Luku Bar i izrazili spremnost da se pojave kao graditelji novih lučkih kapaciteta, dok bi na ulcinjskoj Velikoj plaži izgradili na desetine luksuznih hotela, preciznije čitav grad.
Ranije analize su pokazale da gradnja ovog autoputa, bar do 2027. godine, zbog nedovoljnog prolaska automobila, nije ekonomski isplativa. I donedavni njemački ambasador u Podgorici Pius Fišer je ustvrdio da je projekat Bar-Boljare „više politički nego ekonomski motivisan“, jer će, kako je naglasio, povraćaj ulaganja biti minimalan ili čak negativan!? Zbog toga su iz Evropske investicione banke poručili da ne žele da finansiraju izuzetno skupu dionicu Smokovac-Mateševo navodeći da gradnja puta treba da počne na dvije dionice, Đurmani-Virpazar i Virpazar-Smokovac, koje su frekventne i rentabilne.
Analitičar geopolitike Blagoje Grahovac kaže da se države pri odluci o investicijama vazda rukovode većim interesima.”Gdje god Kinezi imaju jake investicije uvijek nakon tih investicija imaju neki cilj. Nakon investicija, recimo, koliko kilometara puta toliko ostane kineskih porodica u funkciji održavanja tog objekta i nešto slično. Tako da to treba imati u vidu, da li se ispod toga krije neka moguća opcija koja bi mogla izvršiti demografsku promjenu u Crnoj Gori”, ističe on.
Svjesni te činjenice, Kinezi su uvijek oprezni kada pokažu zainteresovanost za plasiranje svog kapitala u Evropi. Zato se na konkretne korake izuzetno teško odlučuju, što, na primjer, pokazuje trogodišnje zatezanje oko gradnje autoputa u Bosni i Hercegovini, od Banjaluke do Doboja. Koji su ranije obećali da će pustiti u promet 1. jula ove godine, odnosno na dan osnivanja Komunističke partije Kine.
I u našem slučaju se već zna da će Kinezi prvo graditi dionicu od Podgorice do Mateševa, i da će ona koštati čitavih 809 miliona eura. Kineska strana treba da preko Eksim banke obezbjedi 85 odsto sredstava, Crna Gora preostalih 15 odsto (121,5 miliona eura), a gradnja čitavog autoputa dugačkog 170 kilometara trajala bi pune četiri godine. Samo ona nikako da počne.
Zbog propasti tog „posla stoljeća“ na gubitku su ponajviše crnogorski tajkuni koji su u očekivanju gradnje autoputa prema sjeveru od 2006. godine pokupovali na stotine hektara zemljišta uz predviđenu trasu, a još više oni koji su već bili upalili mašine. Upravo taj moćni lobi je čitavo ovo vrijeme zapovjedao Vladi gurajući je u niz blamaža i pred svijetom i pred svojim građanima.
I to je sa njihove tačke gledišta logično, kao što je sve logičnije da je za Crnu Goru mnogo bolje rješenje da gradi dionicu jadransko-jonskog puta. Na taj način Crna Gora, koja je sada slijepo crijevo evropskog transportnog sistema, postaje bliža i Evropi i Aziji, središte jedne velike saobraćajne transverzale. Uostalom, taj autoput (dug 95,2 kilometra kroz našu zemlju) koštao bi oko milijardu eura, odnosno za oko 200 miliona eura više nego samo dionica Smokovac-Mateševo, koja je dugačka 43,5 km!? (Monitor)
