U susret 8. martu – Međunarodnom dana žena, Centar za građansko obrazovanje (CGO) sa zabrinutošću ukazuje na rastuću mizoginiju koja ostaje nedovoljno i neadekvatno adresirana od strane donosilaca odluka, institucija i značajnog dijela društva. Mizoginija je, u posljednjem periodu, naglašena kad je riječ o ženama političarkama, a godinama je bila prisutna i nesankcionisana prema ženama iz kritički orijentisanih nevladinih organizacija.Na žalost, uprkos velikom broju međunarodnih dokumenata koji osuđuju i zabranjuju svaki vid nasilja, ukjučujući i nasilje prema ženama, svjedočimo jačanju ovakvih pojava u društvu.
U crnogorskom društvu još uvijek ne postoji puno poštovanje ljudskih prava, niti su sprovedene sistemske obrazovne i vezane mjere koje bi doprinijele uspostavljaju kulture ljudskih prava. Zato se i danas potrebno boriti za neka od bazičnih ženskih prava. To potvrđuje i posljednje istraživanje javnog mnjenja, koje je sproveo CGO, a koje ukazuje da muškarci i žene u Crnoj Gori nemaju jednaka prava. Zapravo, većina građana i građanki, preciznije skoro dvije trećine (63%), smatra da u Crnoj Gori nije ostvarena rodna ravnopravnost.
Dodatno, Indeks rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori je 55 od 100, što Crnu Goru stavlja značajno ispod prosjeka EU koji je 67.4, a to se ilustruje i brojnim nejednakostima u različitim sferama čiji uzroci ostaju i pored određenih intervencija u pravcu unaprijeđenja rodne ravnopravnosti.
Marginalizovanjem pitanja položaja žena u Crnoj Gori otvara se opasan prostor za obračun sa ženama, posebno onima koje javno izražavaju svoj stav ili zauzimaju visoke političke i javne funkcije, a što postaje i dio naše svakodnevnice. Nema opravdanja za seksizam i mizoginiju, niti ima opravdanja za napade na žene u ovim okvirima bez obzira koliko nekom bili bliski ili daleki stavovi koje one javno zastupaju.
Pored sve izraženijih nacionalističkih i klerikalnih tendencija, crnogorsko društvo pokazuje i sve izraženiji i retrogradni odnos prema ženama u javnoj sferi, a što sužava već ograničen prostor za efektivno javno djelovanje žena. Treba naglasiti da to prati i nizak nivo kulture javnog govora u kojem se žene izlažu brutalnom vrijeđanju i pokušajima ponižavanja. Takvi primjeri stvaraju klimu zastrašivanja, straha i nesigurnosti i imaju tendenciju legitimacije nasilja nad ženama što je neprihvatljivo u demokratskom društvu.
CGO napominje da je jedan od indikatora napretka u demokratizaciji i evropeizaciji crnogorskog društva argumentovana javna kritika i odnos donosilaca odluka prema toj kritici. Takva kritika ne može biti zasnovana na vulgarnim i arhaičnim formama koje u fokus stavljaju nečiji pol i seksualnost. Sloboda govora treba da sadrži konstruktivni, pa i provokativni, nivo kritike, u pisanom ili karikaturalnom izrazu, ali i da obezbijedi balans između javnog interesa i dostojanstva ličnosti. U sadašnjem crnogorskom kontekstu, to zahtijeva veći nivo odgovornosti svih društvenih i političkih aktera, ali i stalan rad na podizanju svijesti javnosti i obrazovanju o rodnoj ravnopravnosti radi iskorjenjivanja predrasuda i stereotipa koji vode ka diskriminaciji, omalovažavanju i nasilju nad ženama.
Tamara Milaš, koordinatorka programima Ljudska prava
