Najava da će u ranu jesen krenuti gradnja hotela „Jadran“ nikog nije ostavila ravnodušnim u Ulcinju. Jer, na tu vijest se čeka već 35 godina, odnosno od trenutka kada je u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine stradao taj hotel. Bio je to, uz hotel „Galeb“, jedan od simbola užeg gradskog jezgra, objekat koji je bio zgrađen 1936. godine označavajući time novo razdoblje u istoriji Ulcinja.
Dakle, ova je vijest sve obradovala u Ulcinju iako je najveći broj ljudi još uvijek skeptičan. Kako i ne bi, jer da su ispunjene ranije najave na poluostrvu Suki, iznad Male plaže, bi se već bijelio ekskluzivni hotel. Više ni revnosni hroničar ne može da navede „pouzdane informacije“ koje su godinama sijali dežurni optimisti da samo, eto, što nije krenula gradnja „Jadrana“ na tom neponovljivom lokalitetu na Jadranskom moru, kako je s pravom kazao bivši crnogorski ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić.
Sve se znalo o tom hotelu: imaće pet zvjezdica, 114 soba i pet rezidencijalnih vila, s ukupno 150 kreveta, kongresne sale, bazene, kino, fitnes centar i zapošljavati 180 radnika, od kojih će „90 odsto biti iz Ulcinja”, a koštati oko 50 miliona eura. Koristiće prirodne resurse za grijanje i hlađenje na principu razmjene temperature s morskom vodom, dok će struju proizvoditi foto naponske ćelije, saopštavali su emisari. Bile su tu dakako i projekcije u 3D formatu.
A onda je početkom ove sedmice kao bomba odjeknula vijest da su dva makedonska državljanina kupila firmu „Montenegro 2000”. Ta firma koja posjeduje pravo na gradnju hotela na Suki je, inače, sa 95 odsto u vlasništvu firme “Star of Montenegro”, a pet odsto pripada Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom.
Novi vlasnici, koji su albanskog porijekla, a imaju svoje biznise (i jake veze) u Italiji i u Dubaiju, izjavili su da će na ovoj izuzetno atraktivnoj lokaciji kamen-temeljac biti postavljen već u septembru, da će hotel biti otvoren 2016. godine, te da će ukupna investicija iznositi 40 miliona eura. Saznajemo takođe da će projekat biti revidiran, odnosno da će to biti kondo hotel, sa četvrtinom stanova za tržište. Vlasnik kondo apartmana može ga godišnje koristiti nekoliko mjeseci, a onda ga izdavati turistima. Ovaj vid investiranja u nekretnine je cijenjen, jer njime dobija i investitor od prodaje, i novi vlasnik od iznajmljivanja apartmana. “U konkretnom slučaju najvažnije je svakako da cijeli kompleks funkcioniše po principu hotelskog objekta, odnosno da ima svoj servis i uslugu, da se značajan broj ljudi tu zaposli, da konačno nešto dobro krene i u Ulcinju”, kaže predsjednik opštine Fatmir Đeka, koji je budućim investitorima pomogao u cijelom ovom poslu.
Jer, gradnja “Jadrana” i još jednog hotela na Velikoj plaži, mogla bi biti plima koja će podići cijeli Ulcinj. Svi se u ovom gradu slažu da bi tek tada profunkcionisala oba “plućna krila”, da bi grad koji je već godinama na izdisaju, konačno prodisao. A onda bi, valjda, sve bilo lakše.
Da se to može očekivati, i pored svih opstrukcija koje se u kontinuitetu čine od strane centralnih vlasti, pokazuje snažno interesovanje moćnih kompanije iz Turske za ulaganje na ulcinjskoj rivijeri, a koje pomno prati njihova vlada. Samo u posljednjih nekoliko nedjelja Ulcinj su posjetili bliski saradnici premijera Redžepa Tajipa Erdogana, ministar urbanizma i zaštite životne sredine Idris Guluče i njegov kolega, ministar za evropske integracije Mevlud Čaušoglu. Nezvanično je saopšteno da neke kompanije iz arapskih zemalja žele da kupe Hotelsko-turističko preduzeće “Ulcinjska rivijera”, kao i da bi budući graditelji “Jadrana” mogli da kupe i hotel “Albatros”, koji se nalazi nekoliko stotina metara dalje, na prekrasnoj lokaciji u Borovoj šumi. Taj je hotel u procesu privatizacije kupljen na berzi, a trenutni vlasnici pokušavaju da ga prodaju, pa su svih ovih godina investicije u “Albatros” bile simbolične.
Rezultanta dvoipodecenijskog sistematskog zapostavljanja je lako vidljiva i mjerljiva: Ulcinj je jedini grad na Primorju u kojem se smanjio broj stanovnika za čak šest hiljada, dok su prosječne plate najmanje u Crnoj Gori (u aprilu 95 eura manje od prosjeka na nivou države). Turistička industrija koja je 1987. godine predstavljala gotovo 40 odsto na nivou Crne Gore je urnisana, a sa njom i nekada moćne građevinske, trgovačke i poljoprivredne firme u Ulcinju. Uspjelo se to čak i sa Solanom iako ona potrebuje samo prirodne sirovine: morsku vodu, sunce i vjetar. Nakon osam decenija biće zapisano da Ulcinj više nije na mapi mediteranskih gradova u kojima se proizvode slani kristali.
Ali, kako to obično biva u životu, a povijest ovog grada to potvrđuje, jedna se vrata zatvore, a druga otvore. Sudeći po kredibilitetu ovih investitora, nadati se je da će u Ulcinju ove jeseni biti otvoreno novo poglavlje u razvoju i životu tog najinteresantnijeg grada na južnom Jadranu. Samo kada vide kranove na Suki, vratiće se optimizam kod Ulcinjana. Do tada, treba što bolje odraditi predstojeću sezonu, koja za razliku od ostalih mjesta na Crnogorskom primorju, ovdje počinje bolje nego lane. Niz interesantnih manifestacija u maju, te one koje će se održati u ovom mjesecu (Kajtbording cup, Southern Soul Festival, izbor za mis Albanije, …), uz najljepša kupališta u zemlji, pristupačne cijene i ljubaznost domaćina, vraćaju Ulcinj na turističku i kulturnu mapu “starog kontinenta”.
