Ulcinj je došao u fazu da konačno treba da reafirmiše svoje najdublje istorijske sklonosti. Jer, neshvatljivo je da grad sa ovakvim potencijalima tavori u atmosferi kontinuiranog kašnjenja, odbačenosti, marginalizovanosti, da događaji, uglavnom, protutnje pored nas.
Sada valjda znamo da je najbrži izlazak iz ove situacije povratak iskonskim kategorijama dobra i zla. To svaki čovjek kada se rodi nosi kao dar Božiji u svom srcu, što znači da ne treba biti ni akademik ni profesor univerziteta pa to znati. Samo običan, normalan, razumom obdaren čovjek.
Zato uvijek treba polaziti od čovjeka-pojedinca: od njegove svijesti, njegovog “subjektiviteta”, njegove obaveze da živi u skladu sa istinom, i od njegovog neprikosnovenog prava da čuva i da brani dostojanstvo, čast, integritet svog života.
Pokazalo se da pojedinac, ako počne da živi u skladu sa istinom i ako pokuša da sačuva dostojanstvo svog života, može ozbiljno da utiče čak i na ovo društvo u čijim su temeljima neistina, prevara i podvala. Jedino veliko što je u posljednjih 130 godina obavljeno bez prolivanja krvi u ovoj zemlji je referendum i to je trebala biti osnova za novi, iskren početak.
Nažalost, događaji u proteklih sedam godina u suverenoj državi su pokazali da se to ne želi. Baš kao što ni evo pune dvije godine nove vlasti u Ulcinju nijesu donijele toliko bučno obećavani boljitak. Naprotiv! Poštuje se najgore makijavelističko pravilo: nikada neću raditi ono što kažem i nikada neću kazati ono što radim! Sa takvim djelovanjem i neiskrenim namjerama, napretka našoj maloj, siromašnoj i demoralisanoj zajednici nema! Tužno je gledati aktere te bijedne igre. “Tačno sine moj”, rekao mi je jedan stariji sugrađanin dodajući: “Ali, sve se ovo lomi preko naših leđa!” Živa istina!
Često su u istoriji vremena bila nalik našem, pa bi ljude spoznaje pitali za savjet. “Sve vam se pomiješalo, Spoznajte istinu i vidjećete ljude u istini, spoznajte laž i viđećete ljude u laži!”, kazali bi mudraci. Ova strategija – “živjeti u skladu sa istinom i dostojanstveno” – pokazala se djelotvornom svugdje na planeti, jer moralni preporod ima ogromne efekte na čitavo društvo. Vjerujem da se to najbolje shvata upravo sada, kada se, kao kula od karata, ruši ovaj pljačkaški svjetski sistem.
Zato ključ budućnosti ne treba tražiti u spoljnim karakteristikama države ili društva, nego u unutrašnjem, subjektivnom stanju pojedinaca, svakog od nas ponaosob. Bez suvereniteta i integriteta ličnosti, čovjeka, građanina, svaki državni ili nacionalni suverenitet je lažan. Kraće rečeno: nema promjene u društvu ako se prije toga ne dese promjene u dušama ljudi, ako oni ne postanu bolji, odgovorniji, plemenitiji.
Ako se to desi, biće mnogo manje ljudi i po našoj ambulanti i bolnicama, nasmijanih na ulicama i na radnim mjestima, srećnih u igri sa djecom ili društvom u kafani. Svi će biti relaksiraniji, opušteniji, ljepši. Život u skladu sa istinom je prirodan put. Ostalo je put u bespuće, u minska polja laži.
Dakle, autonomija i solidarnost jesu dvije osnovne, komplementarne vrijednosti, etaloni svih drugih vrijednosti koje, do sada, nijedna filozofija nije mogla da ospori!
Vjekovno življenje u ovom gradu to dokazuje. Ono što nam, uz poštovanje naše tradicije sada treba, jeste viša razina znanja i sistem u čijem će temelju biti istina i pravda, ali još više, ljudi iskrenih namjera. “Društvu su potrebni genijalci, ali mu u vremenima krize trebaju, prije svega, karakterni ljudi”, govorio je najveći evropski i njemački pjesnik Johann Wolfgang von Goethe.
Mustafa Canka
