Canka: NEKE NOVE ZASTAVE

Srednji sloj populacije je u svim sretnim društvima njegov temelj: radi se o školovanim ljudima, koji čitaju, pišu knjige, idu u bioskope, posjećuju kulturne manifestacije, putuju. Oni su “potrošači kulture”, oslonac demokratije i društvene stabilnosti. Sa  njihovim nestajanjem, zamire obrazovanje, kultura, vjera.
Sada vidimo da je operacija planskog uništavanja srednjeg sloja u proteklih 25, tačnije 70 godina, u ovoj zemlji, kao i u gradu Ulcinju, odlično obavljena!
Možda se zato ne treba čuditi što je duh prosječnog intelektualca toliko rigidan i užabokrečen, učmao i ideologiziran, da se, vjerovatno, ni za nekoliko narednih decenija neće odvići od tradicionalnog ugađanja režimu i vladajućem sloju.
Na svim nivoima imamo takve ‘intelektualce’. Čak je ovo vrijeme njihove renesanse! To je stratum koji je spreman, za sitne privilegije, da podržava sve vrste autoritarnih režima, koji je sklon da podržava sve one koji su za radikalna rješenja, koji je upravo zato što ništa ne zna ili što veoma malo zna – sklon da misli da se stvari mogu rješiti brzo i lako, i koji zanemaruje potrebe, želje, preferencije, osjećanja drugih ljudi.
Svakodnevno primjećujem da su ljudi pod svojom maskom nesusretljivi, hladni, okrutnoindiferentni spram svega što momentalno ne spada u sferu njihovog neposrednog interesa. I više se raduju tuđoj nesreći nego svom uspjehu, zaboravljajući ili previđajući da je tuđa nesreća zapravo i njihova nesreća.
No, ne treba imati nikakve iluzije: mase, a tek dominantne političke strukture, su inertne, teško se kreću, konzervativne su, vjeruju jedino u novac i moć, opterećene su strahom i, uz to, kanonadom serija i polugolih pjevačica sa TV-ekrana. A posebno mogućnošću gubitka vlasti.
Zato imate ljude sa kojima pričate, a za koje mislite da im je voz prošao kroz glavu. I tu prestaje svaki plodonosni razgovor o budućnosti, a otvara se široko polje za manipulante, demagoge i hohštaplere! Opet njihovo vrijeme, majko, zavapio bi i pjesnik!
Dvadesetpetovjekovna povijest Ulcinja proizvod je izvanredne mobilizacije, vitalnosti, snage i bogatstva. I nije primjereno stanovnicima takvog grada da nariču nad vlastitom sudbinom i da se bilo koga plaše, do Gospoda Boga! Umjesto toga, sav napor, volju i odlučnost treba uložiti u duhovnu obnovu pojedinca i rekonstrukciju grada.
A koliko je on upropašten pokazuje bijedno stanje u ulcinjskom sportu i kulturi. Vizuelno, to se najbolje može vidjeti po izgledu zgrade bivšeg bioskopa u samom centru grada. Rupa na krovu, nepodnošljivi smrad iz untrašnjosti te građevine, a ljetnja tezga prema putu!? Ako se složimo da su sve tradicionalne kulturne manifestacije čiji je organizator bila lokalna samouprava u posljednje dvije godine sistematski degradirane, onda je slika naše kulturne zapuštenosti i banalizacije potpuna.