Zadovoljstvo je predstaviti knjige prof dr Ruždi Ušakua. Jer, to je najveći naučnik kojeg je izrodio ovaj grad u posljednjih pola vijeka, svestran intelektualac, pravi Ulcinjanin.
Ako ga sada uporedimo sa Servantesom, naći ćemo neke sličnosti. Obojica nijesu bili veliki miljenici sreće. Veliki španski pisac je umro kao siromašan čovjek, a njegov grob u malenoj manastirskoj crkvi u Madridu, ubrzo je zaboravljen. Nije ni mogao pretpostaviti da će i 400 godina od njegove smrti ljudi uživati u njegovom monumentalnom djelu „Don Kihot“, bez kojeg je istorija književnosti nezamisliva, a da će se gradovi u Španiji i na Mediteranu otimati za djelić konkihotovske legende.
Na listi onih koji pokušavaju da to budu je i Ulcinj. Ta velika priča pomaže bržem vraćanju Ulcinja na turističku mapu Evrope i svijeta. Ona bi svakako oživjela Stari grad. Zato nama više treba Servantes, nego mi njemu.
I zato je svaki tekst, izjava, knjiga o toj ličnosti, tom periodu naše istorije, važan korak u pravom smjeru. Nekada se to činilo donkihotovski, dakle, uzaludan posao. Sada znamo da više nije tako, zahvaljujući upravo profesoru Ruždu, mom prijatelju Ismetu i nizu drugih intelektualaca.
A don Kihot, ta najveća sanjalica svjetske književnosti, taj vitez lutalica koji pomaže potlačenima i štiti uvrijeđene, postao je utjelovljenje ljudskog sna o blaženstvu slobode, čestitosti, uzornosti i pravednosti.
Te poruke don Kihota, baš kao i ljubav Servantesa i Dulčineje, prekrasne priče o našim gusarima i pomorcima, lukama i brodovima, kapetanima i mornarima, knjige profesora Ušakua, trebaju građanima Ulcinja kao putokaz za povratak na put sa kojem smo sami i na svoju štetu skrenuli. (Riječ na promociji knjiga prof. Ushakua, Gradska biblioteka Ulcinj, 26. marta 2015)
