Više nema nikakve sumnje: naš najveći problem je politika. Nemamo stvarno sreće sa svojim političkim liderima, sâm koncept politike i političkog odlučivanja je potpuno krivo postavljen. Dobro političko vođstvo mjeri se kolektivnom svrhom, stvarnom društvenom promjenom, ispunjenjem očekivanja. A da li mi to imamo? Odgovor je lak i jednostavan: NE!
Ni ova odlazeća vlast apsolutno nije ispunila očekivanja, ona nije imala prijeko potrebnu viziju i političke vještine. Bila je sasvim nepripremljena za težinu situacije u kojoj se nalazimo, vodila je politiku bez sadržaja, usku, sebičnu, tragično lošu. Zato se sve svodilo na smiješne pokušaje da se za sve neuspjehe krivi prošla vlast, a javnost se istovremeno nastojala bombardovati ciframa o dugovima. U posljednje vrijeme i maglom o investicijama.
A da li više iko ima iluzija da politika ili vlast koja iz nje proizilazi nisu krivi za ovo veoma loše stanje? Pa zar je moguće da grad koji ima najveće resurse u zemlji, najviše vode i obradive površine po glavi stanovnika, najljepše plaže na Mediteranu, grca u siromaštvu. Kako je moguće da se ne razumije da je poljoprivreda uz turizam ključna grana privrede i da se u nju mora ulagati da bi više donosila. Pitam javno: koliki je ovdje agrobudžet? I odgovaram: ni deset hiljada eura!? A u budžetu Evropske unije od 130 milijardi čak 60 milijardi eura, ili preko 40 odsto ide za poljoprivredu, subvencije i dotacije farmerima. Bože, pa zar svi ne osjećamo da cijene poljoprivrednih proizvoda stalno rastu, da je to ogroman biznis i mogućnost da ljudi rade i pristojno žive. Pa zar to ne znaju ovi silni eksperti!? Ili, što se ovdje, kao u Herceg-Novom, na primjer, nije formirala Skupštinska komisija koja će preispitati privatizacije, koje su poharale naša preduzeća i ostavile pustoš. Ko je to branio osim vladajuća politika!
Zašto se onda čuditi što danas u Ulcinju radi 60 odsto manje ljudi nego prije dvije i po decenije. Dakle, imamo nezapošljenost istorijskih razmjera, grad svakodnevno napuštaju mladi, školovani ljudi, a politika i vlast se ponašaju tako nonšalantno. I još nam čelnici opštine poručuju da oni rade institucionalno. Odlično osjećamo taj rad! I na primjeru Valdanosa, i obnove razorenih hotela, a, evo, opet, i na slučaju tzv. morskog dobra. Jer, u toku je priprema milenijumske otimačine koja se mjeri milijardama, a ljudi ovđe bezbrižni!? Aman, samo da ne naljute centralnu vlast pred ove izbore. Ne smiju čak ni da se oglase!?
Zbog ovog političkog kukavičluka, događaji nas stalno zatiču nespremne. Naprosto, nemamo prave odgovore na izazove vremena. Evo nam sada visi nad glavom i likvidacija Solane. Zar je moguće da najstarije preduzeće u Ulcinju nakon gotovo osam decenija prestane sa radom? Da li bez riječi treba da posmatramo kako osoba ili fond, koji je akcijama stare devizne štednje na berzi za manje od milion eura kupio tu firmu, a ne zemljište, jednostavno postane vlasnik 15,2 miliona metara kvadratnih u Ulcinju? Ko se ovđe pravi Englez? I uzgred pitam: a zašto Solana nije morsko dobro?
U svakom slučaju, došli smo u užasnu situaciju da se samo branimo. Ali, odbrana je, što bi rekao veliki pjesnik, sa životom skopčana. Vremena, prostora i resursa za produžavanje ove nepodnošljive drame više nema. Ali, za to treba vizije, hrabrosti, znanja i odlučnosti. I sve to mora biti u ravnoteži. Kao što je i priroda u Ulcinju najljepša simfonija.
